Belica (Istok)
Belica | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Pećki |
Opština | Istok |
Stanovništvo | |
— 2011. | 72[1] |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 45′ 00″ S; 20° 38′ 00″ I / 42.7500° S; 20.6333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 677 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 39000 |
Pozivni broj | 039 |
Registarska oznaka | ПЕ |
Belica (alb. Belicë) je naseljeno mesto u opštini Istok, na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva iz 2011. u naselju je živelo 72 stanovnika, većinu stanovništva činili su Albanci.[a] Nakon 1999. godine selo je poznato i kao Koderbard (alb. Kodërbardh).
Položaj[uredi | uredi izvor]
Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Belica površine 1045 ha.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U pisanim izvorima selo Belica se prvi put pominje 1485. godine, kada je rađen turski popis. Tada je imalo 25 srpskih domaćinstava. U selu se nalazi crkva Lazarica, kraj koje se na Vidovdan (28. juna) održava sabor. Stariji patron crkve je bio Sveti Đorđe. Crkva je verovatno podignuta u 14. veku. Potom je bila razorena, pa je obnavljana u 16, 17. i 18. veku. Stručna obnova izvršena je 1966—68. godine. Oko crkve su ostaci starog srpskog groblja. U albanskom delu sela su očuvani ostaci jednog crkvišta za koje se ne zna kome je bilo posvećeno i kada je crkva srušena. U Devičkom pomeniku učitelj tamošnji Jerotije Elezović zapisao je 1902. da je arbanas Asan Luga porušio crkvu Sv. Lazara i njeno kamenje prodao za zidanje kule Redžepu Ali Deliću u selu Krnjine. Juna meseca 1999. godine albanci su opljačkali i spalili crkvu, a sve Srbe proterali iz sela.[2]
Proterivanje Srba je karakterisalo i ranije periode. Tako je Jovan Savić iz ovog sela u izveštaju 1890. godine opisao nasilja Arnauta protiv njega i ostalih Srba (Boje Jakovevića iz Crkoleza, Dobrosava Jeftića iz Sogrla…) iz toga i okolnih sela. Proterali su ih u Srbiju i oteli im kuće. Sedam familija od 73 ljudi se iselilo 3. maja. Ponudili su da im budu pratnja do granice, zbog sigurnosti, ali su i tu pripremili zasedu. U pograničnom selu, muslimani iz sela Koporiće, tzv. Kolašinski Turci su tobože napali njih, ali ni jedan musliman nije stradao, 5 Srba je ubijeno, jedan mladić je ranjen a spasilo se samo 16 Srba, prelaksom u Srbiju. Ostali su postali plen i roblje muslimana iz Ibarskog Kolašina.[3]
U februaru 1924. u ovdašnjoj kuli, žandarmi su uz pomoć topa, ali i lokalnih "Arnauta", likvidirali šestoricu kačaka.[4]
Demografija[uredi | uredi izvor]
Godina | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2011 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo | 388 | 419 | 529 | 586 | 566 | 494 | 72 |
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Do 1999. godine u selu je bilo oko 70 % Srba. Prema popisu iz 2011. godine, Belica ima sledeći etnički sastav stanovništva:
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Etnički sastav stanovništva na Kosovu i Metohiji iz 2011. godine (jezik: engleski)
- ^ Ivanović, Milan (2013). Metohija:spomenici i razaranja. Novi Sad: Novi Sad:Prometej. str. 417. COBISS.SR 278213639
- ^ Peruničić, Branko (1985). Pisma srbskih konzula iz Prištine 1890—1900. Beograd: Narodna knjiga. str. 67—69.
- ^ "Politika", 2. mart 1924, str. 6
- ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine pod2.stat.gov.rs
- ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
- ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
- ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Gugl satelitska mapa (Maplandia) (jezik: engleski)
- Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain) (jezik: engleski)
- Digitalna platforma za NIGP (geoSrbija) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. februar 2021) (jezik: srpski)