Ata (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ata, (grč. ατή, lat. Ate), je u grčkoj mitologiji bila boginja zaslepljenosti i duševnog nemira, boginja obmane. Pominje je i Homer (II. XIX, 91) kao kćerku Zevsovu, a prema Heziodu ona je kćerka Eride boginje svađe.[1]

Ata čini razdor među bogovima i ljudima pa ju je zato Zevs strmoglavio sa Olimpa. U tom svom padu na zemlju Ata je sa sobom povukla i Zevsove kćerke Lite boginje molbe. Ata na zemlji ide lakim i tihim hodom, ne dodiruje zemlju i upravo lebdi nad glavama ljudi kojima donosi nesreću. Da bi se nesreća mogla barem malo ublažiti, treba pozvati Lite boginje molbe, i one su, iako hrome te su gotovo uvek stizale prekasno, ipak, kao kćerke Zevsove činili da nesreću barem malo ublaže.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Grčka boginja Ata: porijeklo i mitovi”. Verdaung. Pristupljeno 18. 1. 2020. [mrtva veza]