Apameja (Frigija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Apameja (grč. Ἀπάμεια) poznata i kao Apameja Kivotos (grč. Ἀπάμεια κιβωτός) je bila antički grad u Frigiji u Maloj Aziji. Apameju je u 3. veku p. n. e. osnovao Antioh I Soter, vladar Seleukidskog kraljevstva. Grad je nastao izmeštanjem obližnjeg grada Kelene (grč. Κελαιναί, lat. Celænæ) u niže predele. Danas su vidljive ruševine grada veoma retke pošto se nalazio na trusnom području sa veoma čestim zemljotresima.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad se nalazio u Frigiji u Maloj Aziji. Bio je smešten u ravnici među planinskim vencem Sultan planina (tur. Sultandağ). U blizini se nalazilo ušće reke Marsijas (danas poznata kao Čine Čaji, tur. Çine Çayı) u reku Meander (danas poznata kao Veliki Menderes tur. Büyük Menderes). Na prostoru nekadašnje Apameje danas se nalazi grad Dinar.[1]

Apameja je sagrađena u podnožju planinskog lanca Sultan planina, a na istoku je bila odvojena rekom Meander u koju su se ulivale 4 reke u blizini. Reka Marsijas je tekla ispod utvrđenja i prolazila kroz centar grada. Zemljište u okolini grada je bilo veoma plodno sa velikim brojem izvora koji su omogućavali razvijenu zemljoradnju i proizvodnju stoke.[1]

U zaleđini Apameje, na brdima je ostalo utvrđenje grada Kelene. Sama Apameja se nalazila na strateški važnoj raskrsnici puteva koji su povezivali Frigiju i Pamfiliju sa Lidijom i Jonijom. Grad je kontrolisao put na istok, od nizijskog primorja do visoravni centralne Anatolije.[1]

Tokom vladavine Rimske države na ovim prostorima, grad je bio važno trgovačko sedište i kontrolisao je trgovinu na velikoj površini. Teritorija koju je kontrolisao je na sever dolazila do Sagalososa i jezera Anana i Askanija (danas jezero Iznik), na jugu do grada Sanaus (grč. Σαναός, lat. Sanaus) i na istoku do gradova Metropolis (grč. Μητρόπολις) i Euforbion. Na zapadu je konrolisao gradove Eumenija (lat. Eumeneia), Lunda (lat. Lunda) i Motela (lat. Motella) kao i Hirgaleja (lat. Hyrgaleia).[1]

Ime[uredi | uredi izvor]

Antički pisci spominju grad pod tri imena: Kelene, Apameja i Kivotos. Ime Kelene se odnosi na grad koji je prethodno postojao u blizini, međutim pisci i pesnici su i posle osnivanja novog grada često nastavljali da koriste staro ime. Ovo ime se koristilo za Apameju uglavnom tokom 2. veka p. n. e. Herodot pominje grad pod nazivom Kelene, smatrajući da naziv grada predstavlja grčku reč nastalu od reči celaenos koja označava mrak. Međutim reč je drugačije zapisivana na pronađenim novčićima koji su nosili natpis Zevs Kelenski. [1]

Postoji i mišljenje da je naziv grčki prevod Hetitskog naziva grada Kuwaliya koje je označavalo mrak, i da su dva grada šredstavljala geografski identičan pojam. Ovo mišljenje nije dobilo širu podršku.[1]

Strabon smatra da ime potiče od Kelenosa (grč. Κελαινός), sina Posejdona i Keleno. Ime Kelene je pronađeno i na nadgrobnoj ploči iz sredine 3. veka p. n. e.[1]

Kada je Antioh I Soter osnovao nov grad, nazvao ga je Apameja, po svojoj majci Apami. Ime Apameja se koristilo na novcu, u zvaničnim dokumentima i u vizantijskim zapisima.[1]

Kasniji natpisi iz samog grada i okoline, kao i sa novca spominju grad kao Apameja (lat. Apamea, Apameus). Često se uz naziv grada nalazio i opisni pridev, npr. Apameja Frigijska. Pominje se i kao Apameja na Meanderu[a]. Strabon, Plinije i Ptolemej pominju grad pod nazivom Apameja Kibotus (lat. Apamea Kibotus).[1]

Na rimskom novcu iz perioda kada je vladao Hadrijan se nalazi natpis „ΚΙΒΩΤΟΙ“ zajedno sa slikama dve, tri ili pet barki. Iz kasnijeg perioda (kraj 2. veka ili početak 3. veka) potiče slika muškarca i žene pored pravougaone barke koja nosi ime ‘ΝΩΕ’ (Noje). Ime Kibotus se interpretira na različite načine, međutim neki od njih nemaju široku naučnu podršku. Postoji mišljenje da to nikada nije bilo pravo ime grada. Najzastupljenija je teorija da ovo ime potiče zbog gradskih trgovačkih aktivnosti ili zbog Jevreja koji su živeli u gradu i njihovog verovanja u Nojevu barku. U lokalnoj tradiciji postoji verovanje da je jedna od obližnjih planina u stvari biblijska planina Ararat na koju se Noje iskrcao posle potopa.[1]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Apameju su osnovali Grci, što se vidi iz grčkog natpisa koji je nastao za vreme vladavine Eumena II (197-158 pre nove ere). Međutim stanovništvo Kelene je bilo veoma raznovrsno. Grad su naseljavali Frigijci, Persijanci i Grci. Persijanci su se doselili u Kelenu u periodu kada je on bio pod vlašću Persijskog carstva (Ahemenidsko kraljevstvo), dok se prema nekim izvorima veliki broj Grka doselio u grad za vreme vladavine Antigona I Monoftalmosa (320-301. p. n. e.).[1]

Nakon osnivanja Apameje, grad je imao još ranovrsniji sastav stanovništva. Na jednom zapisu iz 3. veka p. n. e. Galatijac navodi Apameju kao svoj rodni grad. Drugi zapisi navode da su u gradu živeli Persijanci, kao i starosedelački narodi.[1]

Za vreme rimske vladavine grad je bio organizovan po ulicama od kojih su neke nosile imena profesija ili zanata. Apameja je bila nastanjena i jevrejskom zajednicom. Za vreme rimske vladavine grad je bio naseljen i bogat. Kada je rimski konzul Lucijus Valerijus Flakus (lat. Lucius Valerius Flaccus) konfiskovao novac, Jevreji su se skupili da pošalju novac u Jerusalim. Količina koju su skupili Jevreji iz Apameje je bila najveća. Verovatno je većina Jevreja u provinciji živela u Apameji.[1]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Meander (grč. Μαίανδρος) je antički naziv današnje reke Veliki Menderes (tur. Büyük Menderes).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Georgia, Kalogeropoulou (10. 04. 2001). „Apamea Kibotus”. Encyclopaedia of the Hellenic World. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]