Valentin Kuzin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Valentin Kuzin
Валентин Кузин
Lični podaci
Datum rođenja (1926-09-23)23. septembar 1926.
Mesto rođenja Novosibirsk, Sovjetski Savez
Datum smrti 13. avgust 1994.(1994-08-13) (67 god.)
Mesto smrti Moskva, Rusija
Državljanstvo  SSSR
Visina 1,75 m
Igračke informacije
Pozicija levo krilo
Reprezentacija  Sovjetski Savez
Pro karijera 19481961.
Seniorska karijera
Godine Klub
1948—1950.
1950—1961.
Dinamo Novosibirsk
Dinamo Moskva

Valentin Jegorovič Kuzin (rus. Валентин Егорович Кузин; Novosibirsk, 23. septembar 1926Moskva, 13. avgust 1994) bio je sovjetskih hokejaš na ledu i član reprezentacije Sovjetskog Saveza koja je na svom debitantskom nastupu na međunarodnoj sceni osvojila istorijsku prvu titulu svetskog prvaka na Svetskom prvenstvu 1954. godine u Stokholmu. Godine 1954. dodeljeno mu je priznanje Zaslužni majstor sporta Sovjetskog Saveza, i članstvo u hokejaškoj kući slavnih Sovjetskog Saveza. Igrao je na poziciji levokrilnog napadača.

Kao dečak trenirao je fudbal u moskovskom Dinamu gde ga je primetio hokejaški trener Arkadij Černišov na čiju inicijativu je i počeo da trenira hokej na ledu. Iako je napustio fudbal zanimljivo je da je u prvenstvu Sovjetskog Saveza 1950. odigrao jednu utakmicu za Dinamo.

Na početku igračke karijere nastupao je u redovima nižerazrednog Dinama iz rodnog Novosibirska (1948—1950), da bi potom prešao u hokejašku sekciju moskovskog Dinama gde je ostao narednih 11 godina, sve do 1961. kada je i završio igračku karijeru. Sa Moskovljanima je osvojio jednu titulu prvaka države (1954), te tri treća mesta (1951, 1959. i 1960), te dve srebrne medalje u nacionalnom kupu (1955. i 1956). U nacionalnom prvenstvu odigrao je ukupno 255 utakmica i postigao 156 golova.[1]

Za reprezentaciju Sovjetskog Saveza odigrao je ukupno 50 utakmica i postigao 27 golova. Sa reprezentacijom je osvojio dve titule svetskog prvaka (na prvenstvima 1954. i 1956) i jednu srebrnu medalju (na prvenstvu 1955), a na svetskim prvenstvima odigrao je ukupmo 14 utakmica i postigao 6 golova. Osvojio je i zlatnu olimpijsku medalju na ZOI 1956. u italijanskoj Kortini d'Ampeco. Na tim olimpijskim igrama odigrao je 7 utakmica i postigao 3 gola i jednu asistenciju. Poslednji nastup u nacionalnom dresu ostvario je u prijateljskoj utakmici sa Istočnom Nemačkom u Rostoku 29. decembra 1956. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pahomov, Vladimir (22. 9. 2001, 00:00). „Samaя pervaя "russkaя raketa" vzletela v Sibiri”. Sovsport.ru. Arhivirano iz originala 04. 3. 2016. g. Pristupljeno 23. 4. 2016.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]