Vanja Bulić
Vanja Bulić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 17. jul 1947. |
Mesto rođenja | Kumanovo, NR Makedonija, FNR Jugoslavija |
Državljanstvo | srpsko |
Nacionalnost | Srbin |
Zanimanje | novinar, književnik, TV voditelj |
Književni rad | |
Jezik stvaranja | srpski |
Najvažnija dela | Kako sam gajio blizance Tunel – lepa sela lepo gore Ratna sreća Zadah belog |
Vanja Bulić (Kumanovo, 17. jul 1947) srpski je novinar, književnik i TV voditelj.[1] Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u kojem se nalazi njegova Zbirka.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Vanja Bulić, od oca Dušana i majke Bosiljke, rođen je 17. jula 1947. godine u Kumanovu, a od 1952. godine živi u Beogradu. U mladosti je bio član rok sastava „Sidra” i igrao odbojku u „Radničkom”.[2][3]
Bio je scenarista tri TV serije: „Jugovići” (RTS, 1988), „Drugo stanje” (BK televizija, 2006) i „Javlja mi se iz dubine duše” (TV Košava, 2007). Koscenarista je filma Lepa sela lepo gore i scenarista filma „Drugo stanje”. Radio je dugo godina i kao urednik „Duge”.
Pohađao je Devetu beogradsku gimnaziju. Studirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.[4] Ima tri sina, Dušana, Ivana i Ognjena, i unuka Todora.[5]
Član je Udruženja književnika Srbije i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”. Rad Udruženja „Adligat” podržavao je i pre formiranja, od 2008. godine, a Zbirka Vanje Bulića formirana je 2014. godine i sadrži veliki broj njegovih knjiga sa posvetama, kao i knjiga koje su njemu poklanjane sa posvetama značajnih književnika.[6]
Vodio je „Bisere” na BK televiziji, televiziji Košava i OBN televiziji. Trenutno vodi emisiju „Posle ručka” na Hepi televiziji.
Objavljene knjige
[uredi | uredi izvor]- „Kako sam gajio blizance” (1995)
- „Tunel – lepa sela lepo gore” (1996)
- „Ratna sreća” (1999)
- „Vrele usne” (2001)
- „Parada strasti” (2003)
- „Drugo stanje” (2006)
- „Sto bisera” (2009)
- „Oko otoka” (2009)
- „Šole” (2010)
- „Zadah belog” (2010)
- „Simeonov pečat” (2012)
- „Jovanovo zaveštanje” (2013)
- „Dosije Bogorodica” (2014)
- „Muškarac u izvesnim godinama” (2014)
- „Teslina pošiljka” (2015)
- „Viza za nebo” (2016)
- „Zašto Bog nema auto” (2016)[7]
- „Dušanova kletva” (2018)
- „Teodorin prsten” (2019)
- „Savin osvetnik” (2020)[8]
- "Milutinov greh" (2023)[9]
- "Sinajski testament" (2024)
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Bulić u Pirotu, 2018. godine
-
Bulić u Pirotu, 2018. godine
-
Bulić u Pirotu, 2018. godine
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Laguna. „Poslovna biografija”. Pristupljeno 10. 2. 2013.
- ^ Priča o jednoj fotografiji („Politika“, 24. maj 2015)
- ^ Vanja Bulić („Vino.rs“, 1. april 2022)
- ^ „Fakultet političkih nauka”. Pristupljeno 24. 6. 2021.
- ^ Vanja Bulić postao deda | Scena | Novosti.rs
- ^ Arhivska dokumentacija Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat". 2020. Zvanični sajt: https://adligat.rs/.
- ^ „Zašto Bog nema auto - Vanja Bulić | Laguna”.
- ^ „Savin osvetnik - Vanja Bulić | Laguna”.
- ^ „Milutinov greh - Vanja Bulić | Laguna”. www.laguna.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-05-03.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Vanja Bulić na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- U domu Bulića 1994 (Nportal, 2. oktobar 2022)