Vladislav II Jagelo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladislav II Jagelo
Vladislav II Jagelo, rad Jana Matejka
Lični podaci
Datum rođenja1362.[1]
Mesto rođenjaVilnjus,
Datum smrti1. jun 1434.(1434-06-01) (82/83 god.)
Mesto smrtiGrodek Jagelonski,
Porodica
SupružnikJadviga Poljska, Ana Celjska, Elizabeth Granowska, Sofija Halšanska
PotomstvoElizabeth Bonifacia of Poland, Hedwig Jagiellon, Vladislav III Jagelonac, Kazimir IV
RoditeljiAlgirdas
Ulijana Aleksandrovna Tverska
DinastijaJagelonci
Veliki vojvoda Litvanije
Period1377–1381
PrethodnikAlgirdas
NaslednikKejstut
Veliki vojvoda Litvanije
Period1382–1392
PrethodnikKejstut
NaslednikVitold
Kralj Poljske
Period1386–1434
PrethodnikJadviga Poljska
NaslednikVladislav III Jagelonac

Vladislav II Jagelo (izvorno ime: Jogaila, polj. Władysław II Jagiełło, litv. Jogaila Algirdaitis, oko 1351Grodek Jagelonski, 1. jun 1434) je bio veliki knez Litvanije (1377—1434) i kralj Poljske (1386—1434).[2] Kralj Poljske postao je oženivši se sa 11-godišnjom kraljicom Jadvigom Poljskom. Time je nastala poljsko-litvanska personalna unija. Bio je poslednji paganski vladar srednjovekovne Litvanije (koja je bila mnogo veća od današnje Litvanije). Kao uslov za dobijanje poljske krune, Vladislav je morao da prihvati rimokatoličanstvo. Po krštenju dobio je ime Vladislav II Jagelo.

Jagelonska era se smatra početkom zlatnog razdoblja poljske istorije i poljsko-litvanske unije. Poljsko-litvanska unija postaje velika evropska sila, koja širi svoje granice severno, istočno i zapadno.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jagelo je bio potomak gediminidske dinastije kneževa i velikih kneževa Litvanije. Rođen je u Vilnjusu. Otac mu je bio Argidas, veliki knez Litvanije (1345—1377).[3] Deda mu je bio Gedimans, veliki knez Litvanije i Jevne.

Kada je Jagelo postao veliki knez 1377, njegova starija braća iz Argidasovog prvog braka bila su nezadovoljna. Stali su na stranu moskovskog kneza.

Jagelo je 1380. potpisao mir sa vitezovima Tevtoncima.[4] Posle toga krenuo je da pomogne Zlatnoj hordi u bici kod Kulikova, ali zadocnio je. Njegov ujak Kestutis svrgnuo je Jagela 1381. jer je bio nezadovoljan mirom sa Tevtoncima. Jagelo je uspeo da za godinu dana povrati vlast i utamniči ujaka.

Savez sa Poljskom[uredi | uredi izvor]

Poljska i Litvanija u savezu 1387.

Jagelo je ozbiljno razmatrao mogućnost ženidbe sa ćerkom moskovskog kneza. Verovatno je zaključio da time neće uspeti zaustaviti Tevtonce, pa je ušao u savez sa katoličkom Poljskom. Potpisao je sa Poljskom 1385. savez iz Kreva. Ženi se 1386. poljskom kraljicom Jadvigom Poljskom[2] i time se uspostavlja dinastija Jagelovića, koja je vladala Poljskom i Litvanijom do 1572. godine. U isto vreme Jagelo je prihvatio rimokatoličanstvo, kao i ostalo litvansko plemstvo. Od tada nosi ime Vladislav II Jagelović. Time je nastala Poljsko-Litvanska unija, kraljevina sa ogromnom teritorijom.

Kraljica Jadviga Poljska je umrla 1399, a Vladislav Jagelović je vladao još 35 godina posle toga. Neki su verovali da on nije imao prava da vlada posle toga, ali pošto nije bilo očitih pretendenata na presto ostao je vladati i kao kralj Poljske.

Rat sa Tevtonskim redom[uredi | uredi izvor]

Jagelovo pokatoličavanje označilo je i uspostavu rimokatoličanstva kao službene vere u Litvaniji, koja je dotad bila uglavnom paganska zemlja.[5][6] Paganski običaji su se i dalje održavali u narodu, ali plemstvo je prihvatilo rimokatoličanstvo, jer je dobilo obećanje da će imati glas pri izboru budućih poljsko-litvanskih vladara.

Pošto je Litvanija prestala biti paganska zemlja, tevtonski red više nije imao opravdanja da vodi antipaganski krstaški rat. Dotad su Tevtonci osvajali teritorije pod izgovorom krstaškog rata. Ponovo su izvršili invaziju 1398. i tada Poljaci i Litvanci nisu bili dovoljno spremni. Tevtonski red je proglasio rat 1409. protiv poljsko-litvanske unije. U početku su Tevtonci uspešno izvršili invaziju velikih delova Poljske, ali Poljaci su ih odbili i zauzeli Bromberg. Sklopljen je privremeni mir, koji je trajao do 1410. godine. Poljaci i Litvanci su odlučili da uklone tevtonsku opasnost jednom zauvek i iskoristili su predah za prikupljanje snaga.

Došlo je do odlučne bitke, jedne od najvećih u srednjem veku. Vladislav II Jagelović je porazio Tevtonski red u velikoj bici kod Grinvalda 15. jula 1410. godine. To je bio veliki poraz za Tevtonce, koji označava početak njihova povlačenja. Tevtonski red se posle toga nikad nije oporavio.

Jagelonci[uredi | uredi izvor]

Bio je prvi od litvanskih kneževa koji su ujedno bili i kraljevi Poljske. Nasledio ga je Vladislav III Jagelonac, a posle njegove smrti u bici kod Varne Kazimir IV Jagelonac. Dinastija Jagelonaca nije bila nasledna dinastija, jer svaki novi kralj je bio biran, iako je zapravo izgledala kao nasledna, pošto je smena na prestolu uglavnom bila vršena s oca na sina. Jagelonci će do kraja XV veka vladati i Ugarskom i Bohemijom, tako da će njihova vlast obuhvatiti istočnu i srednju Evropu. Period poljske istorije tokom koga su vladali Jagelonci od 1385. do 1569. naziva se jagelonska era.

Nasleće[uredi | uredi izvor]

Vladislav je prikazan na aversu modernizovane novčanice od 100 poljskih zlota.[7]

Hrast Jagelo, drevno drvo u Bjalovješkoj šumi, nazvan je u čast činjenice da je on pokrenuo tradiciju kraljevskog lova u ovoj oblasti.[8]

Godine 2021, asteroid 2004 TP17 je zvanično nazvan Jogajla (varijanta njegovog imena na litvanskom jeziku).[9][10]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Gedimin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Algirdas
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Jevna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Vladislav II Jagelo
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Alexander I of Tver
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Ulijana Aleksandrovna Tverska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Anastasia Yuryevna of Halych
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tęgowski 1999, str. 124–125
  2. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 67. ISBN 86-331-2112-3. 
  3. ^ Potašenko 2008, str. 30.
  4. ^ Bojtár 2000, str. 180–186
  5. ^ Meyendorff 1989, str. 205.
  6. ^ Dvornik 1992, str. 221.
  7. ^ „Narodowy Bank Polski - Internet Information Service”. www.nbp.pl (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-07-11. 
  8. ^ Hunt, Nick (22. 1. 2020). „Dead Wood”. Emergence Magazine. Pristupljeno 23. 10. 2021. 
  9. ^ „Jogailos planeta skrieja Saulės sistemoje – Lenkijos siūlymas oficialiai patvirtintas”. Lithuanian National Radio and Television (na jeziku: litvanski). 9. 7. 2021. Pristupljeno 11. 7. 2021. 
  10. ^ „Five minor planets given Polish names”. Polandin.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 7. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]