Banovina Srbija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa koja pokazuje predlog za formiranje Banovine Srbije

Banovina Srbija je naziv za predloženu novu administrativnu jedinicu Kraljevine Jugoslavije.[1] Stvaranje ove banovine predloženo je nakon formiranja Banovine Hrvatske 1939. godine. Međutim, zbog okupacije i podele Jugoslavije od strane Sila Osovine 1941. godine, predlog o stvaranju Banovine Srbije nikada nije realizovan.

Predlog[uredi | uredi izvor]

Posle stvaranja Banovine Hrvatske 1939. godine, postavilo se pitanje političkog položaja srpskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, tako da su neki srpski intelektualci (na primer članovi Srpskog kluba) i političari (uključujući i neke članove jugoslovenske vlade, kao na primer Dragišu Cvetkovića) predložili i planirali stvaranje Banovine Srbije (ili Srpske banovine), u koju bi ušla područja postojećih banovina: Vrbaske, Drinske, Dunavske, Moravske, Zetske i Vardarske.[1] Organizacija predložene Banovine Srbije bila bi slična organizaciji Banovine Hrvatske, a sedište bi joj bilo u Skoplju.

Sadržina Sporazuma kojim je stvorena Banovina Hrvatska, izazvala je brojne i vrlo žestoke reakcije skoro svih zainteresovanih strana. Preovlađujuće mišeljenje među Srbima bilo je da su Hrvati, nedemokratskim postupkom i bez pravih srpskih predstavnika, dobili preveliku teritoriju na štetu srpskih nacionalnih prostora i preširoke kompetencije na štetu interesa državne celine. Dok su, međutim, jedni verovali da sporazum treba revidirati izdvajanjem srezova sa srpskom većinom, drugi su pristajali da ga prihvate kao „svršen čin” pod uslovom da celokupna preostala teritorija, izuzev Dravske banovine, bude omeđana kao srpska jedinica. U takvoj situaciji i Jugoslovenska demokratska stranka odustala je od predloga o Bosni i Hercegovini kao četvrtoj federalnoj jedinici.[2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema jugoslovenskom popisu iz 1931. godine, postojeće banovine čija bi teritorija, prema predlogu, bila uključena u Banovinu Srbiju, imale su sledeći sastav stanovništva:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vucinich 1969, str. 31
  2. ^ Radojević 2014, str. 204

Literatura[uredi | uredi izvor]