Banjip
 | |
| Grupa: | mitološko biće, kriptid |
|---|---|
| Podgrupa: | "Živi dinosaurus", Kriptozoološki sisar, Kriptozoološka ptica, Kriptozoološka riba, Jezersko čudovište |
| Područje: |  Australija |
| Stanište: | divljina Australije |
Banjip (engl. Bunyip) je mitološko biće iz mitologije aboridžinskih naroda. Ovo biće navodno obitava u blizini jezera, močvara, bilabongova, rijeka i ušća rijeka širom Australije[1].
Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]
Ime ovog mitološkog bića dolazi iz Vergaija jezika Vemba-Vemba Aborodžina, aboridžinskog naroda sa jugoistoka Australije[2][3][4]. Ova riječ u prevodu, od stane današnji Aboridžina, znači "đavo", ”demon” ili "zli duh"[5], iako ovaj prevod možda i nije isparavan i ne označava pravo značenje ove riječi koji je važio za vrijeme dolaska prvih Aboridžina u Australiju. Takođe, moguće je da ime ovog bića dolazi i od australske riječi banib (engl. Banib) koja znači "nakaza" ili "uljez", prema G. A. Vilkesovom „Riječniku australskog kolokvijalizma”[6][7]. Neki moderni izvori aludiraju na lingvističku povezanost između riječi banjip i riječi bunjil (engl. Bunjil), naziva za mitološkog "Velikog čovjeka" koji je stvorio planine, rijeke, ljude i životinje[8].
Riječ banjip se prvi put spominje u engleskom jeziku sredinom 1840-ih godina kao značenje vezano za nepoznatu životinju iz Australske divljine koja proizvodi zastrašujuće krike[traži se izvor]. Tokom 1850-ih godina riječ banjip je takođe postala sinonim u engleskom jeziku stanovnika Australije za varalicu, lažova, prevaranta, dilera, gangstera, narkomana, kriminalca, nasilnika, teroristu, zelenaša, mafijaša, silovatelja, delinkventa, devijantnu osobu, nemoralnu osobu, osobu sumnjivog morala, pljačkaša, prodavca belim robljem, preljubnika, provalnika, prostitutku, prestupnika, ubicu, otmičara, huligana, sakatelja, lopova i licemjera[2]. Termin "banjip aristokratija" je nastao 1853. godine kako bi se opisala australska ambicioznost da se postane aristokratom. U ranim 1990im godinama australski premijer Paul Ketingje koristio riječ banjip kako bi opisao članove konzervativne opozicione Australske Liberalne Stranke (engl. Liberal Party of Australia)[9][10]. Riječ banjip se takođe može pronaći i u nazivima nekih geografski mjesta u Australiji, kao što su:
- grad Banjip u Viktoriji,
- i rijeka Banjip koja se ulijeva u Vesternportski zaljev na jugu Viktorije.
Diljem Australije postoje i drugi nazivi za banjipa[11], kao što su:
- u Zapadnoj Australiji:
- u Novom Južnom Velsu:
- bunjap (engl. Bunyup)[7],
- burli zvjer (engl. Burley beast)[7],
- vauvai (engl. Wauwai) (sa područja u blizini rijeke Hanter)[7],
- vi-va (engl. Wee-waa) (sa područja u blizini grada Narandera)[7],
- vovi (engl. Wowee) (sa područja u blizini rijeke Hanter)[7],
- vouvai (engl. Wouwai) (sa područja u blizini jezera Makuari)[7],
- gaurdž (engl. Gauarge)[7],
- gu-ru-ngati (engl. Gu-ru-ngaty) (iz jezika Turaval Aboridžina)[7],
- dongus (engl. Dongus)[7],
- kineprati (engl. Kinepraty) (iz jezika Viradjuri Aboridžina)[7],
- kinepratija (engl. Kinepràtia) (iz jezika Viradjuri Aboridžina)[7],
- kudimudra (engl. Kuddimudra) (iz jezika Viradjuri Aboridžina)[7],
- miri-ula (engl. Mirree-ulla) (iz jezika Viradjuri Aboridžina)[7],
- miriola (engl. Mirriola) (sa područja u blizini rijeke Barvon)[7];
- u Viktoriji:
- u Kvinslendu:
Opis banjipa[uredi | uredi izvor]
Iako ne postoji tačan opis banjipa, postoje mnoge verzije njegovog opisa od kojih su se neke zadržale do današnjih dana.
Opis banjipa u mitologiji i narodnim predanjima[uredi | uredi izvor]
U mitologiji banjip je biće koje je čuvar voda[7] vešt u korišćenju crne magije i vradžbina. Izlazi iz vode u noći punog mjeseca, ubija i jede sve životinje i ljude (posebno djecu i žene) koji su u blizu obale. Takođe može da donosi razne bolesti[7], postane nevidljiv i menja oblike. Često može da menja oblik u lepu i mladu ženu kako bi pesmom privukao muškarce prema jezeru, slično sireni iz grčke mitologije, a potom bi ih udavio ili pojeo. Stariji su pričali djeci priče o banjipu pred spavanje kako bi ih zastrašili da ne prilaze obalama rijeka i jezera.
U jednoj legendi se spominje da je "Dugina zmija" kaznila čovjeka po imenu Biami koji je ubio i pojeo totemsku životinju svog plemena. "Dugina zmija" ga je pretvorila u zlog duha Banjipa koji je počeo napadati svoje pleme i životinje u okolini.
Opis banjipa iz modernog doba[uredi | uredi izvor]
Robert Holden je u svojoj knjizi iz 2001. godine napisao da postoji najmanje devet različiti opisa za banjipa diljem Australije[13]. Prvi evropski doseljenici su takođe zapisali mnogobroje verzije opisa banjipa[13][14].
Među nekima od najčešći osobina koje su se pripisivale banjipu u opisima objavljivanima u australskim novinama u toku 19og vijeka su: krokodilska glava, pseće lice, tamno krzno, konjski rep, peraje foke, kravlji rogovi, kljove kao kod morža, i pačji kljun[traži se izvor].
Prema Toniju Heliju i Polu Koperu oko 60% viđenja banjipa iz modernog doba su slični fokama ili psima koji plivaju, 20% je nalik na dugovrate životinje sa malom glavom, a ostalo su razni drugi opisi koje je teško grupisati[7].
Džordž Frenč Angus je 1847. godine zapisao opis banjipa ili "vodenog duha" od strane Morundi naroda koji žive kraj rijeke Mari. Ovo biće po izgledu nalikuje na ogromnu morsku zvjezdu koja ponekad izlazi na obalu rijeke[15]. Među drugim opisima Banjipa su i:
- Opis u kome je nalik na veliku jegulju (tzv. Tor-ru-don),
- Opis u kome je nalik na sisara koji izgleda kao kombinacija foke i psa. Dugo je 1,2 do 1,8 metra. Prekriven je crno-smeđim krznom i nema rep[7];
- Opis u kome je nalik na sisara koji izgleda kao kombinacija vodenkonja i medvjeda,
- Opis u kome je nalik na čudno vodozemno biće sa konjskom glavom i repom, dugim vratom i velikim ušima. Dugo je 1,5 do 4,57 metra. Prekriven je crno-smeđim krznom[7];
- Opis u kome je nalik na čudno vodozemno biće sa ptičjom glavom i koje je prekriveno sivim prejem,
- Opis u kome je nalik na čudno vodozemno biće slično ogromnom čudnovatom kljunašu,
- Opis u kome je nalik na čudno vodozemno biće veličine goveda koje je po leđima prekriveno sa tamnosivim perjem,
- Opis u kome je nalik na čudno vodozemno biće visine oko 3,65 do 3,96 metra. Glava ovog bića je slična glavi emua sa dugim kljunom. Četiri noge ovog bića su postavljene sa strane kao kod gmizavaca i uzduž su prekrivene redom nazubljeni šiljaka. Prednje noge su duže od zadnjih, sa dugim oštrim kandžama. Svoj plijen ubija "smrtonosnim zagrljajem". Ovo biće u vodi pliva poput žabe, a na kopnu hoda na zadnjim nogama.
U kreacionizmu[uredi | uredi izvor]
Prema riječima kreacionista banjip je jedan od dokaza da su ljudi živjeli zajedno sa dinosaurusima. Oni ga opisuju kao biće nalik na dinosaurusa iz grupe Ornitopoda. Ovo biće ima oštre kandže na prednjim nogama, i koža ovog biće je slična koži krokodila[16].
Hronologija susreta sa ovim bićem i viđenja[uredi | uredi izvor]
- Jedan od najranijih dokumentovani događaja vezani za banjipa je kada su Edvard Smit Hal ugledao dva različita neobićna bića na području u blizini jezera Baturst u Novom Južnom Velsu početkom 1800-ih godina. Jedno biće je nalikovalo na kombinaciju psa i foke, a drugo je bilo neobična četveronožna životinja sa dugim vratom[7];
- Sredinom 1830-ih godina Džordž Renkin i Tomas Mičel su u Velington pećinama pronašli fosilne ostatke kostiju velike četveronožne životinje, koja je prema njihovim rijelima bila mnogo veća od vola i bivola[17]. Sidnejski velečasni Džon Danmore Leng je izjavi, vezano za ove fosile, da su dokaz postojanja banjipa[18]. Kako god, britanski anatomist ser Ričard Oven je identifikovao fosile kao ostatke veliki torbara iz porodice diprotodontidae (lat. Diprotodontidae)[19];
- Najveći broj viđenja Banjapa se desio u periodu 1840-ih i 1850-ih, i to uglavnom na jugu Australije.
- 1840. godine u Pajka jezeru (Novi Južni Vels) je viđeno nepoznato biće nalik na konja kako pliva[7];
- U januaru 1846. godine na obali rijeke Murumbiddži, u blizini grada Barlenda u Novom Južnom Velsu, pronađena je lobanja koja je navodno pripadala banjipu[20][21]. Međutim u julu 1847. nekoliko eksperata iz anatomije, uključujući V. S. Makleja i profesora Ovena, su identifikovali lobanju kao lobanju deformiranog teleta[22]. U isto vrijeme lobanja je bila izložena u Sidnejskom muzeju i privukla je veliku pažnju posjetilaca[23][24][25];
- U martu 1847. godine biće nalika na ogromnog čudnovatog kljunaša je viđeno kako se sunča na obali nasuprot Kastom Hausa u Melburnu[26];
- U svojoj biografskoj knjizi, iz 1852. godine, Vilijam Baklej govori o vremenu provedenom sa Aboridžinskim plemenom Vataurong. U tom periodu, od 30 godina, Vilijam je doživio nekoliko susreta sa banjipom. On je banjipa opisao kao vodozemnu životinju veličine goveda, koja je po leđima prekrivena tamnosivim perjem[27]. Prema njegovim riječima ovo biće obitava u rijeci Barvon i navodno ima nadprirodne moći, kako su mu domorodci ispričali;
- 1857. godine prirodoslovac po imenu Stokvaler je navodno vidio bića slična fokama kako plivaju u rijeci Mari i rijeci Goulburn (u Novom Južnom Velsu)[7];
- 1886. godine uz rijeku Molongo (Australijska prestonička teritorija) je viđeno nepoznato biće nalik na psa bjele boje kako pliva[7];
- 8. septembra 1949. godine u vještačkom jezeru Lariston je viđeno biće dugo 1,2 metra sa velikim, čupavim ušima. Svjedoci ovog događaja su naveli da ovo biće koristilo svoje velike uši da bi se kretalo kroz vodu velikom brzinom[7];
- 1965. godine na rijeci Maskari, između gradova Vorena i Velingtona (u Novom Južnom Velsu), je viđeno nepoznato biće nalik na psa kako pliva[7].
Moguće objašnjenje ovog kriptida[uredi | uredi izvor]
Postoji nekoliko mogući objašnjenja za neke od opisa ovog kriptida:
- Što se tiče nepoznati zvukova koji se čuju noću, moguće objašnje je smeđi (australski) bukavac (lat. Botaurus poiciloptilus) - vrsta ptice koja obitava u divljini Australije.[28][7]. U toku sezone parenja mužjaci ove vrste ptica močvarica proizvode glasne duboke zvukove kojima privlače ženke[29] Ovu pticu često zovu i "banjip-ptica".[8]
- Što se tiče opisa banjipa moguća objašnja su:
- U slučaju banjipa gdje se opisuje kao velika jegulja (tzv. Tor-ru-don) se radi o australskoj dugoperajnoj jegulji (lat. Anguilla reinhardtii) - vrsti slatkovodne ribe za koju je zabilježeno da može narasti i do dužine od 3 metra[30];
- U slučaju viđenja banjipa iz 1965. godine se radilo o viđenju mošusne patke (lat. Biziura lobata) - vrsti ptice koja nastanjuje južne djelove Australije[7];
- U slučaju banjipa gdje se opisuje kao sisar koji izgleda kao kombinacija vodenkonja i medvjeda se radi o kulturološkim sjećanjima Aboridžina na velike torbare iz porodice Diprotoidea (lat. Diprotodontoidea)[7]. Do ove ideje prvi put je došao 1871. godine doktor Džordž Benet[31]. Tokom 1990-ih paleontolog Pat Viker-Rič i geolog Nil Arčbold su takoće došli do zaključka da su i fosilini ostaci torbara iz ove porodice mogli biti uzrok nastanka legendi[32]. Ovi davno izumrli torbarski sisari (od kojih su neki bili najveći torbari koji je ikad postojao na Zemlji) su živjeli od kasnog Oligocena do kasnog Pleistocena, otprilike do prije neki 11.000 godina, kao što su:
- U slučaju banjipa gdje se opisuje kao sisar koji izgleda kao kombinacija vodenkonja i medvjeda se radi o viđanjima foka (tuljana), koje se mogu pronaći u okolnim vodama Australije. U svojim zapisima iz 1933. godine Čarls Fener je došao do zaključka da je moguće da su se Aboridžini susretali sa fokama koje su dospjele u unutrašnjost kontinenta putem rijeka koje se slivaju u more[33]. Neki od primjera su foke koje su viđeni u rijeci Mari i rijeci Darling u Južnoj Australiji (u blizini mjesta Overlend Korner kod grada Barmera, i u blizini grada Lokstona) i u blizini grada Konarga u Novom Južnom Velsu. Mogući kandidati za ova viđenja su:
- Takođe, moguće objašnjenje viđanja banjipa je i kvinslendski slatkovodni bakalar (lat. Maccullochella peelii) - vrsti slatkovodne ribe za koju je zabilježeno da može narasti i do dužine od 1,8 metra[7]. Veći primjerci ove vrste su danas veoma rijetki zbog prevelikog izlova[35];
-
rekonstrukcija izgleda vrste Diprotodon optatum (lat. Diprotodon optatum) -
kostur vrste Diprotodon australis (lat. Diprotodon australis) -
rekonstrukcija izgleda vrste Palorčestes alel (lat. Palorchestes azael) -
australska dugoperajna jegulja -
smeđi (australski) bukavac -
mošusna patka -
dva mužjaka južni morski slonova u borbi -
morski leopard -
foka krznaš -
kvinslendski slatkovodni bakalar
.jpg)
U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
.jpg)
U književnosti[uredi | uredi izvor]
U književnosti iz 19. i početka 20. vijeka se mogu pronaći mnogobrojna djela u kojima se spominje banjip.
- Najranija znana priča u kojoj se spominje banjip je iz knjige „The Brown Fairy Book” autora Andrua Lenga iz 1904. godine;
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ The Story of the Bunyip- National Library of Australia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. decembar 2011)
- ^ a b Hughes 1989, str. 90
- ^ Butler 2009.
- ^ Holden 2001, str. 15.
- ^ See for example, Oodgeroo Noonuccal (Kath Walker)'s story in Stradbroke Dreamtime. [1]
- ^ Wilkes 1990.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai aj ak al alj am an anj ao Eberhart 2002, str. 74–77
- ^ a b Davey, Gwenda; Seal, Graham, ur. (1993). The Oxford Companion to Australian Folklore. Oxford University Press. str. 55-56. ISBN 978-0-19-553057-5.
- ^ „Parliamentary decorum”.
- ^ McGillivray, Don (15. 8. 1994). „But those names will never hurt them”. Windsor Star.
- ^ Wannan 1976, str. 101.
- ^ E. E. Morris (1898) Austral English; A Dictionary of Australasian words, Phrases and Usages. p. 65 - 66. McMillan and Co, New York. Reprinted Gale Research Company, Book Tower, Detroit, USA, 1968. [2]
- ^ a b Holden 2001, str. 22–24
- ^ Smyth cited in Holden 2001, str. 175
- ^ George French Angus (1847) Savage Life and Scenes in Australia and New Zealand. Vol 1, p. 99. London. Reprinted 1969. Libraries Board of South Australia
- ^ Bunyips and dinosaurs - Answers in Genesis
- ^ Ranken, George cited in Holden & 2001., str. 86
- ^ Lang cited in Holden & 2001., str. 86
- ^ Cited in Holden & 2001., str. 88
- ^ „PUBLIC THOROUGHFARES.”. Geelong Advertiser and Squatters' Advocate. National Library of Australia. 12. 1. 1847. str. 2 Edition: EVENING. Pristupljeno 16. 9. 2013.
- ^ Cited in Holden & 2001., str. 91
- ^ Holden & 2001., str. 92–93
- ^ [3] National library of Australia. Bunyips – Evidence
- ^ „THE BUNYIP, OR KINE PRATIE.”. Sydney Chronicle. National Library of Australia. 23. 1. 1847. str. 2. Pristupljeno 16. 9. 2013.
- ^ „ORIGINAL CORRESPONDENCE.”. The Sydney Morning Herald. National Library of Australia. 9. 2. 1847. str. 3. Pristupljeno 16. 9. 2013.
- ^ „PORT PHILLIP.”. The South Australian. Adelaide: National Library of Australia. 2. 3. 1847. str. 7. Pristupljeno 16. 9. 2013.
- ^ Morgan 2002, str. 66.
- ^ Fenner 1933, str. 6.
- ^ Simpson, Ken; Day, Nicolas; Trusler, Peter (1999), Field Guide to the Birds of Australia, Viking Books, Australia, str. 72, ISBN 978-0-670-87918-2
- ^ Merrick & Schmida 1984, str. 61–63
- ^ Holden 2001, str. 90.
- ^ Vikers-Rich, Pat; Monaghan, J.M.; Baird, R.F.; Rich, T.H., ur. (1991), Vertebrate Palaeontology of Australasia, Pioneer Design Studio and Monash University, str. 2, ISBN 978-0-909674-36-6
- ^ Fenner 1933, str. 2–6.
- ^ a b v „Bunyip sightings - in search of an origin”. Arhivirano iz originala 17. 01. 2011. g. Pristupljeno 27. 07. 2017.
- ^ Kearney et al. 2005, str. 62–64
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kearney, R. E.; Kildea, M. A. (2001). The status of Murray cod in the Murray-Darling Basin. Department of Environment and Heritage (DEH). Pristupljeno 10. 3. 2007.
- Morgan, John (2002) [1852]. Flannery, Tim, ur. The Life and Adventures of William Buckley; 32 Years a wanderer amongst the Aborigines of the then unexplored country around Port Phillip, now the Province of Victoria. Melbourne Australia. str. 66. ISBN 978-1-877008-20-7.
- Merrick, J.R.; Schmida, G.E. (1984). Australian Freshwater Fishes, Biology and Management. Sydney: Author. str. 61 — 63. ISBN 978-0-9591908-0-9.
- Wannan, Bill (1976) [1970]. Australian Folklore. Landsdowne Press. str. 101. ISBN 978-0-7018-0088-8.
- Davey, Gwenda; Seal, Graham, ur. (1993). The Oxford Companion to Australian Folklore. Oxford University Press. str. 55-56. ISBN 978-0-19-553057-5.
- Butler, Susan (2009). The Dinkum Dictionary: The origin of Australian Words. Text Publishing. str. 53. ISBN 978-1-921351-98-3.
- Wilkes, G. A. (1990). Dictionary of Australian Colloquialisms (3rd ed.). Sydney University Press.
- Hughes, Joan, ur. (1989). Australian Words and Their Origins. Oxford University Press. str. 90. ISBN 978-0-19-553087-2.
- Eberhart, George M. (2002). Mysterious Creatures: A Guide to Cryptozoology. Santa Barbara – Denver – Oxford. ISBN 978-1-57607-283-7.
- Coleman, Loren; Clark, Jerome (2013). Cryptozoology A To Z. Simon and Schuster.
- Fenner, Charles (1933). Bunyips and Billabongs. Sydney: Angus and Robertson.
- Gilmore, David D. (2012). Evil Beings, Mythical Beasts, and All Manner of Imaginary Terrors. University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0-8122-0322-6.
- Heuvelmans, Bernard (1965). Na tropie nieznanych zwierząt. Wiedza Powszechna - Warszawa.
- Holden, Robert (2001). Bunyips: Australia's folklore of fear. National Library of Australia. ISBN 978-0-642-10732-9.
- Shuker, Carl P. N. (1995). In search of prehistoric animals; Do giant extinct creatures still exist?. Blanchford. ISBN 978-0-7137-2469-1.
- Sagan, Carl (1999). Świat nawiedzany przez demony. Nauka jako światło w mroku. Wydawnictwo Zysk i S-ka. ISBN 978-83-7150-517-1.
- Tim the Yowie Man (2013). Tim the Yowie Man: The bunyip hunt. The Canberra Times. Fairfax Media.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- "Bunyip" on Cryptids Wiki
- "Bunyip" on It's Something Wiki
- "Bunyip" on Livedinopedia Wiki
- "Bunyip" on Cryptid-tidbits Wiki
- "Bunyip" on New Cryptozoology Wiki
- Tim the yowie man - the bunyip hunt
- Matthew J. Eaton: The Bunyip: Mythical Beast, Modern-day Monster
- Australia’s Aborigines … did they see dinosaurs?
- Bunyips and Dinosaurs
- Settlers feared the bunyip
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
| Ostale | |
