Asteriks i zlatni srp

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana "Asteriks i zlatni srp" u izdanju Politikinog zabavnika

Asteriks i zlatni srp (franc. La Serpe d'or) je druga epizoda serije stripova o Asteriksu, koji je pisao Rene Gosini i crtao Alber Uderzo.[1] Prvobitno je objavljivan u francuskom časopisu Pilot od br. 42 (11. avgust 1960.) do broja 74 (30. mart 1961.). Kao zaseban album objavljen je 1962. u okviru edicije Pilot kolekcija i štaman je u 15.000 primjeraka. Do sada je doživio osam reizdanja u Francuskoj.

Kao album ova epizoda je u SFRJ objavljena u drugom broju edicije "Asteriksovog zabavnika" u izdanju "Marketprint" iz Novog Sada. U šestom broju strip časopisa "Biser strip" koji su izdavale "Dečije novine" iz Gornjeg Milanovca ova epizoda je objavljena pod naslovom "Asteriks i zlatni srp". U strip reviji "Stripoteka" koju je izdavao "Marketprint" ova epizoda je objavljena u četiri dijela od kojih je svaki nastavak nosio poseban naslov: "Zlatni srp" (broj 101), "Asteriks i šverceri zlatnih srpova "(broj 102), "Neustrašivi gali" (broj 103) i "Zbogom zlatna Lutecio (broj 104). Naredno izdanje je objavljeno u SRJ u okviru "Politikinog zabavnika". Čarobna knjiga je ovu epizodu objavila u okviru integralnog albuma broj 1, 2018. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Pri ubiranju imele, druid Aspiriniks slama svoj zlatni srp. Ukoliko se ne posječe zlatnim srpom, imela neće manifestovati svoje magične moći, te čarobni napitak gubi svoje dejstvo. Takođe, bez srpa ne smije da prisustvuje velikom zboru druida u Kartunskoj šumi. Asteriks i Obeliks putuju u Luteciju sa namjerom da kupe novi zlatni srp za druida, od Obeliksovog daljeg rođaka Eksportiksa. Na putu do tamo ih presreću drumski razbojnici, ali su brzo i lako savladani. Prilikom odmora u jednoj krčmi saznaju da u Luteciji vlada nestašica srpova. Došavši u Luteciju saznaju da je Eksportiks nestao. Raspituju se kod krčmara, vlasnika krčme "Kod Avrenca veseljaka", koji tvrdi da ne zna ništa. Gostioničar naprasno zatvara krčmu, a potom daje opis Asteriksa i Obelika lukavom Tromiksu, koji ih presreće i predstavlja im se kao Eksportiksov prijatelj. Od njega saznaju da se Eksportiks povukao iz posla, ali ih odvodi do svog šefa, vlasnika kabarea Komoviksa koji im može pomoći. On im nudi zlatni srp po previsokoj cijeni, a zatim ih vrijeđa nakon što Gali odbijaju da plate. Sveopštu tuču koja je izbila, prekida dolazak rimske patrole, koji ih odvode do centuriona, a nakon rasprave sa njim dolaze i do dekadentnog prefekta Grakusa Mljackusa. On ih oslobađa "jer ga nerviraju". Od centuriona saznaju da je Eksportiks vjerovatno kidnapovan od strane švercera srpovima. Vraćaju se nazad do Eksportiksovog stana i krčme "Kod Avrenca veseljaka", koju je vlasnik u međuvremenu, na brzinu, prodao i otišao u Gergoviju. Asteriks i Obeliks ga sustižu i od njega saznaju da ga je Tromiks primorao da radi kao špijun za njega, jer je bio svjedok Eksportiksove otmice. Vraćaju se nazad u Eksportiksovu kuću u potrazi za tragovima, ali ih ponovo hapsi rimska patrola. U ćeliji saznaju od pijanca, koji je zatvoren sa njima, da se Tromiks sastaje sa Komoviksom kod stolkamena u Bulonjskoj šumi. Gali potom bježe iz zatvora i odlaze u šumu prepunu razbojnika i vukova. Ispod stolkamena otkrivaju tajni ulaz koji vodi do skrovišta punog zlatnih srpova. Sukobljavaju se sa Tromiksom, Komoviksom i njihovim ljudima. Savladavši ih otkrivaju da je Komoviks pobjegao. Ostavljajući Tromoviksa zatvorenog u skladištu, Gali kreću u potjeru za Komoviksom, ali kako su naletjeli na rimsku patrolu, oni su po treći put uhapšeni i bačeni u zatvor. Oni bježe iz zatvora i upadaju u prefektove prostorije gdje zatiču Komoviksa i Grakusa Mljackusa kako razgovaraju. Prefekt priznaje da je organizovao šverc zlatnih srpova radi zabave i novca. Centurion ih hapsi, a Gale pušta na slobodu. Eksportiks koji je oslobođen iz podruma prefektove palate, vraća se u svoju radnju i svojim spasiocima poklanja najbolji zlatni srp, koji ga odnose druidu Aspiriniksu.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Asteriks, ratnik;
  • Obelik, dostavljač menhira;
  • Tamburiks, bard;
  • Aspiriniks, druid;
  • Drmatoriks, seoski starješina;
  • Tromiks, Lutecijanac, pomoćnik Komoviksa, švercer zlatnih srpova;
  • Komoviks, Lutecijanac, vlasnik kabarea, šef švercera zlatnim srpovima;
  • Grakus Mljackus, rimski prefekt Lutecije, vođa švercera zlatnim srpovima;
  • Klaudijus Metrobus, turistički vodič u Luteciji;
  • Eksportiks, proizvođač i trgovac zlatnim srpovima u Luteciji, Obeliksov rođak;
  • trgovac vinom iz Avrenije;
  • rimski dekurion i njegova patrola;
  • rimski centurion;
  • rob prefekta Grakusa Mljackusa;
  • krčmar iz Masilije;
  • pijani galski zarobljenik.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Ovo je prva epizoda gdje je Obeliks rame uz rame uz Asteriksa, odnosno ima glavnu ulogu.
  • Prva avantura koja se odvija izvan galskog sela
  • Lutecija je ime pod kojim je osnovan grad koji danas poznajemo kao Pariz.[2] Osnovali su ga sredinom 3. veka pre nove ere Parizi, galsko pleme. Grad pod rimsku vlast pao 52. p. n. e. nakon što ga je osvojio Gaj Julije Cezar.[3] Lutecija je 360. godine n.e. dobila ime Pariz.
  • Strana 6, treći red, drugi panel - volovska trka 24 časa Suindinum, zapravo predstavlja čuveni godišnji događaj u automobilizmu - 24 časa Le Mana auto trke, ustanovljene 1923. godine. Inače, Suindinum je zaista staro ima mjesta Le Man.[4] U američkom izdanju trka je nazvana Suindinum 500. Jedan od takmičara u trci je karikatura francuskog karikaturiste Žana Gratona. Međutim, budući da se galsko selo nalazi u Armorici, nije logično da prolaze pored Le Mana da bi od Armorike stigli do Lutecije.
  • Strana 18, prvi panel – Galski pijetao – nacionalni simbol i ponos Francuske.
  • Strana 24, drugi red, prvi panel – turistička agencija predstavlja pariski noćni klub i kabare Mulen Ruž (Predstavljn kao crvena vjetrenjača što i jeste doslovno značenje).
  • Ista strana, poslednji panel – pas koji gleda u Asteriksa i Obeliksa je nagoveštaj budućeg pratioca protagonista stripa – psa Garoviksa!
  • Strana 30, Asteriks prvi put vadi mač.
  • Od 32. strane do kraja stripa - kaiševi stripa su crtani na drugačiji način. Naime, crtani su u formatu različitom od standardnog Asteriksovog, te su sami kaiševi manji, a razmaci među njima veći. Lako je uočljivo, s obzirom da tih 12 strana više liči na kolekciju novinskih stripova nego na standardni album. Uderzo je obrazložio da je greška nastala mahinalno, kao posljedica rada na nekoliko različitih stripova istovremeno.
  • U ovoj epizodi Gosini i Uderzo uvode jedan od svojih omiljenih trikova, tzv. ponovni geg (engl. Running gag). Riječ je o šalama koje se ponavljaju više puta tokom jedne epizode ili cijelog serijala. U ovoj epizodi ovo je oličeno u stalnim sudarima sa jednom te istom patrolom rimskih legionara, odnosno audijencijama kod prefekta Dibidusa Mortusa kao i susretima sa lokalnom pijanicom.
  • Lik prefekta Grakusa Mljackusa je nacrtan po uzoru na engleskog glumca Čarlsa Lotona (18991962.)[5]
  • Lik krčmaraiz Masilije je takođe omaž jednom glumcu. U pitanju je francuski glumac Žil Muraire Rajmu (18831946.) za kojeg je Orson Vels svojevremeno izjavio da je „najveći glumac koji je ikad živio“.
  • rimski put VII kojim Gali prolaze u potjeri za krčmarom iz Avrenije je aluzija na nacionalni put 7.
  • Iako je gozba pod zvjezdanim nebom prikazana na poslednjoj strani, ona se ne nalazi u prvom planu. Po prvi put je seoskom bardu Tamburiksu onemogućeno da prisustvuje gozbi. Ovaj detalj će postati neizostavan u nastavku serijala.
  • Prilikom tuče u Komoviksovom kabareu, dekurion konstatuje da je stanje u kabareu ravno stradanju Pompeje. Ovo je anahronizam pošto se fatalna erupcija Vezuva dogodila tek 79. godine nove ere.
  • Na drugoj strani, autori daju mali nagovještaj o radnji u idućoj epizodi. Radi se o godišnjem zboru druida u Kartunskoj šumi.
  • Strip obiluje aluzijama na današnje vrijeme, na odnos sela i grada. Nakon što dođu u Luteciju Gali vide da je grad zakrčen uslijed gustog saobraćaja što vozače čini agresivnim, ribar im se žali da je rijeka zagađena praznim amforama i da nema ribe, komentarišu zagađen vazduh i visoke cijene namirnica itd. Kada se vrate u selo, jedna djevojka uzvikuje: "Reći će nam šta se ove sezone nosi u Luteciji", aludirajući na činjenicu da je Pariz jedna od prestolnica mode.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „La Serpe d'or”. Astérix - Le site officiel (na jeziku: francuski). 2017-06-20. Pristupljeno 2023-01-11. 
  2. ^ Guillaume, Valerie, "Musee Carnavalet-Histoire de Paris - Guide de Visite" (2021), p. 22-27
  3. ^ Julius Caesar: De Bello Gallico, book six, VI p. 62
  4. ^ Suindinum, Pristupljeno 2023-01-11 
  5. ^ „Asterix - The A to Z of Asterix - Characters - Surplus Dairiprodus”. web.archive.org. 2017-12-24. Arhivirano iz originala 24. 12. 2017. g. Pristupljeno 2023-01-11.