Boris Majorov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sovjetski Savez Boris Majorov
Борис Майоров
Boris Majorov 2000. godine
Lični podaci
Datum rođenja (1938-02-11)11. februar 1938.(86 god.)
Mesto rođenja Moskva, SSSR
Državljanstvo  SSSR Rusija
Visina 176 cm
Masa 69 kg
Igračke informacije
Pozicija levo krilo
Hvata/Puca sa desne strane
Reprezentacija  Sovjetski Savez
Pro karijera 19561969.
Seniorska karijera
Godine Klub
1956−1969. HK Spartak Moskva

Boris Aleksandrovič Majorov (rus. Борис Александрович Майоров; Moskva, 11. februar 1938) nekadašnji je sovjetski i ruski hokejaš na ledu i hokejaški trener koji je tokom karijere igrao na pozicijama levokrilnog napadača. Zaslužni je majstor sporta Sovjetskog Saveza od 1963, Zaslužni trener RSFSR od 1979. i član Kuće slavnih IIHF-a od 1999. godine. Dvostruki je olimpijski i šestostruki svetski prvak u hokeju na ledu. Po okončanju sportske karijere jedno vreme je radio i kao sportski komentator, a bio je zaposlen i na administrativnim poslovima u Hokejaškom savezu Rusije.

Njegov brat blizanac Jevgenij Majorov takođe je bio proslavljeni sovjetski hokejaš i višestruki olimpijski i svetski prvak. Godine 1961. diplomirao je na Moskovskom državnom tehničkom univerzitetu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Celokupnu igračku karijeru koja je trajala 13 sezona (19561969) proveo je u redovima moskovskog Spartaka sa kojim je osvojio i tri titule nacionalnog prvaka. Za Spartak, u kom je nekoliko sezona imao ulogu kapitena ekipe, odigrao je preko 400 utakmica u nacionalnom prvenstvu i postigao 255 golova. U Spartaku je Majorov igrao u liniji zajedno sa bratom blizancem Jevgenijem i sa Vjačeslavom Staršinovim, i ta trojka se smatrala jednom od najačih napadačkih linija svetskog hokeja šezdesetih godina prošlog veka.[1]

Godine 1961. odigrao je i dve utakmice za fudbalsku ekipu Spartaka u prvenstvu Sovjetskog Saveza − 19. i 23. aprila 1961. protiv ekipa Pahtakor i Kairat.

Kao standardni član seniorske reprezentacije Sovjetskog Saveza igrao je na dva olimpijska turnira − ZOI 1964. u Inzbruku i četiri godine kasnije u Grenoblu − i u oba navrata osvajao je zlatnu olimpijsku medalju. Sa reprezentacijom je osvojio i 7 medalja na svetskim prvenstvima, od čega pet zlatnih. Na svetskim pr venstvima i olimpijskim igrama odigrao je ukupno 50 utakmica i postigao 30 golova.

Po okončanju igračke karijere bavio se trenerskim poslom i radio je kao glavni trener u Spartaku, Jokeritu (titula prvaka Finske u setoni 1991/92), Tapari te u reprezentaciji Sovjetskog Saveza.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]