Pređi na sadržaj

Anglo-holandski pomorski ratovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anglo-holandski pomorski ratovi

Četvorodnevna bitka,[1] slika Abrahama Storka
Vreme
Mesto

Anglo-holandski pomorski ratovi su bili niz ratova vođenih između Engleske (kasnije Velike Britanije) i Nizozemske republike u 17. i 18. veku za kontrolu nad morem i trgovačkim putevima.[2][3]

Nakon propasti tzv. „Nepobedive armande“ Španija je morala da odustane od prvog mesta pomorske sile sveta, a neuspesi u ratovima sa Francuskom na kopnu doveli su do samo njenog daljeg slabljenja. To je omogućilo Portugalu da 1640. g. izađe iz personalne unije sa Španijom u koju je bio prisiljen da uđe još 1580. g.. Iz istih razloga dolazi do otcepljenja Severnih provincija 1581. g. koje su usvojile Akt o odricanju vernosti španskom kralju, deklaraciju o nezavisnosti provincija čime je zvanično zbačen Filip II od Španije kao vladar severnih provincija.

Nakon proglašenja svoje nezavisnosti, provincije Holandija, Zeland, Groningen, Frizija, Utreht, Overejsel i Helderland su osnovale konfederaciju. Sve ove provincije su bile autonomne i imale svoje skupštine. Staleške skupštine Nizozemlja, konfederalna skupština, je zasedala u Hagu i sastojala se od predstavnika iz svake od sedam provincija. Retko naseljena oblast Drente, koja se uglavnom sastoji od lošeg tresetišta, je bila deo republike, iako Drente nije bio smatran jednim od provincija. On je imao svoje predstavnike, dok je upravnika Drentea imenovala Staleška skupština.

Tokom narednih nekoliko decenija, naglo je jačala privreda Nizozemske republike. Veliki zamah zanatske proizvodnje svih vrsta omogućio je procvat oko 200 gradova kao centara flandrijske i holandske proizvodnje i trgovine. Holandski lučki gradovi postali su najveća svetska središta pomorskog prometa, jer je preko tih luka išlo oko 50% kompletnog tadašnjeg evropskog pretovara i tako Nizozemska republika u prvoj polovini XVII veka zauzima vodeći položaj u svetskoj pomorskoj trgovini. Samo iz Amsterdama, „najveće trgovačke varoši u hrišćanskom svetu“, isplovile bi dva puta godišnje flote od 700 do 800 brodova. Holandija je raspolagala sa oko 16000 trgovačkih brodova, dok su sve ostale pomorske države zajdno imale jedva oko 4000 brodova, od čega Engleska svega 570. Uz to je imala i apsolutni monopol u lovu na haringe u Severnom moru, znatan deo u lovu na kitove - 3000 ribarskih brodova i godišnji dohodak od oko 60 miliona guldena - bogate kolonije u Indiji, jugoistočnoj Aziji - tzv. Holandska istočna Indija - Borneo, Java, Celebes, Cejlon, južnoj Africi i atlantskoj obali Severne Amerike. Holandski naseljenici su osnovali današnji Njujork koji se tada zvao Novi Amsterdam. Čak su neko vreme u svom posedu imali i kinesko ostrvo Tajvan. Njena pomorska trgovina protezala se duž engleske, francuske, španske i italijanske obale sve do Levanta pa sve do Japana, a rekama Šeldom, Mezom i Rajnom dopirala je duboko u Evropu.

Gomilajući ogromna bogatsva iz svih krajeva sveta i višestruko nadmašjući svoje pomorske takmace najviše je ugrožavala Englesku; u to doba je u rukama Holandije bilo 9/10 engleske spoljne trgovine, a pomorska trgovina Holandije bila je petostruko veće nego u Engleskoj. Po Kolberovoj oceni holandska trgovina iznosila je 4/5 celokupne evropske trgovine. Zbog toga je Engleska posle revolucije 1648. g., proglašenja republike i dolaska Olivera Kromvela na vlast pristupila merama za nacionalizaciju svog tržišta. Najvažnija mera bio je Navigacijski akt donet 9. oktobra 1651. g. čije su odredbe drastično pogodile holandsku trgovinu. Kromvel je poveo veoma veoma agresivnu politiku ekspanzije Engleske, naročito na valadanje morima. Engleska je usvojila politku koja je bi se ukratko svela na: „Ko vlada morem, taj vlada trgovinom sveta, a ko vlada svetskom tgovinom, poseduje svetska bogatstva i vlada svetom.“

Situacija između Nizozemske republike i Engleske je ubrzo krenula ka ratnom rešenju problema. Holandska ratna mornarica nije odgovarala ni probližno jačini, zadacima i zamahu trgovačke mornarice. No, geografski položaj Nizozemske bio je upravo idealan za prevoženje prekomorske robe u Evropu, ali joj je Engleska svojim položajem mogla zatvoriti oba morska prilaza - i kroz Lamanš i kroz Severno more.

Bitke su se uglavnom vodile na uskom morskom području između današnje britanske, belgijske i holandske obale. Bio je ukupno 15 većih pomorskih bitaka.

Vestminsterski mir i posledice Anglo-holandskih ratova

[uredi | uredi izvor]

Mir između Engleske Holandije sklopljen je 19. februara 1674. godine u Vestminsteru. Vestminsterskim mirom Holanđani su i pored toga što su dobili englesku koloniju Surinam bezuslovno priznali prvenstvo Engleske na moru, pravo engleske ratne zastave na pozdrav, ustupili Engleskoj Novu Holandiju i Novi Amsterdam i koji su još u toku rata povratili, priznali joj razne povlastice u Istočnoj Indiji i platili 2 miliona guldena ratne odštete.

Anglo-holandskim pomorskim ratovima Holandija je prisiljena da prvenstvo u prekomorskoj trgovini i kolonijama prepusti industrijski razvijenoj Engleskoj. Istorija propasti Holandije kao vladajuće trgovinske nacije jeste istorija potčinjavanja trgovinskog kapitala industrijskom kapitalu (Karl Marks).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Fox, Frank L. (2009-07-16). The Four Days' Battle of 1666: The Greatest Sea Fight of the Age of Sail (na jeziku: engleski). Seaforth Publishing. ISBN 978-1-78346-963-5. 
  2. ^ Boxer, Charles Ralph. The Anglo-Dutch Wars of the 17th Century (1974)
  3. ^ Bruijn, Jaap R. The Dutch navy of the seventeenth and eighteenth centuries (U of South Carolina Press, 1993).

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Vojna enciklopedija, Anglo-holandski pomorski ratovi
  • Boris Prikril, Tri tisuće godina pomorskih ratova, Otokar Keršovani, Opatija, 1985. g.
  • Kriston I. Arčer, Džon R. Feris, Holger H. Hervig i Timoti H. E. Travers, Svetska istorija ratovanja, Alexandria Press, Beograd, 2006. g.
  • Fridrih fon Kohenhauzen, Veliki vojskovođi, Geca Kon A. D. Beograd, 1937. g.
  • Geyl, Pieter. Orange & Stuart 1641–1672 (1969)
  • Hainsworth, D. R., et al. The Anglo-Dutch Naval Wars 1652–1674 (1998)
  • Israel, Jonathan Ie. The Dutch Republic: its rise, greatness and fall, 1477-1806 (1995), pp. 713–726, 766–776, 796–806. The Dutch political perspective.
  • Jones, James Rees. The Anglo-Dutch wars of the seventeenth century (1996) 978-0-582-05630-5 online[mrtva veza]; the fullest military history.
  • Kennedy, Paul M. The rise and fall of British naval mastery (1983) pp. 47–74.
  • Konstam, Angus, and Tony Bryan. Warships of the Anglo-Dutch Wars 1652–74 (2011) excerpt and text search
  • Levy, Jack S., and Salvatore Ali. "From commercial competition to strategic rivalry to war: The evolution of the Anglo-Dutch rivalry, 1609–52." in The dynamics of enduring rivalries (1998) pp. 29–63.
  • Messenger, Charles, ed. Reader's Guide to Military History (Routledge, 2013). pp. 19–21.
  • Ogg, David. England in the Reign of Charles II (2nd ed. 1936), pp. 283–321 (Second War); pp. 357–388. (Third War), Military emphasis.
  • Palmer, M. A. J. "The 'Military Revolution' Afloat: The Era of the Anglo-Dutch Wars and the Transition to Modern Warfare at Sea." War in history 4.2 (1997): pp. 123–149.
  • Padfeld, Peter. Tides of Empire: Decisive Naval Campaigns in the Rise of the West. Vol. 2 1654–1763. (1982).
  • Pincus, Steven C.A. Protestantism and Patriotism: Ideologies and the making of English foreign policy, 1650-1668 (Cambridge UP, 2002).
  • Rommelse, Gijs "Prizes and Profits: Dutch Maritime Trade during the Second Anglo-Dutch War," International Journal of Maritime History (2007) 19#2 pp. 139–159.
  • Rommelse, Gijs. "The role of mercantilism in Anglo-Dutch political relations, 1650–74." Economic History Review 63#3 (2010) pp. 591–611.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]