Vladimir Radovanović

vladimir radovanović
vladimir radovanović
	Vladimir Radovanović
Lični podaci
Datum rođenja	26. maj 1906.
Mesto rođenja	Godovik, kod Požege, Kraljevina Srbija
Datum smrti	3. mart 1943. (36 god.)
Mesto smrti	Crni vrh, Nezavisna Država Hrvatska
Profesija	stolar
Delovanje
Učešće u ratovima	Narodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od	13. marta 1945.

Vladimir Radovanović (Godovik, kod Požege, 26. maj 1906 — 3. mart 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 26. maja 1906. godine, u Godoviku, u siromašnoj seoskoj porodici. Od djetinjstva se suočavao sa raznim teškoćama, što je bilo presudno u formiranju njegove ličnosti. Rano se rastao sa ocem, koji odlazi u Balkanski, a zatim i u Prvi svjetski rat, u kome je poginuo 1917. godine. Tih ratnih godina, iz porodice nestaju još dva člana. Umrla mu je starija sestra i mlađi brat, a odmah poslije Prvog svjetskog rata majka mu se preudaje. Težak teret staranja o preostaloj porodici pao je na još veoma mladog i nedoraslog Vlada. Morao je danonoćno da radi na oskudnom parčetu zemlje, koje mu je otac ostavio, kako bi obezbijedio najminimalnije kućne potrebe. Već tada, u doba teškog djetinjstva, kroz mukotrpan rad, boreći se sa raznim problemima, prekaljivao se i osposobljavao za život.

Oženio se marta 1925. godine. U braku sa suprugom Ljubicom imao je šestoro djece. Tu višečlanu porodicu izdržavao je uglavnom, svojom zaradom i manjim djelom prihoda sa zemlje. Zapošljavao se u raznim mjestima, kod raznih poslodavaca i na raznim poslovima koje nije birao, jer nije bio u mogućnosti da bira. U napornoj borbi za život, došao je do saznanja da, pri postojećim društvenim odnosima, ni uz najveće napore ne može sebi i porodici obezbijediti pristojne uslove za život. Samoinicijativno je izučio stolarski zanat, koji mu je sve do rata bilo osnovno zanimanje. Kao radnik bio je cijenjen. Pažnjom koju je ispoljavao prema svojoj porodici i odnosima prema okolini u kojoj je živio, kao i čvrstinom svoga karaktera, stekao je veliki ugled i simpatije svih koji su ga poznavali. Iako opterećen radom i staranjem o porodici, ipak je, sa velikim interesovanjem, pratio sve što se događa kod nas i u svijetu. Svoje slobodno vrijeme provodio je u čitanju knjiga, brošura, letaka i svega drugog što mu je dolazilo do ruku. Na osnovu toga je izvlačio određene zaključke za praktičan život.

Još prije rata, bio je zapažen kao simpatizer naprednog radničkog pokreta i KPJ. Suprostavljao se samovolji pojedinih moćnika-vlastodržaca, pa i onima koji su bili od uticaja za njegovo zapošljavanje. Prilikom parlamentarnih izbora u maju 1935. godine kada je bilo zaprećeno onima koji budu glasali za Udruženu opoziciju da će ostati bez posla, odnosno da se neće moći nigdje zaposliti, Vlade je govorio:"Glasaću za opoziciju da vidim šta će mi...". Nije se bojao njihove moći. Vjerovao je u neminovnost mijenjanja društvenih odnosa i za to se i zalagao.

Na početku ustanka, Vlade je među prvima stupio u Požešku partizansku četu i učestvovao u svim akcijama i borbama koje je ona izvodila. Već u prvim njenim akcijama istakao se kao neustrašivi puškomitraljezac. Ubrzo je postao desetar, a zatim i vodnik i jedan od čuvenih bombaša 1. bataljona Druge proleterske brigade. Neustrašivo je zasipao bombama neprijateljske bunkere kod Kupresa, Jajca, Mrkonjić grada, Livna... U borbama je uvijek bio među prvima i svojom hrabrošću, požrtvovanjem i izdržljivošću, podsticao borce da slijede njegov primjer. Na taj način, prenosio je svoje ratničko iskustvo i hrabrost na ostale borce. Sem toga, često je primjenjivao taktiku da sam, na pogodnim mjestima, sačeka grupe neprijateljskih vojnika, pokosi ih svojim puškomitraljezom i time nanese velike gubitke neprijatelju.

Kada su u toku bitke na Neretvi, 1943. godine, Prozor i ranjenici u njemu bili ugroženi od neprijatelja, u protivudaru Operativne grupe divizija NOVJ prema Gornjem Vakufu, u teškoj borbi za spas ranjenika, 3. marta 1943. godine na Crnom vrhu je poginuo proslavljeni bombaš Druge proleterske brigade Vladimir Vlade Radovanović. Bio je član KPJ, a za Narodnog heroja proglašen je 13. marta 1945. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.