Dobrić (Šabac)

Koordinate: 44° 42′ 04″ S; 19° 34′ 32″ I / 44.701166° S; 19.5755° I / 44.701166; 19.5755
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dobrić
Dom kulture
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMačvanski
OpštinaŠabac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1044
Geografske karakteristike
Koordinate44° 42′ 04″ S; 19° 34′ 32″ I / 44.701166° S; 19.5755° I / 44.701166; 19.5755
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina90 m
Dobrić na karti Srbije
Dobrić
Dobrić
Dobrić na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj15235
Pozivni broj015
Registarska oznakaŠA

Dobrić je naselje u Srbiji u opštini Šabac u Mačvanskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1044 stanovnika.

Dobrić - selo pod gorom, Selo Dobrić kap vode u rekama Srbije samo su neki od naziva knjiga o ovom selu, na granici brežuljkaste Pocerine i ravne Mačve, na nadmorskoj visini od 94 do 155 metara, skoncentrisanom na levoj i desnoj strani puta Šabac- Radovašnica- planina Cer. U istorijskim dokumentima selo se pominje prvi put 1521. godine.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Nastanak sela[uredi | uredi izvor]

O postanku sela, u Letopisu seoske crkve zapisano je, a tako i predanje govori, da su se u staro vreme u selo doselila dva brata Dobrosav i Bogosav. Oni su nekoliko godina živeli zajedno, pa se Bogosav odseli malo dalje od Dobrosava. Po imenu Dobrosava prozove se današnje selo Dobrić, a po imenu Bogosava sadašnje selo Bogosavac.

Želeći da se Srbija što više naseli, knez Miloš Obrenović je preko svog najmalađeg brata Jevrema, gospodara Šapca (1816-1831) i Šabačke nahije, naredio Marku Štitarcu, knezu od Mačve i Pocerine da prima sve koji dolaze iz krajeva pod Turcima, da ih uzima u svoju zaštitu i naseljava u Pocerini. Tako je Dobrić postao stecište svih onih koji su morali od nekoga da se sklanjaju, a Marko Štitarac ih je uzimao za svoje pandure. Pod komandom Marka Štitarca selo se naseljavalo u šorove koji i danas postoje.

Manastir Sv. Petra i Pavla

Najautentičniji zapis od selu nalazi se u Letopisu crkve u Dobriću (izgrađena 1827. godine na temeljima dve ranije spaljene crkve brvnare(prva sagrađena od strane Turaka (drugu spalili bosanski Turci)(od kojih je prva sagrađena 1651. godine). Ovaj Letopis je započeo veoma obrazovani paroh Dobrivoje Mandić (završio je bogoslovsko-učiteljsku školu i filozofski fakultet) kada je rukopoložen 1926. godine.

Letopis je u originalu prenet u monografiji „Selo Dobrić - kap vode u rekama Srbije“ (2007), autora prof. dr Slobodana I. Markovića poreklom iz ovog sela. Škola u selu je počela sa radom 1825. godine i bila središna škola za sedam okolnih sela: Maove, Metković, Grušić, Culjković, Radovašnica, Lipolist i Bogosavac. Škola je najpre radila u crkvenoj kući, a kasnije u zgradi bivše opštinske sudnice.

Prvi učitelji u Dobriću nisu bili za to školovani ljudi ni profesionalci, već kaluđeri i raskaluđeri, zanatlije i isluženi podoficiri iz Srema. Godine 1899. učitelj Jovan Vuksanović udario je temelj škole u sredini sela. Gradnja je trajala 11 godina, pa je školska zgrada završena 1900. godine. Škola je imala dve prostrane učionice i jednu kancelariju.

Godine 1947, sazidana je sadašnja osmogodišnja okružna škola, a zidali su je meštani i nemački zarobljenici. Godine 1912, meštani su osnovali Narodnu knjižnicu koja je u to vreme brojala 38 članova. Iste godine osnovali su i pevačko društvo „Pocerac" Godine [1932]., u selu je osnovan fudbalski klub „Budućnost“ koji je najbolje rezulate ostvario sedamdesetih godina dvadesetoga veka, a najviše takmičarske rezultate ostvarili su meštani u višeboju, a u klupskim takmičenjima rvački klub „Mladost“.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Dobrić živi 962 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,1 godina (40,0 kod muškaraca i 42,2 kod žena). U naselju ima 369 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 1.375
1953. 1.469
1961. 1.460
1971. 1.385
1981. 1.375
1991. 1.265 1.245
2002. 1.205 1.232
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
1.142 94,77%
Romi
  
35 2,90%
Hrvati
  
12 0,99%
Jugosloveni
  
1 0,08%
nepoznato
  
10 0,82%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]