Varijable (psihologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
U računu jedne promenljive, funkcija se tipično prikazuje u obliku horizontalne ose koja predstavlja nezavisnu promenljivu i vertikalne ose koja predstavlja zavisnu promenljivu.[1]U ovoj funkciji u je zavisna promenljiva, a h nezavisna promenljiva.

Varijabla (ili promenljiva) je klasa pojava ili osobina koje se menjaju i pojavljuju u najmanje dva modaliteta. Varijable predstavljaju osobine objekta istraživanja.[2]

Prema njenoj funkciji u određenom istraživanju, varijabla može biti zavisna i nezavisna. Jedna od prednosti vršenja eksperimenta na psihološkoj bazi je ta da se mogu varirati/menjati uslovi odvijanja neke pojave i upravo ti uslovi su nezavisna varijabla, a ono što će se zavisno od njih menjati je zavisna varijabla.[3]

Suprotan pojam od varijable jeste konstanta.[4]

Podela varijabli[uredi | uredi izvor]

Varijable se mogu podeliti prema: vrsti objekata istraživanja, načinu izražavanja vrednosti i stepenu kontrole.[4]

Prema vrsti objekata istraživanja[uredi | uredi izvor]

Subjekt varijable (organizmičke varijable) mogu biti varijable stanja i varijable ponašanja.[4] Subjekt varijable predstavljaju iskustvo ili karakteristiku učesnika u istraživanju koje nisu od primarnog interesa, ali bez obzira na to mogu uticati na rezultate studije i stoga se moraju uzeti u obzir tokom eksperimentisanja ili analize podataka. Primeri uključuju starost, bračno stanje, versku pripadnost i inteligenciju. Eksperimentator ne manipuliše varijablom ove vrste, kao što to može nezavisnom varijablom, niti se ona menja tokom eksperimenta, kao zavisna promenljiva. Takođe se naziva pozadinska varijabla.[5] Subjekt varijable su treća kategorija varijabli koje se često nalaze u psihološkim istraživanjima.

Subjekt varijable mogu biti subjekt varijable stanja i subjekt varijable ponašanja. Subjekt varijable stanja su: pol, uzrast, težina subjekta. Subjekt varijable ponašanja su reakcije na stimuluse, poput brzine odgovora na draž, broj zapamćenih reči na testu, vrsta odgovora itd.[2]

Placebo na recept koji se koristi u istraživanju i praksi.

Istraživač prati subjekt varijable kako bi utvrdio da li imaju bilo kakve veze sa rezultatima. Na primer, eksperimentator bi možda želeo da sazna da li se efekti lečenja razlikuju u zavisnosti od starosti ili pola ispitanika. Uobičajena vrsta eksperimenta koji se koristi za prikupljanje dokaza o tvrdnjama o uzroku i posledici je eksperiment sa kontrolnom i eksperimentalnom grupom. Jedna grupa, eksperimentalna grupa, prima tretman osmišljen da proizvede određeni efekat (manipulacija nezavisnom varijablom). Druga grupa, kontrolna grupa, ostaje sama ili joj se daje lažni tretman (placebo). Podaci se prikupljaju i mere se zavisne varijable. Rezultati dve grupe se upoređuju i analiziraju kako bi se utvrdilo da li je eksperimentalni tretman doneo bilo kakvu razliku.[6]

Stimulus varijable su specifične karakteristike stimulusa ili grupe stimulusa koji su deo konteksta u kojem se ponašanje događa. To su često izraz ili podskup vaših nezavisnih promenljivih i kovarijacija. Primeri uključuju broj predmeta, kategoriju predmeta, boju, osvetljenost, kontrast itd.[7]

Situacione varijable su opšte karakteristike o uslovima u kojima se istraživanje odvija, na primer nivo buke u prostoriji, ili temperatura.

Prema načinu izražavanja vrednosti[uredi | uredi izvor]

Numeričke varijable (kvantitativne) se izražavaju brojevima i predstavljaju preciznije podatke.[4] Numerička varijabla se koristi gde postoji merenje ili broj ima numeričko značenje. Na primer, broj otkucaja srca je numerička vrednost, broj čizburgera pojedenih u satu je numerička vrednost.[8]

Kategoričke varijable (kvalitativne) se koriste gde je izražavanje opisno, prema osobinama kategorije.[4] Kategorička varijabla se može izraziti kao broj, ali ti brojevi nemaju isto značenje kao numerička vrednost. Na primer, ako se proučavaju efekti tri različita leka na bolest, mogu se navesti tri različita leka, lek 1, lek 2 i lek 3. Međutim, lek tri nije veći, ni jači, ni brži od leka jedno. Ovi brojevi nisu značajni.[8] Kategoričke varijable koje nisu numerički definisane često se nazivaju čisto kvalitativne varijable.[4]

Da li je varijabla kategorička ili numerička zavisi od prirode varijable i potrebe istraživača.[4]

Nivo preciznosti kategorizacije može se menjati, kategorije se mogu razdeljivati i sažimati. Razdeljivanje kategorizacije je podela postojećih kategorija na manje kategorije, odnosno potkategorije. Sažimanje kategorizacije je grupisanje postojećih kategorija u veće, odnosno natkategorije. Potrebno je pronaći neku sredinu, koristiti kategorizaciju koja nije ni previše gruba, ni previše fina, s obzirom na pojavu koja se ispituje.[4]

Prema stepenu kontrole[uredi | uredi izvor]

Manipulativne varijable predstavljaju visok stepen kontrole.[4] Eksperimentator aktivno manipuliše ovim varijablama. Naučnici vrše promene u eksperimentima da bi videli da li će te promene izazvati efekat na nešto što posmatraju. Stvar koja se namerno menja naziva se manipulativna varijabla. Ponekad se naziva i nezavisnom. U eksperimentu postoji mnogo varijabli koje naučnik treba da prati. Varijabla je sve što se može promeniti u eksperimentu. Neki primeri varijabli uključuju puls trkača, koliko pčela dnevno poseti cvet, temperaturu vode u akvarijumu i koliko se kvasca dodaje u testo za hleb. Eksperimentator započinje pitanjem na koje treba odgovoriti, kao što je „Koja je vežba najefikasnija za povećanje brzine otkucaja srca“ Nakon istraživanja, oni predviđaju hipotezu. U ovom slučaju, mogli bi predvideti: „Ako neka osoba skače dizalice, tada će joj se puls povećati više od hodanja, trčanja ili igranja ulova“. U ovom primeru manipulisana promenljiva je vrsta vežbanja: skakanje dizalica, hodanje, trčanje i igranje ulova.

Selektivne varijable predstavljaju srednji stepen kontrole. U pitanju su varijable koje već imaju neke osobine po sebi, ali istraživač pre istraživanja bira koje će od njih da koristi, odnosno vrši selekciju. Dok se kod manipulativnih varijabli nameće vrednost, kod selektivnih su vrednosti "prirodno date".[4]

Registrovane varijable predstavljaju nizak stepen kontrole. Nakon određivanja uzorka, istraživač može samo da zabeleži ove varijable, ne može da ih menja ili selektuje. Te varijable nisu pod kontrolom istraživača, već su na izvestan način, pod kontrolom objekta istraživanja.[4]

Važno je napomenuti da stepen kontrole neke varijable ne zavisi samo od prirode te varijable, već i od postupaka istraživača. Naime, jedna ista varijabla može da bude u različitim istraživanjima pod različitim stepenom kontrole.

Zavisna i nezavisna varijabla[uredi | uredi izvor]

Bilo koja osobina na kojoj se mogu registrovati inter-individualne i intra-indvidualne razlike može biti varijabla. Broj mogućih varijabli je gotovo beskonačan. Postoji nekoliko načina na osnovu kojih se mogu razlikovati varijable. Od svih kriterijuma podele varijabli, najznačajniji je onaj koji se odnosi na ulogu koju varijable mogu imati u istraživanju, a tiče se osnovne podele varijabli na nezavisne i zavisne.

  • Zavisna varijabla je ona promenljiva za koju nastojimo da utvrdimo istraživanjem da li i na koji način zavisi od nezavisne varijable. Ulogu zavisnih varijabli imaju one pojave i osobine koje želimo da upoznamo, razumemo i objasnimo.
  • Nezavisne varijable su one pojave i osobine putem kojih želimo da razumemo promene u zavisnoj varijabli. Po pravilu, istraživač polazi od pretpostavke da zavisna varijabla predstavlja ishod (efekat, konsekvent, posledicu) nezavisne varijable koja joj prethodi vremenski ili konceptualno i koja je stoga njen antecendent, odnosno činilac, uzrok ili uslov njenog javljanja.[3]

Uloga varijable u istraživanju nije određena prirodom same varijable, već ciljevima istraživanja. Drugim rečima, jedna te ista varijabla u jednom istraživanju može biti nezavisna, dok u drugom istraživanju može imati ulogu zavisne varijable. Na primer, ukoliko istraživanje ima cilj za otkrije da li uspeh na poslu zavisi od inteligencije, onda je uspeh na poslu zavisna varijabla. Sa druge strane, ukoliko istraživanjem nastojimo da utvrdimo da li uspeh na poslu deluje na doživljaj ličnog zadovoljstvo, onda je uspeh na poslu nezavisna varijabla.  

Pored zavisnih i nezavisnih, varijable u istraživanju mogu imati i druge uloge, poput kontrolne, moderatorske i medijatorske.[3]

Kontrolna varijabla je varijabla za koju se smatra da ima uticaj na meru odgovora u studiji, ali koja sama po sebi nije od posebnog interesa za istraživača. Da bi se uklonili njeni efekti, kontrolna varijabla se može držati na konstantnom nivou tokom studije ili se može upravljati statističkim sredstvima.[9]

Medijatorska (posredujuća) varijabla objašnjava odnos između nezavisne (prediktorske) i zavisne (kriterijumske) varijable. Objašnjava kako ili zašto postoji veza između dve varijable. Ona može biti potencijalni mehanizam pomoću kojeg nezavisna varijabla može proizvesti promene na zavisnoj varijabli. Kada se u potpunosti uzme u obzir medijatorska varijabla, veza između nezavisnih i zavisnih varijabli može nestati. Na primer, postoji pozitivna veza između vođenja beleški i učinka na ispitu. Ova povezanost se može objasniti brojem sati učenja, što bi bila medijatorska varijabla.[10]

Moderatorska varijabla je varijabla koja utiče na jačinu relacije između prediktorske i kriterijumske varijable. Moderatori određuju kada će se veza održati. Može biti kvalitativna (npr. pol, rasa, klasa...) ili kvantitativna (npr. doza leka ili nivo nagrade). Moderatorska varijabla je obično termin interakcije u statističkim modelima. Na primer, istraživači procenjuju efekte novog leka za holesterol. Istraživači variraju među učesnicima u minutima dnevne vežbe (prediktor/nezavisna varijabla) i mere njihov nivo holesterola nakon 30 dana (kriterijum/zavisna varijabla). Oni otkrivaju da pri malim dozama lekova postoji mala povezanost između vežbanja i nivoa holesterola, ali pri visokim dozama lekova postoji ogromna povezanost između vežbanja i nivoa holesterola. Doziranje lekova ublažava vezu između vežbanja i nivoa holesterola.[10]

Odnosi među varijablama[uredi | uredi izvor]

Istraživanje se može definisati kao skup postupaka koji za cilj imaju da otkriju, opišu i objasne različite moguće odnose među varijablama. Jedna od relacija među varijablama je pomenuti direktni odnos između nezavisne i zavisne varijable.

Varijable zauzimaju centralno mesto u svakom koraku složenog procesa naučnog istraživanja. Naslovi naučno-istraživačkih radova po pravilu sadrže imena (zavisnih) varijabli. Odgovori na pitanja “šta je predmet istraživanja”, “koji je osnovni problem istraživanja”, “koji su ciljevi istraživanja i putem kojih zadataka su oni realizovani”, “koje su istraživačke hipoteze ponuđene” nužno se izražavaju u terminima varijabli i njihovog odnosa. Tehnike za prikupljanje podataka nisu ništa drugo do merni instrumenti koji se koriste da bi se utvrdile vrednosti varijable za različite objekte istraživanja. Konačno, statističke tehnike za obradu podataka i napredni metodi statističkog modelovanja tesitraju pretpostavke o odnosima među varijablama.[3]

Spoljne varijable[uredi | uredi izvor]

Spoljne (eksterne) varijable su one varijable koje nisu uključene u istraživanje a koje mogu da utiču na rezultat istraživanja i teško ih je kontrolisati. U istraživanju u kome se ispituje dejstvno NV (nezavisna varijabla) na ZV (zavisna varijabla), očekuje se dieferencijalni efekat (različito dejstvo) NV na ZV tj. da različitim nivoima NV odgovaraju različite vrednosti ZV. Međutim, spoljne varijable mogu da zamagljuju ovo dejstvo pa variranje vrednosti ZV postaje posledica kombinacije dejstva NV i spoljnih varijabli.

Spoljne varijable se dele po poreklu i po sistematičnosti. Po poreklu, spoljne varijable mogu biti spoljne situacione varijable (potiču od karakteristika situacije), spoljne subjekt varijable (potiču od osobina subjekata i mogu biti intrasubjektivne koje se odnose na osobine jednog subjekta i intersubjektivne koje se odnose na razlike među osobinama različitih subjekata) i spoljne eksperimentatorske varijable (potiču od osobina ekperimentatora). Po sistematičnosti one su sistematske i nesistematske.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hastings, Nancy Baxter. Workshop calculus: guided exploration with review. Vol. 2. Springer Science & Business Media, 1998. stp. 31
  2. ^ a b Todorović, Dejan (2008). Metodologija psiholoških istraživanja. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju. str. 43.
  3. ^ a b v g „Varijable – Statistička obrada podataka”. Arhivirano iz originala 09. 07. 2021. g. Pristupljeno 2021-07-04. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k Dejan Todorović: Osnovi metodologije psiholoških istraživanja. Beograd, 1998
  5. ^ „APA Dictionary of Psychology”. dictionary.apa.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-04. 
  6. ^ „Experimental Research and its Pitfalls | in Chapter 01: Psychology and Science”. www.psywww.com. Pristupljeno 2021-07-04. 
  7. ^ „What are experimental variables?”. www.tobiipro.com (na jeziku: engleski). 2019-01-30. Pristupljeno 2021-07-04. 
  8. ^ a b „What is a numerical variable and what is a categorical variable? | Socratic”. Socratic.org. Pristupljeno 2021-07-04. 
  9. ^ „APA Dictionary of Psychology”. dictionary.apa.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-25. 
  10. ^ a b „Mediating and Moderating Variables Explained”. Psychology In Action (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 25. 11. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-25.