Glog
| Glog | |
|---|---|
| |
| Crataegus monogyna | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Rosids |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potpleme: | Malinae |
| Rod: | Crataegus Tourn. ex L. |
| Sekcije | |
Rod glogova (lat. Crataegus) kompleksna je grupa drveća i žbunja iz porodice ruža (Rosaceae), nativna u umerenim predelima severne hemisfere, srodna rodu mušmula. Broj opisanih i verifikovanih vrsta u rodu je oko 250, od čega većina (oko 200) nastanjuje Nearktik, a 50-ak vrsta Palearktik. Glogovi rastu u veoma raznolikim staništima.
Sistematika i filogenija roda Crataegus[uredi | uredi izvor]
Istorija taksonomije roda je puna opisivanja vrsta i varijeteta, pri čemu se broj vrsta kretao od 20 sredinom tridesetih godina 20. veka, do 1.500 samo za Severnu Ameriku početkom devedesetih godina istog veka.[1] Pojedini autori taksonomsku situaciju roda opisuju kao „problem Crataegus".
Teško razgraničenje vrsta se objašnjava veoma prisutnom i čestom hibridizacijom, makar među vrstama Palearktika. Pojava apomiksije je takođe češća kod evroazijskih vrsta.
Prisutno je nekoliko alternativnih intrageneričkih klasifikacija, sa brojnim podredovima, sekcijama i serijama (v. taksonomske kategorije). Dikinson i saradnici (2000) prepoznaju 15 sekcija i 35 serija sa oko 250 vrsta.[2]
Rod je podeljen u sekcije koje su dalje podeljene u serije.[3][4] Sekcije su:
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Najpoznatije vrste roda Crategus suː Crategus monogyna, odnosno beli glog i Crategus oxyacantha, crveni glog.[5]
Opis[uredi | uredi izvor]
Crveni glog je visine do 5 m, po habitusu je granati grm prekriven trnovima. Kora stabla se menja od zelene do tamnije braon sa starošću grma. Listovi su smešteni na dugačkoj dršci, ovalnog su oblika i imaju tri režnja. Cvetovi su beličasti, skupljeni u glavičastu cvast, i imaju po 5 kruničnih i po 5 čašičnih listića. Period cvetanja je od maja do juna. Plod je ovalna crvena bobica, dijametra oko 10 mm na kojoj se nalaze čašični listići, i nosi po par semena.[5] Period sazrevanja je od septembra do oktobra.
Beli glog je drvo visine do 8 m, sa puno trnova.[5] Listovi kao i izdanci su prekriveni dlačicama. Cvetovi su beličasti ali su prašnici crvene boje dok je gineceum odsutan. Ova vrsta gloga malo kasnije cveta od crvenog gloga. Plod sadrži samo jedno seme.[5]
Areal rasprostranjenosti[uredi | uredi izvor]
Raste u Evropi. Može se sresti na livadama, šikarama, ivicama šuma, kamenitim planinama.[5]
Rasejavanje i razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Izdanke i vodopije uzete iz šume najčešće presađuju. Seme zahteva stratifikaciju da bi nakon godinu ili dve proklijalo.[6] Poboljšanje klijavosti postiže se intenzivnim sušenjem semena na sobnoj temperaturi, pre stratifikacije.[7] Ređe se kalemi na sejance drugih vrsta.[6]
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Plod je jestiv i često se upotrebljava za pravljenje kompota, slatka, marmelade, dok se mladi izdanci i listovi koriste kao dodatak jelima.[5]
Listovi, cvetovi i plodovi crvenog i belog gloga (Crataegus monogyna) deluju blagotvorno na rad srčanog mišića i kod umereno povišenog srčanog pritiska, uznemirenosti.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
habitus -
izdanak -
Beli glog -
Crataegus pentagyna -
Crataegus pentagyna -
Crataegus pentagyna -
Crataegus pentagyna -
Crataegus pentagyna -
Plodovi gloga u jesen, okolina Pirota
_02.jpg)
_01.jpg)
.jpg)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Palmer E.J. (1925). „Synopsis of North American Crataegi”. Journal of the Arnold Arboretum. 6 (1–2): 5—128.
- ^ Phipps, J.B., O'Kennon, R.J., Lance, R.W. (2003). Hawthorns and medlars. Royal Horticultural Society, Cambridge, U.K.
- ^ Phipps, J.B.; Robertson, K.R.; Smith, P.G.; Rohrer, J.R. (1990), „A checklist of the subfamily Maloideae (Rosaceae)”, Canadian Journal of Botany, 68 (10): 2209—2269, doi:10.1139/b90-288
- ^ Phipps, J.B. (2015), „Crataegus”, Ur.: L. Brouillet; K. Gandhi; C.L. Howard; H. Jeude; R.W. Kiger; J.B. Phipps; A.C. Pryor; H.H. Schmidt; J.L. Strother; J.L. Zarucchi, Flora of North America North of Mexico, Volume 9: Magnoliophyta: Picramniaceae to Rosaceae, New York, Oxford: Oxford University Press, str. 491—643, ISBN 978-0-19-534029-7
- ^ a b v g d đ „Glog (Crataegus)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 29. 1. 2015. Pristupljeno 30. 8. 2019.
- ^ a b Bailey, L.H.; Bailey, E.Z.; the staff of the Liberty Hyde Bailey Hortorium. 1976. Hortus third: A concise dictionary of plants cultivated in the United States and Canada. Macmillan, New York.
- ^ Bujarska-Borkowska, B. (2002) Breaking of seed dormancy, germination and seedling emergence of the common hawthorn (Crataegus monogyna Jacq.). Dendrobiology. 47(Supplement): 61–70.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Crataegus Species – The Hawthorns at Plants For A Future Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. јун 2018)
