Pređi na sadržaj

Bitka za Glinu (1991)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Glinu
Deo rata u Hrvatskoj
Vreme26. jul 1991.
Mesto
Ishod Pobeda srpskih snaga
Sukobljene strane

Republika Srpska Krajina

 Hrvatska

Komandanti i vođe
Dragan Vasiljković
Bojan Drobnjak
Jačina
29 oko 600
Žrtve i gubici
nezvanične procene:
2 poginula i 1 ranjen

Bitka za Glinu je bila oružani sukob između Knindži (jedinice Srpske vojske Krajine) i Jugoslovenske narodne armije protiv združenih snaga pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske i Hrvatske vojske, vođena je 26. jula 1991. godine na području Gline. Bitka je završena zauzimanjem policijske stanice, ali i same Gline, koja je postala deo Republike Srpske Krajine.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

U januaru 1991. godine, osnovano je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske Krajine, koje je nastojalo objediniti sve sekretarijate unutrašnjih poslova, odnosno policijske stanice koji nisu bila pod kontrolom vlasti u Zagrebu.

Radi toga, upućeno je obaveštenje policijskim stanicama u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Gračacu, Donjem Lapcu, Titovoj Korenici, Dvoru na Uni, Glini, Kostajnici i Vojniću da su ušli u sastav MUP-a RSK. Kako su u pitanju bili gradovi naseljeni većinski srpskim stanovništvom, uglavnom je do podređivanja vlasti u Kninu dolazilo dobrovoljno.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Prvi napad[uredi | uredi izvor]

Do prvih sukoba u Glini došlo je 26. juna 1991. godine. U toku sukoba, u grad je pristigla o pešadijska grupa Zbora narodne garde, a u samom gradu su se nalazili i tenkovi Jugoslovenske narodne armije, koji su prema izjavama Dragana Vasiljkovića činili tambon zonu, a posredno to potvrđuju i hrvatski izvori.[1] U kratkotrajnim okršajima, ubijen je jedan hrvatski policajac, a drugi ranjen. Hrvatskim policajcima je bilo ponuđeno da napuste grad i odu prema Jukincu.

Drugi napad[uredi | uredi izvor]

Mesec dana kasnije, 26. jula 1991. godine, 21 pripadnik Knindži pod komandom Dragana Vasiljkovića ušao je u grad, a sa njima i još 8 dobrovoljaca. Prema izjavama Vasiljkovića, oni su došli u izvidnicu i nisu imali pojma koliko se pripadnika hrvatskih snaga tu nalazi, inače ne bi napadali grad da su znali da ih je između 600 i 650.[2] Uspeli su da dogovore sa potporučnikom JNA Bojanom Drobnjakom da im, u slučaju napada na hrvatske položaje, pruži tenkovsku podršku.

Napad na hrvatske položaje je počeo, ali je tenkovska podrška izostala pošto je Drobnjak sa svojim tenkom bio premešten na novi položaj. Ipak, uspeo je da ispali 4 rakete na položaje hrvatskih snaga. Verovatno je to psihološki uticalo da hrvatske snage napuste položaje i odu prema Jukincu, zatim Gornjem i Donjem Viduševcu, a onda potpuno napuste tu teritoriju.[3]

U kratkotrajnoj bici, stradalo je 2 srpska dobrovoljca, a ranjen je 1 pripadnik Knindži. Glina je ostala u sastavu Republike Srpske Krajine sve do 6. avgusta 1995. godine, kada je zauzeta u operaciji Oluja.

Epilog[uredi | uredi izvor]

Samo par dana nakon bitke za Glinu, pripadnici MUP-a Hrvatske pod nerazjašnjenim okolnostima napuštaju Kostajnicu. Vasiljković tvrdi da je do toga došlo pošto je nakon ulaska u Glinu, pred televizijskim kamerama izjavio da kreće na Kostajnicu, mada mu to u tom trenutku nije bilo u planu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Večernji list, Prerad, Danijel: Gledali smo na televiziji kako Sabor proglašava neovisnost Hrvatske, a sutradan su nas napali', 26. lipnja 2015. (pristupljeno 27. lipnja 2015.)
  2. ^ „Kapetan Dragan – Pobedili smo u bici za Glinu”. KTV. 20. avgust 2020. 
  3. ^ Narod.hr, rž: 26. lipnja 1991. – napadom na Glinu počeo krvavi rat na Banovini, narod.hr, 26. lipnja 2015. (pristupljeno 27. lipnja 2015.)