Branislav Jovin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Branislav Jovin
Lični podaci
Datum rođenja(1935-08-08)8. avgust 1935.
Mesto rođenjaOdžaci, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti7. septembar 2018.(2018-09-07) (83 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Branislav Jovin (Odžaci, 8. avgust 1935Beograd, 7. septembar 2018)[1] bio je srpski arhitekta i urbanistički planer. Postao je jedan od ključnih predstavnika moderne srpske arhitekture nakon projektovanja zgrade Urbanističkog zavoda grada Beograda 1970.[2] Njegova supruga Marija Jovin (1934–2018) bila je takođe priznati arhitekta sa kojom je učestvovao na brojnim projektima.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završivši gimnaziju u Novom Sadu 1954, studira u Beogradu i diplomira na Arhitektonskom fakultetu 1960. godine. Po završetku studija zapošljava se u Urbanističkom zavodu grada Beograda (1960–69) gde radi kao glavni urbanista. Od 1970. do 2000. deluje u Zavodu za izgradnju grada, jedno vreme kao savetnik i pomoćnik direktora Sektora za metro te kao glavni projektant i rukovodilac projekta “Metro Beograd” (1973–82. i 1986–2000). Značajan deo svoje stvaralačke energije posvetio je promišljanju i razradi, a potom i promociji i borbi za izgradnju beogradskog metroa. Bio je zagovornik “urbanističkog preokreta” kojim bi se, nasuprot retrogradnom automobilsko-tramvajskom urbanizmu, reafirmisao urbanizam Beograda sa metro-sistemom. Angažovao se i na velikim infrastrukturnim poduhvatima poput projektovanja auto-puta kroz Beograd. Bavio se arhitektonskim i urbanističkim projektovanjem, kao i parternom arhitekturom, posebno uređenjem pešačkih zona i slobodnih površina. Uspešno je učestvovao na brojnim arhitektonskim i urbanističkim konkursima. Nosilac je dve Oktobarske nagrade grada Beograda (1967, 1971), republičke nagrade dnevnog lista “Borba” (1970) i Velike nagrade za arhitekturu (1991), koja se dodeljuje za izuzetan stvaralački doprinos u oblasti arhitekture i urbanizma. Bio je član Upravnog odbora Akademije arhitekture Srbije.[4]

Jovin je preminuo u septembru 2018. godine, samo nekoliko meseci nakon svoje supruge Marije. Urna sa njegovim pepelom položena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[5][6]

Arhitektonska i urbanistička ostvarenja[4][uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]