Vilhelm Rajh

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vilhelm Rajh
Muzej Vilhelma Rajha
Datum rođenja(1897-03-24)24. mart 1897.
Mesto rođenjaDobzauAustrougarska
Datum smrti3. novembar 1957.(1957-11-03) (60 god.)
Mesto smrtiLuisburgSAD
SupružnikAnnie Reich, Elsa Lindenberg, Ilse Ollendorf
Veb-sajtwww.wilhelmreichtrust.org

Vilhelm Rajh (nem. Wilhelm Reich; Dobzau, 24. mart 1897Luisburg, 3. novembar 1957) je bio austrijski, kasnije američki, psihijatar, psihoanalitičar i kritičar društva.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vilhelm Rajh je poticao iz jevrejske porodice koja nije bila bliska jevrejskoj tradiciji. Studirao je na Univerzitetu u Beču kod Zigmunda Frojda. Kasnije je radio kao psihijatar u Berlinu i bio član Komunističke partije Nemačke. Tih godina objavio je knjige „Seksualna revolucija“ i „Masovna psihologija fašizma“. U ovoj drugoj je tvrdio da je fašizam posledica seksualne represije, a i da je komunizam svojevrsni „crveni fašizam“. Zbog toga je izbačen iz komunističke partije, a ovu knjigu su kasnije zabranili nacisti.

Kada je Hitler došao na vlast morao je da pobegne iz Nemačke. Preko Skandinavije je 1939. stigao u SAD. Posle niza članaka o orgonu i svojim političkim stavovima, Američka agencija za hranu i lekove je počela da istražuje njegovo delovanje. Sud je 1954. naredio spaljivanje svih knjiga i dokumenata koji su pominjali orgonsku energiju. Zbog ignorisanja naredbe suda da prekine prodaju akumulatora orgona osuđen je na dve godine zatvora 1956. Umro je u zatvoru novembra 1957.

Naučni rad[uredi | uredi izvor]

Poznat je po svojim doprinosima seksologiji i psihoanalitičkoj terapiji, svom doprinosu seksualnoj emancipaciji i kontroverznim istraživanjima energije orgona. Tvrdio je da ova energija ispunjava atmosferu i sva živa bića. Mnogi savremenici su u njemu videli kontroverznu ličnost, pa i čudaka.

U svojoj knjizi posvećenoj S. Frojdu, „Funkcija orgazma“ (Die Funktion des Orgasmus ) iz 1927, bio je prvi naučnik koji je osporio primat muške seksualne funkcije u stvarnosti kao i u svom simbolizmu.

Za vreme života u Oslu (1934—1937) proučavao je mikroskopske organizme protozoe. Smatrao je da složenim fizičko-hemijskim procesom može da od njih izdvoji bione (najprimitivniji stadijum života) i da učini energiju orgona vidljivom. Tvrdio je da se jednoćelijski organizmi dele na one koji razlažu organizme (T bacili) i na one koji promovišu stvaranje novog života. Odavde je došao do zaključka da je nedostatak energije orgona uzrokuje širenje T bacila u tkivima i pojavu bolesti tipa raka.

Tokom 1940-ih Rajh je izradio niz akumulatora orgona u kojima bi se akumulirao orgon iz atmosfere. Energija skupljena u akumulatorima bi se onda koristila za lečenje bolesti. Njene efekte je testirao na ljudima i životinjama, ali nije došao do jasne potvrde svoje teorije bolesti kao odsustva orgona. Projektovao je i aparat za stvaranje oblaka kojim bi se energija orgona kanalisala u atmosferu i tako stvarala oblake i kišu.

Energiju orgona je nazivao „prvobitna kosmička energija“, tvrdio je da je plave boje i da od nje zavisi vreme, boja neba, gravitacija, emocije i seksualnost. Po njemu, to je jedina energija u prirodi koja ima negativnu entropiju i koja je odgovorna za uređenje materije.

Vilhelm Rajh je 1940. i 1941. bio u kontaktu sa Albertom Ajnštajnom i ubedio ga da testira akumulator orgona. Akumulator koji je načinio za ovaj eksperiment sastojao se od Faradejevog kaveza spolja izolovanog drvetom i papirom. Ajnštajn se složio da bi povećanje temperature bez izvora toplote bila revolucionarna novost u fizici i negacija zakona termodinamike. Lično je izvršio nekoliko eksperimenata u svome podrumu, ali nije ustanovio temperaturne razlike koje bi poduprle Rajhove pretpostavke.

U karijeri psihologa i psihijatra orijentisao se na strukturu karaktera ličnosti, pre nego na individualne neurotske simptome. Promovisao je adolescentnu seksualnost, upotrebu kontracepcije, abortus i žensku ekonomsku nezavisnost. Smatrao je da je orgazmička potencija najvažniji kriterijum za psihofizičko zdravlje.

Dela (izbor)[uredi | uredi izvor]

  • Funkcija orgazma (Die Funktion des Orgasmus, 1927)
  • Dijalektički materijalizam i psihoanaliza (Dialektischer M aterialismus und Psychoanalyse, 1929)
  • Pad seksualnog morala (Der Einbruch der Sexualmoral, 1932)
  • Masovna psihologija fašizma (Die Massenpsychologie des Faschismus, 1933)
  • Seksualna revolucija (Die Sexualität im Kulturkampf 1936, Die sexuelle Revolution 1966)
  • Bion (Bione, 1938)
  • Biopatologija raka (The Cancer Biopathy, 1948)
  • Slušaj, mali čoveče! (Listen, Little Man!, 1948)
  • Eter, Bog i đavo (Ether, God, and Devil, 1949)
  • ORANUR eksperiment - prvi izveštaj (The ORANUR Experiment – First Report, 1951)
  • Ljudi u nevolji (People in Trouble, 1953)
  • Kontakt sa svemirom, ORANUR eksperiment - drugi izveštaj (Contact with Space, The ORANUR Experiment – Second Report, 1957)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]