Anri de Tuluz-Lotrek

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Anri de Tuluz-Lotrek
Anri de Tuluz-Lotrek
Lični podaci
Datum rođenja(1864-11-24)24. novembar 1864.
Mesto rođenjaAlbi, Francuska
Datum smrti9. septembar 1901.(1901-09-09) (36 god.)
Mesto smrtiMalrome, Francuska

Anri de Tuluz-Lotrek (franc. Henri de Toulouse-Lautrec; Albi, 24. novembar 1864Malrome, 9. septembar 1901) bio je francuski slikar. Na aukciji 2005. godine u aukcijskoj kući Kristis, La Blanchisseuse, njegova rana slika mlade pralje, prodata je za 22,4 miliona dolara, postavljajući novi rekord za umetnika po ceni na aukciji.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa[2] je rođen u Albiju, Tarn u francuskom regionu Središnji Pirineji, kao prvorođeno dete Alfonsa Šarla Konta de Tuluz-Lotreka-Monfe (1838–1913)[3] i njegove supruge Adele Zoe Tapije de Seleran (1841–1930).[4] On je bio član aristokratske porodice (poticao je od grofova od Tuluza i Odet de Foa, Vikonta de Lotreka i vikonta od Montfa, u južnoj Francuskoj). Njegov mlađi brat rođen je 1867, ali je umro sledeće godine. Oba sina su uživala grofovske titule učtivosti.[5] Da je Anri nadživeo svog oca, dobio bi porodičnu titulu grofa Tuluz-Lotreka.[6]

Nakon smrti njegovog brata, Tuluz-Lotrekovi roditelji su se razdvojili i dadilja je na kraju preuzela brigu o njemu.[7] Sa osam godina, Tuluz-Lotrek je počeo da živi sa svojom majkom u Parizu, gde je crtao skice i karikature u svojim radnim sveskama. Porodica je brzo shvatila da poseduje talent za crtanje i slikanje. Prijatelj njegovog oca, Rene Prinseto, ponekad je dolazio da mu drži neformalne lekcije. Neke od ranih Tuluz-Lotrekovih slika su konji, specijalnost Prinsetoa, što je i tema koju je Lotrek ponovo razmatrao u svojim „Cirkuskim slikama“.[7][8]

Kao pripadnik stare aristokratske familije, imao je mnogo uvaženih predaka koji su se u prošlosti družili i sa samim kraljevima. Bio je sin grofa Alfonsa i grofice Adele de Tuluz-Lotrek. Anri je bio njihovo prvo dete. Imao je i mlađeg brata Rišana rođenog 28. avgusta 1867. ali je on umro odmah sledeće godine. Njegovi roditelji su bili bliski rođaci, tačnije njegova majka se udala za brata od tetke, u nameri da očuvaju što „čistiju“ aristokratsku krv, ali i da bi porodično bogatstvo ostalo u familiji. U to doba se još nisu znale posledice spajanja osoba iz bliskog porodičnog kruga, tako da je Anri za posledicu odmalena imao genetsku manu.

Sa svojih 14 godina, Anri (koji je od tada već bolovao od groznice, od koje su ga neuspešno lečili godinama, vodeći ga po raznim lekarima) slama svoju levu nogu, a godinu dana kasnije sa svojih 15, lomi i svoju desnu nogu. Već pomenuta mana sprečava kosti da pravilno zacele i njegove noge prestaju da rastu. On odrasta i dobija telo odraslog čoveka, ali noge mu zauvek ostaju male i zakržljale kao u dečaka, dok mu se lice posle završenog puberteta menja odajući veliku debelu donju usnu, dobija malo veći nos, a vid mu slabi terajući ga da do kraja života stalno nosi naočare. Njegova konačna visina je 1.5 m.

La Guli stiže u Mulen ruž. (1892).
Portret mlade žene u Narodnom muzeju u Beogradu.

Zbog svog izgleda Anri ne uspeva da uspešno učestvuje u društvenim aktivnostima i zato se potpuno okreće umetnosti. Postaje važan postimpresionistički slikar, Art nuvo ilustrator, i litografer, beležeći u svojim radovima boemski život u Parizu na kraju 19. veka. Sredinom 1890-te, Tuluz-Lotrek radi i ilustracije za humoristički časopis, Le Rire.

Dega vrši veliki uticaj na njega, a 1893. mu lično upućuje pohvaju: „Lotrek, vidi se da ste majstor svog zanata“, što je za Lotreka bio veliko poštovanje, imajući na umu da je Dega retko davao pohvale i da je čak savetovao svim novim slikarima da se mane tog poziva, zato što nije donosio profit, jer „U Parizu svi slikaju a niko ne kupuje slike“.

Lotrek nije bio impresionista. Impresionisti su uticali na njega ali njegov stil su više naglašene boje (više je naginjao ekspresionizmu) a važnost je više pridavao crtežu i liniji. I na njega, kao i na slikare tog vremena je uticao japanizam. Uticaj japanskih estampi (plošan prostor i uticaj linije) najbolje možemo videti na njegovim litografskim radovima tj plakatima koji su najavljivali razne predstave, kabaree, koje su prikazivale razne reklame, najavljivale razne događaje itd.

Nazivan je „dušom monmartra", delom grada Pariza gde je živeo. Njegove slike su često prikazivale čuveni Mulen ruž i ostale lokale i kabaree, i pozorišta iz Monmartra. Takođe prikazivao je i slike iz parizkih javnih kuća koje je posećivao, što je u početku šokiralo javnost i zadrmalo tadašnju umetnički scenu. Nažalost tamo biva ubrzo i zaražen sifilisom). Anri slika i čuveni pevačicu Ivet Gilber, kao i Luj Veber „La Guli“, igračicu koja je lično izmislila ples "Kan-kan".

Tuluz-Lotrek tokom života sreće mnogo poznatih ličnost, što francuskih, tako i stranih. 1884. godine radi portret Viktora Igoa. Imao je čast upoznati se i sa Oskarom Vajldom koji je tokom svog izgnanstva došao u Pariz, pa čak mu uraditi i portret. Imao je izložbu u Londonu gde je upoznao tadašnjeg britanskog kralja, a koju godinu ranije na izložbi u Parizu upoznao se i sa srpskim kraljem Milanom (Koji je posetio Tuluzovu izložbu par godina posle svog abdiciranja) i koji je kupio portret Šao-U-Kao (na slici je žena obučena o odeći klovna koja zateže svoj mider), sliku slikanu na platnu, koja se dugo nalazila u kraljevoj zbirci, ali je nažalost, prodata i do danas promenila mnogo vlasnika.

Prijateljstvo sa van Gogom[uredi | uredi izvor]

Vinsent van Gog, crtež urađen pastelama od strane Anri Tuluz-Lotreka

Poznato je i Tuluzovo veliko prijateljstvo između njega i Van-Goga. Naravno ne tako veliko kao između Gogena i Van Goga, ali je između Tuluza i Van Goga postojalo izvesno postovanje i divljenje za rad onog drugog. Štaviše Van Gog je i jedno vreme odsedao kod Tuluza, svaki put dok je boravio u Parizu ali Pariz nije bilo mesto inspiracije za van Goga i on se brzo vraćao u Holandiju.

Tuluz je prvo upoznao Vinsentovog brata Tea, koji se bavio trgovinom umetničkih dela. Teo je po Vinsentovom zahtevu upisao brata u školu slikarstva kod Kormona. (Tuluz je tada već pohađao Kormanov atelje i njegovu školu lepih umetnosti, a prošao je i kroz Bonaov atelje. U Kormanovom ateljeu osim Van Goga Tuluz sreće i Emil Bernara kao i Anketena) Uprkos činjenici da je Van Gog tada bio prestar za učenje (tada je imao 33 godine) Teo po želji brata da postane slikar upisuje ga gde sreće Tuluza, gde postaju veliki prijatelji. Tuluz koji je već bio dugo učenik i stanar Monmartra, uputio je prijatelja gde da kupuje slikarski pribor (tada su svi kupovali kod „čiča Tangija“ koji je davao slikarsku opremu na veresiju. Van Gog će mu posle posvetiti par slika), i sličnu opremu. Uprkos smejanju Tuluz je uvek ostajao veran svom prijatelju, a kada je do Pariza doprla vest da je Van Gog odsekao sebi uho i završio u ludnici, Tuluz i pored svega staje na njegovu stranu, svađajući se sa ljudima pa čak pokušao da se tuče ali su ga ljudi često izbegavali u tim situacijama zbog svog vizuelnog izgleda. Ta činjrenica bi ga još više razbesnela.

Posle smrt Van Goga Anri Tuluz-Lotrek zajedno sa drugim slikarima organizuje posebnu izložbu na kojoj su izloženi radovi Van Goga u sećanje na njegovo ime.

Kraj života[uredi | uredi izvor]

Kao alkoholičar tokom većeg dela svog života, kratko pred smrt Anri zapada u krizu i odlazi u privatni sanatorijum-psihičkoj bolnici za bogate aristokrate, gde radi dosta skica na papiru sa temom cirkusa.

On biva pušten ali vraća se starom životu i ubrzo umire od komplikacija izazvanih alkoholizmom sa svojih 36, skoro 37 godina na porodičnom imanju u Malromé; Sahranjen je u Verdelais, Žironda, par kilometara od svog mesta rođenja.

Njegove poslednje reči bile su „Vieil imbécile!“ („Stara budalo!“), što se odnosilo na njegovog oca koji je bio prisutan.

Posle Anrijeve smrti, njegova majka, Grofica Adela Tuluz-Lotrek, i Moris Žoajan, njegov trgovac umetničkim delima, promoter njegove umetnosti, najbolji prijatelj od detinjstva, i pobratim, organizuju promociju njegove umetnosti. Njegova majka odvaja fond i pravi muzej posvećen njegovim delima u mesto njegovog rođenja u Albiju.

Godine 2005,, njegove slike na aukciji dostižu cifru i do 14,5 miliona dolara.

Predstavljanja u filmovima[uredi | uredi izvor]

Mulen ruž - La Guli. (1891) Plakat.

Izabrana dela[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Berwick, Carly (2. 11. 2005). „Toulouse-Lautrec Drives Big Night at Christie's”. Nysun.com. Arhivirano iz originala 09. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 8. 2013. 
  2. ^ „Toulouse-Lautrec: The art of bacchanalia”. The Independent (na jeziku: engleski). 2011-09-22. Pristupljeno 2020-12-26. 
  3. ^ „Count Alphonse Charles de Toulouse Lautrec Monfa 1838–1913 Father of Henri de Toulouse Lautrec”. gettyimages.co.uk. 
  4. ^ „Histoire et généalogie de la famille de Toulouse-Lautrec Montfa et de ses alliances”. genealogie87.fr. Arhivirano iz originala 27. 09. 2019. g. Pristupljeno 17. 2. 2015. 
  5. ^ C., Ives (1996). Toulouse-Lautrec in the Metropolitan Museum of Art. Metropolitan Museum of Art, 1996. ISBN 9780870998041. Pristupljeno 17. 9. 2019. „Comte Henri-Marie-Raymond de Toulouse-Lautrec 1864-1901 
  6. ^ Bellet, H. (24. 4. 2012). „Toulouse-Lautrec gallery at the Palais de Berbie - review”. UK Guardian. Pristupljeno 17. 9. 2019. „From his father he would have inherited the title of Count of Toulouse-Lautrec. 
  7. ^ a b Author Unknown, "Toulouse-Lautrec" – published Grange Books. ISBN 1-84013-658-8 Bookfinder – Toulouse Lautrec Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. februar 2014)
  8. ^ ArT Blog: Toulouse-Lautrec at the Circus: The "Horse and Performer" Drawings blogs.princeton.edu Arhivirano 28 jul 2009 na sajtu Wayback Machine

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Duret, Théodore (1920). Lautrec. Paris: Bernheim-Jeune — preko archive.org. 
  • Ives, Colta (1996). Toulouse-Lautrec in the Metropolitan Museum of Art. New York: The Metropolitan Museum of Art. ISBN 9780870998041. 
  • Toulouse-Lautrec, Henri de; Donson, Theodore B.; Griepp, Marvel M. (1982). Great Lithographs by Toulouse-Lautrec (na jeziku: engleski). Courier Corporation. ISBN 9780486243597. 
  • Sawyer, Kenneth B. "Art Notes: Lautrec Works Shown at Gutman Memorial", The Sun, 15 April 1956, 100.
  • "Rites for Nelson Gutman to be at 11 A.M. Tomorrow", The Sun, 17 August 1955, 13.
  • Henry, Helen. "Juanita Greif Gutman Art Treasures: Works form the Collection She Left the Baltimore Museum of Art Go on Exhibit Next Sunday", The Sun, 16 February 1964, SM9.
  • "Gutman Show-Savor it Slow", The Sun, 8 March 1964 D4.
  • "Mrs. Gutman Funeral Set: Noted Collector of Art, Rare Books Traveled Widely", The Sun, 7 September 1963, 1.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]