Desanka Ćuić-Kačar

Desanka Ćuić-Kačar
Desanka Ćuić-Kačar
Lični podaci
Datum rođenja	1926.
Mesto rođenja	Čujića Krčevina, Lika, Kraljevina SHS

Desanka Ćuić-Kačar je partizanska pjesnikinja.

Rođena je 1926. godine u selu Ćujića Krčevina, kod Plitvičkih jezera u Lici. Već u osnovnoj školi i na školskim priredbama ističe se svojim stihovima, pjesmama i pjevanjem.

U maju 1942. godine nastaje poznata pjesma Na Kordunu grob do groba. Pjesma je izuzetno dobro prihvaćena u narodu, tako da se gotovo zaboravilo originalno autorstvo. Tokom rata pjesnikinja je stvorila niz pjesama s temama borbe, narodnih heroja i vlastitih teških iskustava.

Aktivno je učestvovala u Narodnooslobodilačkom ratu. Lično sudjeluje u osiguranju dolaska i boravka Vladimira Nazora na Kordunu, u Topuskom, prilikom predsjedavanja ZAVNOH-om.

Godine 1944. je uhapšena i prevezena u Beograd, u policijski zatvor na Savskoj cesti, te potom u logor. Partizani uspijevaju da je razmijene.

Nakon rata predložena je za dobijanje Partizanske spomenice 1941, ali je komisija odbija^[1]

Mnoge njene pjesme izvode se u različitim verzijama širom zemlje, no zbog neriješenog pitanja autorskih prava ostaju nepotpisane. Živjela je i radila u Zagrebu, Bjelovaru i Bosni, gdje je upoznala supruga Boška. Nakon zadnjeg rata vratila se u svoje rodno selo Čujića Krčevina, potpuno spaljeno i napušteno tokom operacije „Oluja“. Prema poslednjim informacijama u opustošenom selu živi potpuno sama. Najavljena biografija bi trebalo da rasvijetli neke nepoznate detalje iz života pjesnikinje i pomogne razrješenju nesporazuma oko autorstva nad njenim pjesmama.^[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ „Iako sam 1926. godište, bila sam predložena za to najveće priznanje socijalističke i ravnopravne Jugoslavije, ali odbijena sam u Beogradu. U komisiji za dodjelu sjedjela su tri generala: Gošnjak, Franjo Tuđman i još jedan, ne moram ga imenovati." (Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb)
^ „Moji stihovi su moja djeca, pjevuše ih i „Ladarice“ onako kako je to uglazbio Oskar Danon, nema tu refrena, ne ponavljaju se stihovi, gubi se poletnost. Ne tražim mnogo samo da mi „Prosvjetini“ pododbori uvuku ime i prezime uz moje stihove, bar „Na Kordunu grob do groba“, da saznaju svi, da su moju melodiju izveli Vijetnamci predsjedniku Titu kad ih je išao posjetiti 1971. godine i tako podržao njihov duh u borbi protiv Amerikanaca. Tražiti moram zaštitu i od mnogih drugih izvođača koji su moju melodiju pretvorili u kojekakve bojovnice i podstrek onim strujama protiv kojih sam se borila. Da tako ostvarim svoj zavjet, da ne umrem u anonimnosti... „ (Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Pamte svaki stih („Večernje novosti“, 13.12.2008)^{[mrtva veza]}

[1] „Iako sam 1926. godište, bila sam predložena za to najveće priznanje socijalističke i ravnopravne Jugoslavije, ali odbijena sam u Beogradu. U komisiji za dodjelu sjedjela su tri generala: Gošnjak, Franjo Tuđman i još jedan, ne moram ga imenovati." (Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb)

[2] „Moji stihovi su moja djeca, pjevuše ih i „Ladarice“ onako kako je to uglazbio Oskar Danon, nema tu refrena, ne ponavljaju se stihovi, gubi se poletnost. Ne tražim mnogo samo da mi „Prosvjetini“ pododbori uvuku ime i prezime uz moje stihove, bar „Na Kordunu grob do groba“, da saznaju svi, da su moju melodiju izveli Vijetnamci predsjedniku Titu kad ih je išao posjetiti 1971. godine i tako podržao njihov duh u borbi protiv Amerikanaca. Tražiti moram zaštitu i od mnogih drugih izvođača koji su moju melodiju pretvorili u kojekakve bojovnice i podstrek onim strujama protiv kojih sam se borila. Da tako ostvarim svoj zavjet, da ne umrem u anonimnosti... „ (Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb)

[1]

[2]