Aligatori

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aligatori
Vremenski raspon: paleocen - današnjost
Alligator mississippiensis
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Reptilia
Red: Crocodilia
Kladus: Globidonta
Porodica: Alligatoridae
Gray, 1844
Potporodice i recentni rodovi
Alligatorinae
Alligator
Caimaninae
Caiman
Melanosuchus
Paleosuchus

Aligatori (lat. Alligatoridae) su porodica gmizavaca iz reda krokodila. [1]Obuhvata dve grupe životinja (potporodice): prave aligatore (Alligatorinae) i kajmane (Caimaninae). Ime alligator je oblik španske fraze el lagarto (što znači gušter), a dali su ga konkistadori koji su stigli na Floridu i videli ove životinje.

Stanište aligatora[uredi | uredi izvor]

Jaja i mladunci aligatora

Aligatori i kajmani žive u kopnenim, slatkovodnim ekosistemima kao što su bare, reke i močvare. Iako imaju masivno telo i spor metabolizam, aligatori mogu postići brzinu od 48 km/h. Njihov plen su uglavnom manje životinje koje ubiju i pojedu u jednom zalogaju. Oni mogu ubiti i veći plen odvlačeći ga u vodu da se utopi. Plen koji ne mogu progutati odjednom ostave da trune ili grizu dok ne dobiju komade za gutanje odjednom.

Američki aligator

Osobine[uredi | uredi izvor]

Aligatori se pare sezonski, u proleće, kad se voda ugreje. Ženka polaže jaja u gnezdo koje deluje kao inkubator. Svoja jaja će štititi dok se ne izlegu. Mlade će štititi godinu dana ako ostanu na tom prostoru. Sve vrste imaju tamniju boju, skoro crnu (iako kineski aligator ima svetlijih tonova). Kod aligatora se mogu videti samo gornje čeljusti kada su usta zatvorena (kod krokodila se vide svi zubi), ali velike deformacije kod životinja čine da ih teže identifikujemo.

Životni vek[uredi | uredi izvor]

Prosečan životni vek aligatora je 50 godina. Aligator po imenu Muja u beogradskom zoološkom vrtu se nalazi od 1937. godine, što ga čini starim najmanje 82 godine i trenutno najstarijim živim aligatorom na svetu[2]. U riškom zoološkom vrtu u Letoniji 2007. godine je uginuo aligator po imenu Čabulitis za kog se smatralo da je bio star više od 75 godina.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 34. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ „Stranice »Vrta dobre nade«”. Arhivirano iz originala 11. 04. 2010. g. Pristupljeno 14. 03. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]