Branislav Jovin
Branislav Jovin | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 8. avgust 1935. |
Mesto rođenja | Odžaci, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 7. septembar 2018.83 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Branislav Jovin (Odžaci, 8. avgust 1935 — Beograd, 7. septembar 2018)[1] bio je srpski arhitekta i urbanistički planer. Postao je jedan od ključnih predstavnika moderne srpske arhitekture nakon projektovanja zgrade Urbanističkog zavoda grada Beograda 1970.[2] Njegova supruga Marija Jovin (1934–2018) bila je takođe priznati arhitekta sa kojom je učestvovao na brojnim projektima.[3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Završivši gimnaziju u Novom Sadu 1954, studira u Beogradu i diplomira na Arhitektonskom fakultetu 1960. godine. Po završetku studija zapošljava se u Urbanističkom zavodu grada Beograda (1960–69) gde radi kao glavni urbanista. Od 1970. do 2000. deluje u Zavodu za izgradnju grada, jedno vreme kao savetnik i pomoćnik direktora Sektora za metro te kao glavni projektant i rukovodilac projekta “Metro Beograd” (1973–82. i 1986–2000). Značajan deo svoje stvaralačke energije posvetio je promišljanju i razradi, a potom i promociji i borbi za izgradnju beogradskog metroa. Bio je zagovornik “urbanističkog preokreta” kojim bi se, nasuprot retrogradnom automobilsko-tramvajskom urbanizmu, reafirmisao urbanizam Beograda sa metro-sistemom. Angažovao se i na velikim infrastrukturnim poduhvatima poput projektovanja auto-puta kroz Beograd. Bavio se arhitektonskim i urbanističkim projektovanjem, kao i parternom arhitekturom, posebno uređenjem pešačkih zona i slobodnih površina. Uspešno je učestvovao na brojnim arhitektonskim i urbanističkim konkursima. Nosilac je dve Oktobarske nagrade grada Beograda (1967, 1971), republičke nagrade dnevnog lista “Borba” (1970) i Velike nagrade za arhitekturu (1991), koja se dodeljuje za izuzetan stvaralački doprinos u oblasti arhitekture i urbanizma. Bio je član Upravnog odbora Akademije arhitekture Srbije.[4]
Jovin je preminuo u septembru 2018. godine, samo nekoliko meseci nakon svoje supruge Marije. Urna sa njegovim pepelom položena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[5][6]
Arhitektonska i urbanistička ostvarenja[4][uredi | uredi izvor]
- Zgrada Skupštine opštine Novi Beograd (sa S. Maksimovićem, 1961–64, dogradnja 1973)
- Zgrada Urbanističkog zavoda grada Beograda na uglu Ulice 29. novembra i Palmotićeve broj 1 (1970)
- Uređenje obale Save, “Savski kej” (1967)
- Projekat “Metro-Beograd” (1973–82)
- Uređenje pešačke zone Knez Mihailove ulice i dela Trga Republike (1987–88)
- Uređenje slobodnih površina ispred hotela “Jugoslavija” (1968)
- Uređenje slobodnih površina oko Centra “Sava” (1977)
- Uređenje slobodnih površina oko muzeja “25. maj” u Beogradu (sa Marijom Jovin, 1978–81)
- Uređenje dvorišta Kapetan-Mišinog zdanja (1990), sve u Beogradu
- Trg slobode sa pešačkom ulicom “Pobede” u Nišu (1991–95)
- Ulica Modene u Novom Sadu (konkursni projekat, 1995)
- Gradski trg sa gradskim parkom u Zaječaru (1996)
- Česma u ul. Jovana Dučića u Trebinju (1996)
- Trg partizana u Užicu (konkurs, 1999)
- Kalenićeva pijaca u Beogradu (konkursno rešenje, 2000)
- Staro gradsko jezgro Zemuna sa metro-stanicama (konkursno rešenje, 2002)
- Gradski trg u Zrenjaninu (konkursno rešenje, 2003)
- Trg Republike u Beogradu sa ukrsnom stanicom metroa (konkurs, 2004)
- Slavija sa pešačkom ulicom Kralja Milana (konkursno rešenje, 2005)
- Trg mladosti sa pešačkom ulicom u Brčko distriktu (2006)
- Uređenje pešačke zone u Zmaj Jovinoj, Čika Ljubinoj, Obilićevom vencu i Rajićevoj ulici u Beogradu (2005–08)
- Rekonstrukcija Narodnog muzeja u Beogradu (idejno rešenje, analiza i dogradnja, 2010), i drugo.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Preminuo Branislav Jovin
- ^ Biografija na sajtu architectuul.com
- ^ „Odlazak Marije Jovin”. Večernje novosti. 20. 2. 2018. Pristupljeno 11. 9. 2018.
- ^ a b Biografija na sajtu Akademije arhitekture Srbije
- ^ „POSLEDNjI POZDRAV: Sahranjen Branislav Jovin, čovek koji se borio da Beograd dobije metro”. Večernje novosti. 10. 9. 2018. Pristupljeno 11. 9. 2018.
- ^ „Beograd ostao bez poznatog arhitekte, jednog od idejnih tvoraca projekta BG METRO”. Blic. 10. 9. 2018. Pristupljeno 11. 9. 2018.