Ana Karić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ana Karić
Datum rođenja(1941-05-13)13. maj 1941.
Mesto rođenjaPerušić
 NDH
Datum smrti9. oktobar 2014.(2014-10-09) (73 god.)
Mesto smrtiZagreb
 Hrvatska
Zanimanjeglumica
Veza do IMDb-a

Ana Karić (Perušić, 1941 — Zagreb, 2014) bila je hrvatska filmska, pozorišna i televizijska glumica.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 13. maja 1941. godine u Perušiću. U Zagrebu je srednju školu i Akademiju dramske umetnosti. Diplomirala je 1963. godine.[1]

Prvu ulogu dobila je i pre nego što je diplomirala, 1961. godine, u filmovima „Pustolov pred vratima“ i „Carevo novo odelo“. Prvenstveno je bila televizijska glumica, ali je igrala i u brojnim filmovima i pozorišnim predstavama. Glumila je u velikom broju značajnih filmova Hrvatske produkcije u režiji hrvatski režiseri Antea Babaja, Nikole Tanhofera, Zvonimira Berkovića i Krste Papića.[2]

Igrala je uloge raskošnih narodnih lepotica i likove otmenih senzualnih žena. Dobitnik je nagrade za glumačko ostvarenje u radio-drami za period 2004/05 godine. Za veliki doprinos srpskom filmu, 2010. godine dobila je nagradu „Fabijan Šovagović“.[3] Neke od najpoznatijih uloga odigrala je u filmovima „Putovanje na mesto nesreće“, „Kuća“, „Živi bili pa videli“, „Tajna Nikole Tesle“ i „Infekcija“.

U svom radnom veku odigrala 49 filmskih i 12 televizijskih uloga.

Umrla je 9. oktobra 2014. godine u Zagrebu, na isti dan kao i njen kolega Boris Buzančić, sa kojim je bila zajedno nastupala u preko 500 pozorišnih predstava, filmovima i TV-dramama. Sahranjena je zagrebačkom Krematorijumu.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Roditelji su joj živeli u Rijeci. Rođena je u Lici, u Perušiću rodnom gradu njene majke. Otac joj je bio restaurator Muzeja za umetnost i prodaju umetničkih dela.

Detinjstvo je provela sa šest godina mlađom sestrom Vesnom koja je kasnije postala stomatolog.

Bila je jako vezana za majku. Majku je smatrala svojim osloncem i najjačom ženom u porodici. Pomagala joj je u vaspitavanju i čuvanju dece.[4] Bila je udata za advokata Ivana Tura (nem. Ivan Тhür) i sa njim je dobila dva sina, Tomu i Petra. Sa svojim suprugom zabavljala se od šesnaeste godine. Udala se sa 20 godina i provela sa njim ceo život. Smrt supruga podnela je teško. Utehu je pronašla u hobiju i talentu, da boji platno i ručno je šila torbe, za koji nije ni znala da postoji.[5]

U 68. godini života postala je baka. Dobila je unuku od mlađeg sina Petra.[6]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon završene akademije tri sezone bila je angažovana u pozorištu „Komedije“. Nakon tri godine napustila je pozorište i radila kao slobodni umetnik.

Dobijala je razne vrste uloga. Glumila je raskošne narodne ljepotice i otmene senzualne žena. Nisu joj bile strane ni uloge lakomislenih činovnica, privlačnih turistkinja, razočaranih intelektualki, gradskih žena i seljanki.

Igrala je u pozorišnim predstavama na najznačajnijim festivalima u Evropi i svetu. Zapaženu karijeru ostvarila je i na filmu.

Za drugi film koji je snimila, „Pustolov pred vratima“ dobila je nagradu kritike u Puli. Na filmskom festivalu u Bledu donila je nagradu za najbolju ulogu u filmu „Adam i Eva“.

U saradnji sa režiserom Oliverom Frljićem. U prve tri njegove predstave igrala je glavne uloge. Smatrala ga je svojim najdražim režiserom.[7] Sa italijanskim rediteljem Marijom Fanelijem sarađivala je dugi niz godina. U njegovoj režiji igrala je u danskoj drami u kojoj se pojavila na filmskom platnu u kombinizoni. Uloga u kojoj joj je kolega Božidar Boban, u jednoj od scena, stavio pepeljaru na stomak, izazvala je revolt kod mnogih gledaoca.

Poslednju pozorišnu ulogu odigrala je 2014. godine u predstavi „Rebro“, autorskom projektu Ksenije Zec i Saše Božića.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Televizijske uloge[uredi | uredi izvor]

  • „Kroz šibe“ (1967)
  • „Agent iz Vaduza“ (1968)
  • „Maratonci“ (1968)
  • „Pod novim krovovima“ (1969)
  • „Fiškal“ (1970)
  • „Na terapiji“ - psiholog Ana (2013)
  • „Ljubav na bračni način“ (1970)
  • „Opasni susreti“ (1973)
  • „Čast mi je pozvati vas“ - Ana (1976)
  • „Nikola Tesla“ - Flora Dodge (1977)
  • „Punom parom“ - Cica (1978—1980.)
  • „Tražim srodnu dušu“ - gospođa Marijeta (1990)
  • „Crna hronika“ - Hana (2004)
  • Naša mala klinika“ - gospođa Diamante (2005)

Filmovi[uredi | uredi izvor]

1961. godina
  • „Pustolov pred vratima“ - Agneza
  • „Carevo novo odelo“ - Verginija

1963. godina

  • „Radopolje“ - Jana
  • „U sukobu“ - Vera
  • „Posnuli ratnik“

1964. godina

  • „Dolutali metak“
  • „Pred svakim pragom“

1965. godina

  • „Apel“

1966. godina

  • „Pedeseti rođendan“
  • „Nastavak sledi“

1967. godina

  • „Podnevna pauza“
  • „Sjećanje“

1968. godina

  • „Žur u Magdelandu“
  • „Rastrganim“
  • „Negde na kraju“
  • „Sezona poljubaca“

1969. godina

  • „Neka daleka svjetlost“
  • „Slučajni život“
  • „Ožiljak“
  • „Adam i Eva“

1970. godina

  • „Bablje leto“

1971. godina

  • „Putovanje na mesto nesreće“

1972. godina

  • „U mreži“

1973. godina

  • „Allegro con brio“
  • „Seoba duša“

1975. godina

  • „Kuća“ - uloga Tereze
  • „Doktor Mladen“ - uloga doktorove supruge
  • „U vremenu rasta“

Period od 1978-1989

  • „Oko“ (1978)
  • „Živi bili pa videli“ (1979)
  • „Tajna Nikole Tesle“ (1980)
  • „Sitne igre“ (1981)
  • „Samoubica“ (1985)
  • „Nežne prevare“ (1988)
  • „Eksperiment profesora Hinčića“ (1988)
  • „Donator“ (1989)

Period 1990-2000

  • „Krhotine“ (1991)
  • „Čaruga“ (1991)
  • „Hronika nestajanja“ (1991)
  • „Vozačka dozvola“ (1992)
  • „Roktanjem intelektualnih krmača ili Evropa danas“ (1993)
  • „Ruka na ramenu “ (1997)
  • „Rusko meso“ (1997)
  • „Pont Neuf“ (1997)

Period od 2000. godine

  • „Infekcija“ (2003)
  • „Ono sve što znaš o meni“ (2005)
  • „Probe“ (2008)
  • „Noćni brodovi“(2012)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je Zlatne arene za najbolju glumicu i najbolju glavnu ulogu u romantičnoj drami „Noćni brodovi“ režisera Igora Mirkovića, 2012. godine.

Nagrada hrvatskog glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami 2004/05 godine.

Nagrada „Fabijan Šovagović“ 2010. godine - jedna od najprestižnijih hrvatskih nagrada koja se dodeljuje glumcima čiji je rad ostavio veliki trag u istoriji hrvatskoga filma.

Izvori[uredi | uredi izvor]