Ajnštajnova notacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U linearnoj algebri, i posebno u oblastima fizike koje je koriste, Ajnštajnova notacija ili sumaciona konvencija je konvencija u matematičkoj notaciji pri kojoj se podrazumeva, osim ukoliko nije eksplicitno drugačije napomenuto, sumacija po indeksima koji su ponovljeni, pa se simbol za sumu izostavlja. U opštem slučaju, kada se radi o kovarijantnim i kontravarijantnim veličinama, sumacija se podrazumeva po ponovljenim gornjim (kontravarijantnim) i donjim (kovarijantnim) indeksima. Konvencija je dobila ime po Albertu Ajnštajnu koji ju je uveo 1916. godine u radu u kome je izložio osnove opšte teorije relativnosti kako bi uprostio notaciju operacija sa tenzorima.[1] Zabeležena je anegdota u kojoj se Ajnštajn našalio u pismu jednom prijatelju:[2]

Napravio sam veliko otkriće u matematici; ukinuo sam znak za sumaciju svaki put kada se sumira po indeksu koji se dva puta ponavlja...

Definicija[uredi | uredi izvor]

Često javlja slučaj kada se sumiraju promenljive po indeksu koji se ponavlja pa je ekonomično izostaviti znak za sumaciju:

U ovoj formi, gde se radi o oba donja indeksa, može se primeniti u opštem slučaju kada se radi o bilo kakvoj sumaciji, mada to nije uobičajeno, već se ova konvencija koristi uglavnom kada se sumiraju komponente tenzora pa se onda mora voditi računa o načinu na koji se te komponente transformišu pri promeni bazisa. Tada se kovarijantne komponente pišu sa donjim indeksom, a kontravarijantne sa gornjim indeksom, pa pravilo u ovom slučaju predviđa da se podrazumeva sumiranje samo po ponovljenom gornjem i donjem indeksu:

Ova razlika se može ignorisati jedino kada se radi u prostoru nad poljem realnih brojeva sa fiksiranim bazisom, pa se tada mogu koristiti samo donji indeksi.

Primeri[uredi | uredi izvor]

Ukoliko je dat bazis vektorskog prostora , vektor x u tom bazisu može da se reprezentuje brojnom kolonom čiji su elementi koordinate vektora

Tada vektor x može da se izrazi preko vektorskog zbira bazisnih vektora pomnoženih koordinatama, što u Ajnštajnovoj notaciji ima oblik

što bi, u uobičajenoj notaciji vektora kao zbira skaliranih bazisnih vektora i ignorišući kontravarijantnost koordinata, bilo

Standardni skalarni proizvod vektora x i y, u apsolutnom bazisu, u Ajnštajnovoj notaciji je

gde su αi i βi koordinate vektora x i y, respektivno, ili uopšteno za proizvoljan bazis u unitarnom prostoru

gde je metrički tenzor, a zvezdica označava kompleksno konjugovan broj. Konvencionalno napisano, ovo u stvari znači

gde je skalarni proizvod i-tog i j-tog bazisnog vektora.

Ako je data matrica sa m vrsta i n kolona, element matrice se može označiti kao gde gornji indeks označava i-tu vrstu, a donji j-tu kolonu. Matrično množenje se tada može kompaktno izraziti kao

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Einstein, Albert (1997) [1916]. „B. Mathematical Aids to the Formulation of Generally Covariant Equations (engleski prevod); B. Mathematische Hilfsmittel für Aufstellung allgemein kovarianter Gleichungen (original)”. Ur.: A. J. Kox, Martin J. Klein, Robert Schulmann. The Foundation of the General Theory of Relativity (na jeziku: (jezik: engleski) (jezik: nemački)) (The Collected Papers of Albert Einstein, Volume 6 izd.). Princeton University Press. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 8. 2006. g. Pristupljeno 25. 12. 2010. 
  2. ^ Pais, Abraham (2005). „The Einstein Grossmann Collaboration”. Subtle Is the Lord: The Science and the Life of Albert Einstein (na jeziku: (jezik: engleski)). Oxford University Press. str. 216. ISBN 978-0-19-280672-7. Pristupljeno 25. 12. 2010. „I have made a great discovery in mathematics; I have suppressed the summation sign every time that the summation must be made over an index which occurs twice... 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]