Južno-Sahalinsk

Koordinate: 46° 34′ S; 142° 26′ I / 46.57° S; 142.44° I / 46.57; 142.44
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Južno-Sahalinsk
rus. Ю́жно-Сахали́нск
Južno-Sahalinsk
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugDalekoistočni federalni okrug
OblastSahalinska oblast
Osnovan1882
Status grada1905.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.181.727
Geografske karakteristike
Koordinate46° 34′ S; 142° 26′ I / 46.57° S; 142.44° I / 46.57; 142.44
Vremenska zonaUTC+11
Aps. visina50 m
Površina164,66[1] km2
Južno-Sahalinsk na karti Rusije
Južno-Sahalinsk
Južno-Sahalinsk
Južno-Sahalinsk na karti Rusije
Ostali podaci
Poštanski broj693000–693101
Pozivni broj424, 4242
Registarska oznaka65
OKATO kod64401
Veb-sajt
yuzhno-sakh.ru

Južno-Sahalinsk (rus. Ю́жно-Сахали́нск, na japanskom: Tojohara jap. ユジノサハリンスク) grad je u Rusiji i administrativno središte Sahalinske oblasti na ostrvu Sahalin. Grad se nalazi na reci Susuji (takođe zvanoj Crna reka). Prema popisu stanovništva iz 2010. u gradu je živelo 181.727 stanovnika.

Grad je bio prvobitno bio mala ruska naseobina, koju su osnovali osuđenici 1882. godine, po imenu Vladimirovka, pa je zatim, potpisivanjem 1905. godine postao Tojohara (u značenju „Dolina plodnosti"), glavni grad prefekture japanskog Karafuta te nakon Drugog svetskog rata je opet postao ruski grad Južno-Sahalinsk.

Grad je prešao u ruke Japanaca 1905. posle završetka Rusko-japanskog rata, koji je trajao od 1904. do 1905. Japan je tim mirovnim sporazumom dobio južnu polovinu ostrva Sahalina i dobio je u najam poluostrvo Liaodong i rusku železničku prugu u južnoj Mandžuriji.

Napetosti još uvek postoje između Japana i Rusije oko ostrva, posebno u svetlu novih naftnih i gasnih nalazišta na njemu i okolini.

Muzej u Južno-Sahalinsku

Južno-Sahalinsku se otvaraju mogućnosti, jer velike svetske naftne kompanije imaju velika ulaganja u ovo područje, iako većina tih ulaganja je bila na severnom delu ostrva. Ipak, potražnja za sirovinama koje imaju Japan, Kina i Južna Koreja daju celom ostrvu mogućnost trajnog napretka. U gradu postoji aerodrom.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema preliminarnim podacima sa popisa, u gradu je 2010. živelo 181.727 stanovnika, 6.642 (3,79%) više nego 2002.

Kretanje broja stanovnika
1959.1970.1979.1989.2002.2010.
85.510105.840139.861159.299175.085[2]181.728

Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Južno-Sahalinsk
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 4,3
(39,7)
7,1
(44,8)
12,5
(54,5)
22,9
(73,2)
29,6
(85,3)
30,8
(87,4)
30,8
(87,4)
34,7
(94,5)
29,0
(84,2)
22,8
(73)
18,1
(64,6)
7,4
(45,3)
34,7
(94,5)
Maksimum, °C (°F) −6,7
(19,9)
−5,3
(22,5)
−0,2
(31,6)
6,8
(44,2)
13,4
(56,1)
17,8
(64)
21,1
(70)
22,4
(72,3)
19,1
(66,4)
12,2
(54)
3,2
(37,8)
−3,6
(25,5)
8,4
(47,1)
Prosek, °C (°F) −12,0
(10,4)
−11,5
(11,3)
−5,5
(22,1)
2,1
(35,8)
7,9
(46,2)
12,7
(54,9)
16,6
(61,9)
18,0
(64,4)
13,9
(57)
7,0
(44,6)
−1,1
(30)
−8,4
(16,9)
3,3
(37,9)
Minimum, °C (°F) −17,3
(0,9)
−17,7
(0,1)
−10,9
(12,4)
−2,5
(27,5)
2,4
(36,3)
7,5
(45,5)
12,1
(53,8)
13,6
(56,5)
8,6
(47,5)
1,7
(35,1)
−5,4
(22,3)
−13,1
(8,4)
−1,7
(28,9)
Apsolutni minimum, °C (°F) −32,8
(−27)
−34,8
(−30,6)
−27,7
(−17,9)
−19,5
(−3,1)
−6,2
(20,8)
−0,9
(30,4)
1,5
(34,7)
2,4
(36,3)
−4,2
(24,4)
−8,0
(17,6)
−22,6
(−8,7)
−26,9
(−16,4)
−34,8
(−30,6)
Količina padavina, mm (in) 52,1
(2,051)
35,6
(1,402)
48,9
(1,925)
62,1
(2,445)
67,3
(2,65)
52,3
(2,059)
84,7
(3,335)
108,1
(4,256)
112,0
(4,409)
102,9
(4,051)
82,4
(3,244)
69,2
(2,724)
877,6
(34,551)
Izvor: Юžno-Sahalinsk pogoda i klimat

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Generalьnый plan Gorodskogo okruga "Gorod Юžno-Sahalinsk". Shema administrativnыh granic”. Arhivirano iz originala 24. 12. 2013. g. Pristupljeno 21. 11. 2014. 
  2. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]