Josip Primožič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Josip Primožič
Lični podaci
NadimakTošo
Datum rođenja(1900-02-07)7. februar 1900.
Mesto rođenjaLjubljana, Austrougarska
Datum smrti18. avgust 1985.(1985-08-18) (85 god.)
Mesto smrtiMaribor, SFRJ
DržavljanstvoSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Sportske informacije
SportGimnastika
Nagrade i medalje
Osvojene medalje
Gimnastika
Olimpijske igre
Srebrna medalja — drugo mesto 1928. Amsterdam razboj
Bronzana medalja — treće mesto 1928. Amsterdam višeboj ekipno
Svetska prvenstva
Srebrna medalja — drugo mesto 1926. Lion vratilo
Srebrna medalja — drugo mesto 1926. Lion višeboj ekipno
Zlatna medalja — prvo mesto 1930. Luksemburg parter
Zlatna medalja — prvo mesto 1930. Luksemburg konj sa hvataljkama
Zlatna medalja — prvo mesto 1930. Luksemburg razboj
Zlatna medalja — prvo mesto 1930. Luksemburg višeboj pojedinačno
Bronzana medalja — treće mesto 1930. Luksemburg višeboj ekipno
Bronzana medalja — treće mesto 1938. Prag razboj
Bronzana medalja — treće mesto 1938. Prag višeboj ekipno

Josip Primožič - Tošo (često Jože Primožič; Ljubljana, 7. februar 1900Maribor, 18. avgust 1985) bio je jugoslovenski i slovenački gimnastičar, pozorišni radnik i slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Josip Primožič je rođen od oca Josipa i majke Antonija rođene Vodušek. Majka mu je umrla kada je Josip bio dete, tako da je odrastao u porodici svog ujaka Ferdi Primožič. U Ljubljani, je završio šest razreda osnovne škole, gde se prvi put upoznao sa gimnastikom, koja je u to vreme bila izuzetno popularan sport. Na početku Prvog svetskog rata pošao je prvi razred realke, ali zbog teške situacije u porodici prestaje da ide u gimnaziju i otišao je na zanat.

Godine 1918, napunivši 18 godina, otišao je u vojsku. Zbog slabe fizičke izdržljivosti posle tri meseca su ga prebacili u vojnu fabriku oružja u Ljubljani. Kasnije na selo u je pobegao seljaku Tržanu u Zagradišče na Dolenjskom, gde je živeo kao sluga za gotovo tri godine.

Godine 1921, je otišao u Ljubljanu gde je ponovo bio pozvan na odsluženje vojnog roka, sada u novoosnovanoj državi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovaj put vojsku je služio u Kraljevu, gde je počeo da se ozbiljno bavi gimnastikom. Posle odsluženja vojnog roka prvi posao mu je u Mariboru obezbedio Leon Štukelj koji je tu radio kao sudija. Štukelj je želeo da ima gimnastičara za zajedničke treninge i pripreme za takmičenja. Nakon diplomiranja srednje klase školske 1931/32 počinje da slika. Napravio je oko 1600 slika i portreta. Imao je oko 160 izložbi (28 samostalnih) u zemlji i inostranstvu. Uradio je 65 scenografija za dramske, operske i baletske predstave. Njegov plodan stvaralački rad na umetničkom polju je završio kao direktor tehničkih službi SNG u Mariboru.

Po njemu se danas naziva ulica Toše Primožiča u Mariboru.

Gimnastičarska karijera[uredi | uredi izvor]

U Sokol došao je na poziv Staneta Derganca gde je pod njegovim nadzorom počeo ozbiljno vežbati. U samo jednoj godini vežbanja je toliko napredovao da je pozvan na izborno takmičenje za sastav ekipe (vrste) za Olimpijske igre 1924. u Parizu. Izabran je u ekipu i tako je počela njegova gimnastičarska karijera i prve olimpijske igre na kojima je učestvovao. U ekipnom višeboju osvojeno je četvrto mesto.

Do Svetskog prvenstva 1926. u Lionu bio je po uspehu treći gimnastičar u ekipi osvojivši postao dva srebrne medalje na vratilu i ekipnom višeboju.

Na njegovom drugom učešću na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu, osvojio je dve olimpijske medalje, srebrnu na razboju i bronzanu u ekipnom višeboju.

Svetsko prvenstvo 1930. u Luksemburgu bilo je je njegovo nauspešnije takmičenje. Postao je četvorostruki svetski prvak (parter, razboj, konj sa hvataljkama i pojedinačni višeboj) i treći u ekipnom višeboju.

Na drugom sve-sokolskom sletu 1930. u Beogradu, Primožič je bio drugi u borbi sa zlatni mač kralja Aleksandra kao najbolji Slovenac na takmičenju.

Treći put je učestvovao na Olimpijskim igrama 1936., u Berlinu, ali bez zapaženijih rezultata. Nakon toga, učestvovao je na Svetskom prvenstvu 1938. u Pragu, gde je osvojio dve bronzane medalje na razboju i ekipnom višeboju.

Poslednje takmičenje na kojem je učestvovao bilo je 1940. u Zemunu. Napustio je gimnastiku i posvetio se slikarstvu.

Sastavi reprezentacija sa kojima je Josip Primožič osvajao medalje[uredi | uredi izvor]

Leon Štukelj, Josip Primožič, Anton Malej, Edvard Antonijevič, Dragutin Cioti, Stane Derganc, Boris Gregorka, Janez Porenta,
Leon Štukelj, Josip Primožič, Stane Derganc, Stane Vidmar, Mihael Osvald Petar Sumi, Srečko Sršen, Oton Župan
Leon Štukelj, Josip Primožič, Anton Malej, Boris Gregorka, Rafael Ban Petar Sumi, Neli Župančič, Stane Žilić
Josip Primožič, Boris Gregorka, Stjepan Boltisar, Miroslav Forte, Josip Kujundžić, Janez Pristov, Miloš Skrbinšek, Jože Vadnov

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Josip Primožič na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano) Edit this at Wikidata
  • Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1977.