Velika čistka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Velika čistka ili Veliki teror (rus. Большой террор), takođe poznato kao Godina '37 (rus. 37-ой год) i Ježovšina ('doba Ježova'),[1] niz je kampanja političke represije i progona koji su se dešavali u Sovjetskom Savezu u periodu 19361938.[2] Ovu kampanju je zamislio i njome upravljao Josif Staljin. Počela je čišćenjem Komunističke partije i vladinih zvaničnika, represijom seljaka, a nastavljeno sa vođstvom Crvene armije, i progon nepodobnih lica. Obeležile su je jak policijski nadzor, rasprostranjena paranoja od „diverzanata“, zatvora, i pogubljenja. U ruskoj istoriografiji se period najintenzivnije čistke, 1937—1938, naziva Ježovščina po Nikolaju Ježovu, šefu sovjetske tajne policije, NKVD.[3] Istoričari procenjuju da je ukupan broj smrtnih slučajeva usled staljinističke represije 1937–38 između 950.000 i 1,2 miliona.[4]

„Operacija kulak“ i zlostavljanje nacionalnih manjina bile su glavne komponente Velikog terora. Zajedno su ove dve akcije činile devet desetina smrtnih presuda i tri četvrtine osuda na zatvorske logore Gulaga.

U zapadnom svetu knjiga Roberta Konkvesta iz 1968. godine The Great Terror popularizovala je ovu frazu. Sam Konkvestov naslov bio je aluzija na period Francuske revolucije poznat kao vladavina terora (francuski: la Terreur, „teror“; od juna do jula 1794: la Grande Terreur, „veliki teror“).[5]

Uvod[uredi | uredi izvor]

Izvod iz NKVD naredbe br. 00447
Spisak iz Velike čistke koji su potpisali Staljin, Molotov, Kaganovič, Vorošilov, Mikojan i Čubar.

Izraz represija službeno se koristio za opisivanje krivičnog gonjenja ljudi koje je tadašnji lider Sovjetskog Saveza Josif Staljin smatrao kontrarevolucionarima i neprijateljima naroda. Istoričari raspravljaju o uzrocima čišćenja, poput Staljinove paranoje ili njegove želje da ukloni neistomišljenike iz Komunističke partije ili da učvrsti svoj autoritet. Čistke su počele u Crvenoj armiji, i tamo razvijene tehnike brzo su se prilagodile čišćenju u drugim sektorima.[6] Najviše pažnje javnosti bilo je usmereno na čišćenje određenih delova rukovodstva Komunističke partije, kao i vladinih birokrata i vođa oružanih snaga, od kojih su većina bili članovi partije. Te kampanje su uticale i na mnoge druge kategorije društva: inteligenciju, seljaštvo - posebno one koji pozajmljuju novac ili bogatstvo (kulake) - i profesionalce.[7]

Niz operacija NKVD-a zahvatio je brojne nacionalne manjine, optužene da su zajednice „pete kolone”. Poljska vojna organizacije je zvanično objasnila brojne čistke kao eliminisanje mogućnosti sabotaže i špijunaže, i shodno tome, mnoge žrtve čistke bili su obični sovjetski državljani poljskog porekla.

Prema govoru Nikite Hruščova iz 1956. godine „O kultu ličnosti i njegovim posledicama“ i istoričaru Robertu Konkvestu, veliki broj optužbi, posebno onih iznetih na Moskovskim procesima, zasnivao se na prinudnim priznanjima, često iznuđenim mučenjem,[8] i slobodnim tumačenjima Člana 58 Kaznenog zakona RSFSR, koji se bavio kontrarevolucionarnim zločinima. Pravni postupak, kako ga je definisao sovjetski zakon koji je tada bio na snazi, često su uglavnom zamenjivali skraćeni postupci NKVD trojki.[9]

Stotine hiljada žrtava optuženo je za razne političke zločine (špijunaža, rušenje poretka, sabotaža, antisovjetska agitacija, zavere za pripremu pobuna i državnih udara); oni su streljani po kratkom postupku ili poslati u radne logore Gulaga. Mnogi su umrli u kaznenim radnim logorima od gladi, bolesti, izloženosti i prekomernog rada. Eksperimentalno su korišćene i druge metode uklanjanja žrtava. U Moskvi je dokumentovana upotreba dušegupki koje su korišćene za ubijanje žrtava tokom njihovog prevoza do poligona Butovo.[note 1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ This information was published first in 1990 in a Komsomolskaya Pravda article (October 28, 1990, p. 2). Later, it was cited by several sources, including: Albats, Yevgenia. 1995. KGB: The State Within a State. p. 101; Gellately, Robert. 2007. Lenin, Stalin, and Hitler: The Age of Social Catastrophe. Knopf. ISBN 1-4000-4005-1. str. 460.; Merridale, Catherine. Night of Stone: Death and Memory in Twentieth-Century Russia. Penguin Books. 2002. pp. 200. ISBN 0-14-200063-9. ; Colton, Timothy J. (1995). Moscow: Governing the Socialist Metropolis. Harvard University Press. str. 286. ISBN 9780674587496. ; and Alexandr Solzhenitsyn. Two Hundred Years Together.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ In Russian historiography, the period of the most intense purge, 1937–1938, is called Yezhovshchina (lit. 'Yezhov phenomenon'), after Nikolai Yezhov, the head of the NKVD.
  2. ^ Gellately 2007.
  3. ^ Figes 2007, str. 227–315.
  4. ^ Ellman, Michael (2002). „Soviet Repression Statistics: Some Comments” (PDF). Europe-Asia Studies. 54 (7): 1151—1172. S2CID 43510161. doi:10.1080/0966813022000017177. „The best estimate that can currently be made of the number of repression deaths in 1937–38 is the range 950,000–1.2 million, i.e. about a million. This is the estimate which should be used by historians, teachers and journalists concerned with twentieth century Russian—and world—history 
  5. ^ Rappaport, Helen (1999). Joseph Stalin: A Biographical Companion. ABC-CLIO. str. 110. ISBN 978-1576070840. Pristupljeno 29. 9. 2015. 
  6. ^ Whitewood, Peter. 2015. "The Purge of the Red Army and the Soviet Mass Operations, 1937–38." Slavonic & East European Review 93(2)) 286–314.
  7. ^ Conquest 2008, str. 250, 257–8.
  8. ^ Conquest 2008, str. 121 which cites his secret speech.
  9. ^ Conquest 2008, str. 286.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

  • Pultz, David, dir. 1997. Eternal Memory: Voices from the Great Terror [81:00, documentary film]. Narrated by Meryl Streep. USA.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]