Pređi na sadržaj

Dimitar Krstević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dimitar Krstević
List Dičove ermenije
Lični podaci
Datum rođenja1819.
Mesto rođenjaTresonče,  Osmansko carstvo
Datum smrti1872.
Mesto smrti Osmansko carstvo
Umetnički rad
Uticaji odKrsta Dičić, Mihail Anagnost, Dimitar Mihailov
Uticao naAvram Dičić, Krsto Dičić

Dimitar Krstević (poznat i kao Dičo Zograf, Dimitar Krstev, Dimitrije Krstević; Tresonče, 18191872) bio je ikonopisac i predstavnik debarske umetničke škole.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Prema sopstvenim beleškama, rođen je marta 1819. godine u mijačkom selu Tresonče. Prezime je dobio po ocu Krsti, koji bio takođe majstor zograf. Pripadao je rodu Dičovci, čije je krsna slava Petkovdan.[1] Zna se da se Dimitrije oženio 1. jula 1839. godine. Verovatno je učio zanat od oca, radeći kao pomoćnik i još u mladim godinama je pokazao veliko interesovanje za umetnost, posebno za duborez, slikarstvo i freskopis. Pored oca i njega, zografskim radom su se bavila cela porodica - potomci - sin Avram, unuk Krsto, a 1929. godine još su bili živi njegovi potomci Mirča Ilić i Serafim Milošević. Mirča je inače naslikao freske u crkvama u Nićiforovu i Vrutoku.[2] Održavao je prepisku sa Stefanom Verkovićem, kome je slao stare rukopise i knjige. U pismu upućenom Verkoviću septembra 1869. godine, potpisao se kao Dičo živopisec Bolgarin.[a][4]

Jedan je od najpoznatijih ikonopisaca na Balaknu u 19. veku. U svom kratkom životu je naslikao više od 2.000 ikona za pravoslavne crkve širom Severne Makedonije, Grčke, Bugarske i Srbije (među kojima je Saborna crkva u Vranju[5]). U svom radu je sistematski radio na novim ikonostasima, a karakteristika njegovog rada je da su ikone naslikane na neutralnoj, uglavnom zlatnoj pozadini, a samim tim je isticao duhovnost svetaca.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U širokim narodnim masama makedonskih Slovena ime Bugarin nije imalo narodnosno (etničko) značenje.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Smiljanić, Toma (1925). Mijaci, Gorna Reka i Mavrovsko Polje. Beograd. str. 97. 
  2. ^ "Politika", Beograd 1929. godine
  3. ^ Čeliković, Borisav (2017). Stara Srbija i Makedonija. Beograd. str. 179. 
  4. ^ Veleva, Darina; Vъlov, Trifon (1969). Dokumenti za bъlgarskoto Vъzraždane ot arhiva na Stefan I. Verkovič 1860-1893 (PDF). Sofiя. str. 389. 
  5. ^ Ikone Saborne crkve u Vranju: Dimitar Krstević Dičo--zograf

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]