Viktor Papanek

Viktor Papanek
Lični podaci
Datum rođenja	(1923-11-23)23. novembar 1923.
Mesto rođenja	Beč, Austrija
Datum smrti	10. januar 1998.(1998-01-10) (74 god.)
Mesto smrti	Lorens, Kanzas, SAD
Umetnički rad
Polje	dizajn, arhitektura, estetika
Pravac	industrijski dizajn
Najvažnija dela	Dizajn za stvarni svet

Viktor Papanek (Beč, 23. novembar 1923 — Lorens, Kanzas 10. januar 1998), bio je dizajner i teoretičar dizajna, estetičar i edukator koji je postao snažan zagovornik društveno i ekološki odgovornog dizajna. Nije odobravao proizvode koji su bili nesigurni, upadljivi, neadekvatni ili suštinski beskorisni. Njegovi proizvodi, spisi i predavanja su kolektivno smatrani primerom i inspirisali su mnoge dizajnere. Papanek je bio filozof dizajna i kao takav bio je neumoran, rečit promoter dizajnerskih ciljeva i pristupa koji bi bili osjetljivi na društvene i ekološke aspekte. On je napisao da je "dizajn postao najmoćniji alat kojim čovek oblikuje svoje alate i okruženje (i, samim tim, društvo i sebe)."

Biografija

Viktor Jozef Papanek je rođen u Beču, Austrija, 1923. Pohađao je školu u Engleskoj i emigrirao u SAD 1930-ih, gde je studirao dizajn i arhitekturu. Papanek je studirao kod Frenka Lojda Rajta na Zapadnom Taliesinu u Arizoni 1940. Diplomirao je na Kuper Union u Njujorku (1950) i završio je studije dizajna na Tehnološkom institutu u Masačusetsu (M.A. 1955).

Papanek je bio zainteresovan za čovečanstvo kao takav i nastavio se zanimati za antropologiju, živeći i radeći nekoliko godina sa Navaho indijancima, Inuitima i Balinezima. Papanek je smatrao da, kada je dizajn jednostavno tehnički ili samo stilski orijentisan, gubi dodir sa onim što je stvarno potrebno ljudima.

"Jedan od mojih prvih poslova nakon što sam napustio školu bio je dizajniranje stonog radija", napisao je Papanek u Dizajn za stvarni svet. "To je bio dizajn platna: dizajn spoljašnjeg pokrivanjem mehaničkih i električnih creva. Bio je to moj prvi, i nadam se posljednji put susreta sa izgledom, dizajnom ili dizajnerskom" kozmetikom "." I dalje, on piše: "Samo mali deo naše odgovornosti leži u oblasti estetike."

U istoj knjizi, Papanek je napisao: "Mnogo novijeg dizajna zadovoljava samo prolazne želje, dok stvarne potrebe čoveka često zanemaruju dizajneri."

Viktor Papanek je predavao na Koledžu umetnosti u Ontariju, Školi dizajna u Rod Ajlendu, Univerzitetu Perdje, Kalifornijskom institutu za umetnost (gde je bio dekan), bio je šef Odeljenja za dizajn proizvoda na Školi dizajna na državnom koledžu Severne Karoline i drugim mestima u Severnoj Americi. Od 1976. do 1981. vodio je Odsek za dizajn na Institutu za umetnost u Kanzas Sitiju. Godine 1981. postao je profesor arhitekture i dizajna na Univerzitetu u Kanzasu. Radio je, predavao i konsultovao se u Švedskoj, Engleskoj, Jugoslaviji, Švajcarskoj, Finskoj i Australiji.

Papanek je osmislio dizajn proizvoda za Organizaciju Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO). Kompanija Volvo iz Švedske ugovorila je da za njih dizajnira taksi za invalide.

Sa svojim interesovanjem za sve aspekte dizajna i načinom na koji su dizajnirani predmeti uticali na ljude i životnu sredinu, Papanek je smatrao da je mnogo toga što je proizvedeno u SAD-u bilo nezgodno, često neozbiljno pa čak i nesigurno.

Radio je sa dizajnerskim timom koji je prototipirao obrazovni televizijski set koji bi se mogao koristiti u zemljama u razvoju u Africi a koji je proizveden u Japanu za 9,00 dolara po setu (cena 1970). Njegovi dizajnirani proizvodi su uključivali i izvanredan tranzistorski radio, napravljen od običnih metalnih posuda za hranu i pokretan upaljenom svećom, koji je dizajniran da bude jeftino proizvođen u zemljama u razvoju. Njegovo znanje o dizajnu ga je odvelo u projekte kao što je inovativna metoda za rasipanje sjemena i đubriva za pošumljavanje na teško pristupačnom zemljištu, kao i rad s dizajnerskim timom na vozilu na ljudski pogon sposobnom da prevozi polutonski teret i još jedan tim koji je dizajnirao vrlo rano troslojno, široko teretno vozilo za sve terene.

Papanek je putovao po svetu, držao je predavanja o svojim idejama za ekološki zdrav dizajn i dizajniranje koje treba da služi siromašnima, invalidima, starijim i drugim manjinskim segmentima društva. Napisao je osam knjiga. Kako bi dizajner, koji mora (kao i drugi) zarađivati za život, zapravo treba da služi "stvarnim potrebama" ljudskih bića? „Pokušao sam da pokažem da dizajner može slobodno dajući 10% svog vremena, talenata i veština, da pomogne.“ Drugim rečima, da je spreman da volontira.

Papanek je primio brojne nagrade, uključujući stipendiju za istaknutog dizajnera iz National Endowment for the Arts 1988. godine. Sljedeće godine dobio je međunarodnu nagradu IKEA Fondacije.

Umro je u Lorensu, u Kanzasu, u 74 godini.

Bibliografija

Knjige koje je napisao Papanek:

• „Design for the Real World: Human Ecology and Social Change”, New York. . Pantheon Books. 1971. ISBN 978-0-394-47036-8. .
• „Design for Human Scale”, New York, Van Nostrand Reinhold. 1983. ISBN 978-0-442-27616-4..
• „The Green Imperative: Natural Design for the Real World”, New York, Thames and Hudson. 1995. ISBN 978-0-500-27846-8..

Knjige koje je napisao Papanek & Hennessey, Jim:

• „Nomadic Furniture: How to Build and Where to Buy Lightweight Furniture That Folds, Collapses, Stacks, Knocks-Down, Inflates or Can be Thrown Away and Re-Cycled”, New York. . Pantheon Books. 1973. ISBN 978-0-394-70228-5. .
• „Nomadic Furniture 2”, New York. . Pantheon Books. 1974. ISBN 978-0-394-70638-2. .
• „How Things Don't Work”, New York. . Pantheon Books. 1977. ISBN 978-0-394-49251-3. .

Knjiga o Papaneku

• Gowan, Al (2015). Victor Papanek: Path of a Design Prophet. Cambridge Massachusetts: Merrimack Media. ISBN 978-1-939166-72-2.