Bešankoviči
Bešankoviči Бешанковічы; Бешенковичи | |
---|---|
![]() Pogled na naselje sa desne obale Zapadne Dvine | |
Zastava | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Oblast | ![]() |
Rejon | Bešankovički rejon |
Osnovan | prvi pomen 1503. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. procena | 6.806 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 55° 02′ 00″ S; 29° 27′ 00″ I / 55.033333° S; 29.45° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Poštanski broj | 211361 |
Pozivni broj | +375 2131 |
Registarska oznaka | 2 |
Veb-sajt | |
beshenkovichi.vitebsk-region.gov.by |
Bešankoviči ili Bešenkoviči (blr. Бешанковічы; rus. Бешенковичи) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (городской посёлок) u centralnom delu Vitepske oblasti, na severu Republike Belorusije. Administrativno je centar Bešankovičkog rejona.
Prema procenama o broju stanovnika iz 2014. u varoši je živelo 6.806 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Bešankoviči leže na levoj obali reke Zapadne Dvine, na oko 51 km zapadno od administrativnog centra Vitepske oblasti, grada Vitepska, i nekadašnja je važna rečna luka.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Tokom ranog 16. veka Bešankoviči su bili maleno naselje u granicama Velike Kneževine Litvanije u kojem su 1552. postojale svega 34 kuće. Do ubrzanog razvoja naselja dolazi nakon 1630. kada je cela oblast postala posedom vilnjuskog vojvode Kazimira Sapege na čije zalaganje je mesto dobilo Magdeburško pravo 1634. godine.
Naselje postaje delom Ruske Imperije nakon prve podele Poljske 1772. godine. Prema podacima sveruskog popisa stanovništva iz 1897. u naselju je živelo 4.423 stanovnika, postojalo je 1.099 građevina uključujući i poštu, telegraf, bolnicu i 4 škole. Od tog broja skoro 3.200 stanovnika su bili Jevreji.
Varošica je gotovo u celosti razrušena tokom nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu, kada je pobijeno preko 10.000 stanovnika ovog mesta i okoline (uključujući i celokupnu jevrejsku populaciju).[1]
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema rezultatima popisa iz 2009. u varoši je živelo 7.900 stanovnika.[2]
1897. | 1969. | 1970. | 1979. | 1989. | 2009. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|
4.423 | 4.700 | --- | 5.500 | --- | 7.900 | 6.806* |
Napomene - * Rezultat procene statističkog zavoda Belorusije.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Beshankovichy. Holocaust”. Arhivirano iz originala 19. 08. 2011. g. Pristupljeno 05. 06. 2014.
- ^ Rezulьtatы perepisi 2009 goda
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Асвея // Памяць: гісторыка-дакументальная хроніка Верхнядзвінскага раёна : у 2 кн. / рэдкал.: У. С. Богаў [і інш.]. — Мн., 2000. — Кн. 2. — pp. 334—335.
- Край Асвейскіх азёр = Край Освейских озер / А. Ф. Бубала, В.І. Рудой; фота А. Ф. Бубала, А. У. Маладзечкін, В. Л. Салаўёў. — Наваполацк, 2007. — 44 с.
- Мандрык, І. Асвея — паселішча незвычайнае / І. Мандрык // Белорусская нива. — 2003. — 18 окт. — pp. 8.
- Освея // Республика Беларусь : энциклопедия : в 6 т. / редкол.: Г. П. Пашков [и др.]. — Мн., 2006. — Т. 5. — pp. 623.
- Понизник, С. С. Освейская трагедия : Кн. нар. памяти / С. С. Понизник. — Минск : Юнацтва, 1992. — 170 с.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Službena veb stranica
- Položaj naselja na mapi pripadajućeg rejona
- Гарады і вёскі Беларусі: Энцыклапедыя. Т.2, кн.2. Гомельская вобласць/С. В. Марцэлеў; Рэдкалегія: Г. П. Пашкоў (галоўны рэдактар) і інш. — Мн.: БелЭн, 520с.: іл. Тыраж 4000 экз. 2005. ISBN 978-985-11-0330-6.. ISBN 978-985-11-0302-3.
- Spisak naseljenih mesta u Republici Belorusiji