Беовизија

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Beovizija
Opšti logotip Beovizije od 2018. do 2020. godine
ŽanrIzbor pesme
RazviliMegaton
Produkcija
Lokacija2003—2009, 2018: Sava centar
2019 i 2020: Studio 8 RTS
Dužina trajanjaOko 3 sata (finala)
Oko 2 sata 30 minuta (polufinala)
Emitovanje
Premijerno naRTS
Prvo prikazivanje12. april 2003. — 1. mart 2020.
Hronologija
Sledeće:Pesma za Evroviziju
Srodnost sa:Evropesma
3 pa 1 za Oslo
Pesma za Evropu
Beosong
Odbrojavanje za Beč
Spoljašnje veze
Sajt produkcije

Beovizija je bio takmičarski festival zabavne muzike održavan u Srbiji koji se održavao od 2003. do Beovizije 2020. godine. Kao nacionalno finale za izbor predstavnika Srbije na Pesmi Evrovizije. Beoviziju je nasledila Pesma za Evroviziju.

Beovizija je od 2004. bila deo postupka za izbor nacionalnog predstavnika na Pesmi Evrovizije, a u periodu od 2007. do 2009, pobednik Beovizije je predstavljao Srbiju na Pesmi Evrovizije. Godine 2013. ju je zamenio Beosong samo za tu godinu. od 2018. do 2020, Beovizija je ponovo korišćena za izbor srpske pesme za Evroviziju.

Beoviziju je organizovala i direktno prenosila Radio-televizija Srbije. Održavana je u februaru ili martu svake godine u beogradskom Sava centru. Beovizija je svake godine bila jedan od najgledanijih zabavnih televizijskih programa u Srbiji.

Radio-televizija Srbije je u decembru 2009. saopštila da će se predstavnik Srbije za Pesmu Evrovizije 2010. birati između nekoliko takmičarskih kompozicija koje će, po pozivu RTS, napisati jedan istaknuti kompozitor. Ova odluka obrazložena je efektima svetske finansijske krize i potrebom da se troškovi nacionalnog izbora bitno smanje. Nije bilo saopšteno da li će novi format biti korišćen i ubuduće, kao ni da li će zadržati naziv Beovizija.[1] Ovaj format je ponovo korišćen 2011. i 2015. da bi posle toga bio napušten. U međuvremenu je održan Beosong 2013. koji je imao sličan format Beoviziji.

Urednica zabavnog programa RTSa, Olivera Kovačević je objavila da će se Beovizija vratiti kao način izbora za predstavnike Srbije na Pesmi Evrovizije 2018, i korišćena je za tu svrhu do 2020. godine.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Ideja o pokretanju Beovizije 2003. godine, pred povratak Srbije i Crne Gore na Pesmu Evrovizije nakon 12 godina odsustva, pripada umetničkoj direktorki Marini Tucaković. Prvobitno, Beovizija je zamišljena kao festival na kojem bi se počevši od 2004. birao predstavnik za Pesmu Evrovizije, no u kasnijim razgovorima sa Radio-televizijom Crne Gore ovaj predlog je zamenjen zajedničkim festivalom Evropesma-Europjesma, nacionalnim izborom za predstavnika državne zajednice Srbije i Crne Gore, na kojem onda, kao sa polufinala iz Srbije, nastupa i određen broj najbolje plasiranih kompozicija sa Beovizije, već prema pravilniku koji se menjao svake godine.

Broj pesama koje učestvuju na Beoviziji je varirao od 28 2003. i 2004. do 24 pesme 2018. i 2019.

Trajanje festivala takođe se menjalo vremenom. Prva Beovizija trajala je tri dana, od kojih su prve dve večeri bile takmičarske i na kojima su izabrane pobedničke kompozicije, a treća je bila „revija pobednika“, na kojoj su ponovo izvedene najbolje pesme i uručene nagrade Festivala za prethodnu godinu. 2004. i 2005. Festival se sastojao od dve večeri, takmičarske i revijalne, dok je izdanje 2006, kada su oba sadržaja bila deo iste večeri, trajalo preko četiri sata. Od 2007. Beovizija je prešla na format polufinalne i finalne večeri.

Beovizija je od 2007. godine, od kada Srbija samostalno učestvuje na Pesmi Evrovizije, bila i nacionalni izbor za srpskog predstavnika. Niz okolnosti je hteo da do tada nijedna pesma sa Beovizije ne vidi evrovizijsku scenu. 2003. godine, Srbija i Crna Gora još nije učestvovala na Pesmi Evrovizije; kada se 2004. priključila, najveći broj pesama za Evropesmu-Europjesmu je odabran nezavisno od Beovizije, uključujući i pobedničku pesmu „Lane moje” Željka Joksimovića, koja je u Istanbulu zauzela drugo mesto. Te godine sva četiri člana žirija ispred RTS su svih pet pesama iz Crne Gore ocenili sa po nula poena, a njihove kolege iz RTCG su isto mišljenje imali o obe prvoplasirane pesme sa Beovizije. (Glasanje je i inače bilo komično podeljeno, izuzimajući podršku pobedničkoj numeri) Obe prvoplasirane pesme sa Beovizije su zapravo od strane svih crnogorskih članova žirija na svakoj održanoj Evropesmi-Europjesmi konzistentno „čašćavane” sa po nula poena, te su tako pobedničke pesme sa Beovizije 2005. i 2006. završavale drugoplasirane, što je poslednje godine ishodovalo nasilnim rasulom u Sava centru, celonedeljnim medijskim skandalom i nadvlačenjem između RTS i RTCG i konačno odlukom da se na Pesmu Evrovizije 2006. u Atini ne pošalje nijedan predstavnik Srbije i Crne Gore.

Pesme na Beoviziji stilski veoma široko variraju, od bliskih turbo-folku, preko etno-popa, evrovizijskog bablgam materijala, plesnih rutina, snažnih balada, deonice horne, do tvrdog rok zvuka.

Format[uredi | uredi izvor]

Scena za Beoviziju 2008.

2004—2006.[uredi | uredi izvor]

Po svom formatu, Beovizija je bila oblikovana po ugledu na Pesmu Evrovizije. Podijum Sava centra pretvarao se u lascivno opremljenu glamuroznu scenu krcatu pokretnim elementima i svetlosnim efektima, na kojoj su voditeljski par redom najavljivali numere. Vokali su se izvodili uživo uz pratnju unapred snimljene instrumentalne matrice, dužina pesme je bila ograničena na tri minuta, izvođači su morali imati navršenih šesnaest godina i moglo ih je biti najviše šest na sceni (ovo poslednje pravilo je primenjivano od 2005). Po izvođenju svih pesama, gledaoci bi se kratkim isečcima podsećali na sve pesme i počinjao je vremenski period (oko 10 minuta) za teleglasanje. Članovi žirija (i rezultati teleglasanja) bi zatim saopštavali svoje glasove, po evrovizijskoj šemi od 1,2,3,...,7,8,10 i 12 poena. Ovi glasovi morali su biti unapred saopšteni kontroloru glasanja, tako da bi organizatori u trenutku kada drama sa sabiranjem glasova počinjala već znali konačne rezultate. Pesme je ocenjivao stručni žiri, kao i publika putem teleglasanja. Od 2004. do 2006. godine, žiri je brojao osam članova, kojima su se rezultati teleglasanja dodavali u ulozi devetog člana.

2007—2009.[uredi | uredi izvor]

Beovizija se od 2007. do 2009. održavala kroz dve večeri. U prvom, polufinalnom, učestvovalo bi 20 pesama, od kojih se 10 plasira za drugo, finalno veče gala formata na kojem, osim izbora pobedničke pesme predstavnice na Pesmi Evrovizije, gostuju evrovizijski predstavnici drugih zemalja (posebno iz regiona) i dodeljuju se godišnje nagrade i nagrade Umetničkog saveta Festivala. Počevši od 2007. godine, Beovizija je imala tročlani žiri (zasebno za polufinalno i finalno veče), i glasovi žirija i gledalaca su se sabirali u omeru 50% prema 50%.

2018—2020.[uredi | uredi izvor]

2018. Beovizija se vraća na program kao srpski izbor za predstavnika na Pesmi Evrovizije 2018. Sastojala se od samo jedne finalne večeri od 17 pesama.[2] Pobednika su odlučili publika i žiri u omeru 50:50 tako što su dodelili poene za svojih 10 omiljenih pesama u evrovizijskom stilu. Žiri se počevši od ove Beovizije sastoji od 5 članova.[3]. Od 2019. Beovizija se sastoji od 3 takmičarske večeri. U 2 polufinale večeri, po 12 pesama se bori za 6 mesta u finalu. Pesme koje se plasiraju u finale, kao i pobedničku pesmu određuju petočlani žiri i publika u omjeru 50:50 kao na Beoviziji 2018.[4]

2022.[uredi | uredi izvor]

Po raskidu saradnje kompanije Megaton i RTS-a, objavljeno je da će se Beovizija emitovati na nekom drugom kanalu i da će se sastojati od 36 pesama koje će se takmičiti u dva polufinala, od kojih 16 prolazi u finale. Pobednik bi dobio nagradu od 50 000 evra, drugo mesto 30 000 evra, a treće mesto 20 000 evra.[5] Tada je takmičenje za pesmu koja će nas predstavljati na Pesmi Evrovizije bilo Pesma za Evroviziju '22. Beovizija 2022. nikada nije održana.

Pravila[uredi | uredi izvor]

Kompozicije za festival autori su slali po objavljivanju konkursa, a one koje će biti izvedene birala je Selekciona komisija, imena čijih članova su se, kao i imena članova žirija, čuvala u tajnosti radi izbegavanja pritiska. Na konkurs za Beoviziju je u poslednjih nekoliko godina obično pristizalo oko 100 kompozicija. Beovizija je bila autorski festival, što znači da na konkursu učestvuju autori sa svojim kompozicijama; oni sami određuju i izvođače, ali Selekciona komisija može u nekim slučajevima autorima predložiti drugačije izvođače ili druge izmene. Kako se vokali izvode uživo, pravila nisu dozvoljavala upotrebu na matrici instrumenata koji sintetišu ljudski glas poput semplera ili vokodera. Iako pravila nalažu da svi vokali moraju biti izvedeni uživo, prateći vokali velikog broja pesama su svake godine ipak bili snimljeni na matrici, pri čemu se u takvim nastupima uživo izvodio samo glavni vokal.

Pravo učešća u ulozi pevača na Beoviziji imaju samo državljani Republike Srbije, i tekstovi pesama morali su biti na jezicima koji su u službenoj upotrebi u Republici Srbiji. Do 2019, pesme nisu smele biti javno izvođene ili objavljene pre 1. oktobra prethodne godine. Za razliku od same Pesme Evrovizije, do 2009, tokom teleglasanja na Beoviziji se sa jednog telefonskog broja mogao poslati samo jedan glas, a od 2018. taj broj je povećan na 20 (kao na Evroviziji).

Počevši od 2006. pa do 2009. godine, pesme koje će učestvovati na Beoviziji su se (u plejbek izvođenju) predstavljale gledaocima i pre samog festivala, u posebnim kratkim emisijama tokom nekoliko nedelja, po nekoliko pesama u svakoj. Od 2018. do 2020. godine, one se predstavljaju u Jutarnjem programu RTS-a.

Od 2004. do 2006, Beovizija je bila polufinale takmičenja Evropesma kojim se birao predstavnik Srbije i Crne Gore na Pesmi Evrovizije.

Glasanje[uredi | uredi izvor]

Od Beovizija 2007. do 2020. godine, svake takmičarske večeri, stručni žiri i publika teleglasanjem su dodeljivali po jedan set od 1 do 12 poena, bez 9 i 11, za svojih omiljenih 10 pesama (12 poena za omiljenu, 10 za drugu, 8 za treću, pa od 7 do 1 poen za od četvrte do desete).[6] Od 2004. do 2006, žiri je imao osam članova, od 2007. do 2009. tri člana,[7][8][9][10][11] a od 2018. do 2020. pet članova.[6]

Od 2004. do 2006, osmočlani stručni žiri je odlučivao većinu rezultata, te je svaki član žirija dodeljivao po jedan set poena za svojih deset omiljenih pesama. Publika je takođe dodeljivala jedan set poena kao deveti član žirija. U izdanju 2004, dodeljivalo se od 10 do 1 boda, dok se u svim ostalim izdanjima od 2005. pa do 2020. dodeljivalo od 12 do 1 boda (bez 9 i 11). U zavisnosti od godine, određeni broj pesama se kvalifikovao za Evropesmu - 2004. su se plasirale četiri, 2005 se plasiralo četrnaest, a 2006 dvanaest pesama.

Pobednici[uredi | uredi izvor]

Podebljano ako je pesma pobedila sa maksimalnim mogućim brojem poena

Pobednici Beovizije
Godina Pesma Izvođač Kompozicija Tekst Aranžman Osvojeni poeni
2003. Čija si Toše Proeski Leontina Vukomanović Željko Joksimović /
2004. Zbunjena Negativ Negativ Ivana Pavlović Mirko Vukomanović i Negativ 79
2005. Jutro Jelena Tomašević Željko Joksimović Aleksandra Milutinović Željko Joksimović 78
2006. Ludi letnji ples Flamingosi i Luis Goran Stanković i Ognjen Amidžić Ognjen Amidžić Aleksandar Kobac 94
2007. Molitva Marija Šerifović Vladimir Graić Saša Milošević Mare 22
2008. Oro Jelena Tomašević Željko Joksimović Dejan Ivanović Željko Joksimović 24
2009. Cipela Marko Kon i Milan Nikolić A. Kobac, M. Kon i M. Nikolić Aleksandar Kobac i Marko Kon 19
2018. Nova deca Sanja Ilić i Balkanika Sanja Ilić i Tatjana Karajanov Danica Krstajić Darko Dimitrov 24
2019. Kruna Nevena Božović Nevena Božović Nevena Božović Darko Dimitrov 20
2020. Hasta la vista Hurricane Nemanja Antonić Kosana Stojić, Sanja Vučić Nemanja Antonić 24

Domaćini[uredi | uredi izvor]

Dosadašnji domaćini
Godina Imena i prezimena
2003 Feđa Stojanović
Katarina Rebrača
Milica Gacin
2004 Aleksandar Srećković
Ksenija Balaban
2005 Boda Ninković
Jelena Jovičić
2006 Boda Ninković
Jelena Jovičić
2007 Boda Ninković
Jelena Jovičić
2008 Đorđe Maričić
Branislav Katić
Nina Radulović
Kristina Radenković
2009 Jovana Janković
Milena Vasić
Srđan Timarov
2018 Dragana Kosjerina
Kristina Radenković
Branko Veselinović
Aleksandar Stojanović
2019 Dragana Kosjerina
Ana Babić
Ivan Mihailović
Nebojša Milovanović
2020 Dragana Kosjerina
Kristina Radenković
Jovan Radomir
Stefan Popović

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Novi način izbora predstavnika za Evroviziju.”. Pristupljeno 29. 12. 2009.  Radio-televizija Srbije
  2. ^ „Poslušajte sve pesme sa "Beovizije 2018". rts.rs. 7. 2. 2019. Pristupljeno 23. 12. 2021. 
  3. ^ „Sanja Ilić i „Balkanika“ predstavnici Srbije na „Evrosongu“!”. rts.rs. 20. 2. 2020. Pristupljeno 23. 12. 2021. 
  4. ^ „Večeras prvo polufinale „Beovizije. rts.rs. 27. 2. 2019. Pristupljeno 23. 12. 2019. 
  5. ^ Mijušković, Nevena (13. 10. 2021). „Rat oko "Beovizije"! Veliko je pitanje gde će čuveno takmičenje biti održano!”. 24sedam.rs. Pristupljeno 23. 12. 2021. 
  6. ^ a b „Pravilnik o glasanju na festivalu Beovizija 2020.pdf” (PDF). Radio-televizija Srbije. 2020-02-14. Arhivirano (PDF) iz originala 2024-01-20. g. Pristupljeno 2024-01-20. 
  7. ^ „Polufinale - Rezultati glasanja”. Arhivirano iz originala 25. 8. 2010. g. 
  8. ^ „Finale - Rezultati glasanja”. Arhivirano iz originala 19. 6. 2010. g. 
  9. ^ „Beovizija 2008–Rezultati polufinala”. ww1.rts.co.rs. Radio-televizija Srbije. 11. 3. 2008. Arhivirano iz originala 14. 3. 2009. g. Pristupljeno 11. 3. 2008. 
  10. ^ „Beovizija 2008–Rezultati finala”. ww1.rts.co.rs. Radio-televizija Srbije. 11. 3. 2008. Arhivirano iz originala 14. 3. 2009. g. Pristupljeno 11. 3. 2008. 
  11. ^ „Rezultati glasanja - polufinale i finale”. Radio-televizija Srbije. 2009-03-09. Arhivirano iz originala 2009-03-11. g. Pristupljeno 2024-01-20. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]