Pređi na sadržaj

Voronič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Voronič
Ostaci Georgijevske crkve Voroniča
Opšte informacije
MestoPuškinogorski rejon (Pskovska oblast)
Država Rusija
Koordinate57° 03′ 21″ N 28° 52′ 21″ E / 57.05583° S; 28.87250° I / 57.05583; 28.87250
Voronič na karti Pskovske oblasti
Voronič
Voronič
Voronič na karti Pskovske oblasti
Vreme nastankaXIV vek
Tip kulturnog dobragradina

Voronič ili Voronač (rus. Воронич, Воронач) selo je i srednjovekovni arheološki lokalitet u vidu gradine, nastao tokom XIV veka. Nalazi se na oko 3 kilometra severozapadno od varošice Puškinskije Gori, na levoj obali reke Sorot, nedaleko od njenog ušća u Velikaju. Administrativno pripada Puškinogorskom rejonu Pskovske oblasti Rusije. Lokalitet se nalazi na listi kulturnog nasleđa Ruske Federacije, gde je zaveden pod brojem 6000000478.

Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2010. u selu je živelo svega 45 stanovnika.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Voronič je u periodu između XIV i XVI veka predstavljao važno utvrđenje na južnim granicama Pskovske zemlje. Oko utvrđenja koje je bilo opasano kamenim zidovima nalazilo se naselje sa oko 400 kuća, a unutar same tvrđave nalazilo nekoliko crkava. Tvrđava je svoj vrhunac doživela tokom XVI veka.

U vreme Livonskog rata 1581. tvrđava je bila potpuno razrušena od strane vojske poljskog kralja Stefana Batorija, i nikada nije obnovljena.

Danas Voronič predstavlja arheološki lokalitet u vidu uzvišenja na kojem se nalaze ostaci starog grada. Od 1936. godine lokalitet se nalazi pod upravom Otvorenog muzeja A. S. Puškina.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Grb Rusije Kulturno nasleđe
Ruske Federacije,
objekt № 6000000478

Refrence[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]