Donji Klasnić
Donji Klasnić | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Sisačko-moslavačka |
Grad | Glina |
Oblast | Banija |
Stanovništvo | |
— 2011. | 90 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 13′ 44″ S; 16° 09′ 49″ I / 45.229023078956665° S; 16.163622592940542° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 188 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 44404 Gornji Klasnić |
Pozivni broj | +385 44 |
Registarska oznaka | SK |
Donji Klasnić je naseljeno mjesto na području grada Gline, u Baniji, Sisačko-moslavačka županija, Republika Hrvatska.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Prošlost
[uredi | uredi izvor]Ime naselja dato je prema bivšim vlasnicima iz porodice Klasnić, koji su se u vrijeme turske ekspanzije naselili na frankovskom imanju Frankopana. Posle toga, sredinom 16. veka, proročanstva Srba su stigla u ovaj kraj zajedno sa turskim osvajačima. U oslobođenju između 1683. i 1699. godine, hrišćanska vojska je istjerala Turke iz tog područja i turska granica se vratila na Unu. Kasnije su srpske porodice stigle na oslobođena područja iz bosanskog jedinstva i srednje Bosne, koje su ostale pod turskom vlašću. Godine 1696. odred je porazio komandanta granične policije između Kupe i Une, koji je nakon dugog vremena nevolja 1704. godine prihvaćen od bečkog suda. Time je stvoren kraj Banija, koji je postao dio vojne granične straže. Godine 1745. osnovan je Glinski centar, prve banjske pukovnije, pod čijom je upravom pripadao ovaj region. Prva crkva Klasnića izgrađena je 1713. godine, a župa je osnovana 1774. godine. Godine 1768. Klasnić je imao 109 kuća. Godine 1800. bilo je 92 kuće sa 986 stanovnika. Najstarije sačuvane crkvene knjige parohije Klasnić su iz 1831. i 1833. godine. Prema crkvenim registrima, u prvoj polovini 19. veka, Klasnić su naseljavale porodice: Anđelić, Adžić, Badrić, Bajić, Bijelić, Bjelan, Bogdanović, Bogojević, Brkić, Vučković, Vukelić, Demić, Dragojević, Đurasinović, Zlatović, Zorojević, Zrakić, Jović, Kalaba, Kljajić, Lončarević, Ljiljak, Milakara, Milaković, Mirčetić, Momić, Muidža, Obradović, Ognjenović, Petrović, Podunavac, Prusac, Relić, Resanović, Rudić, Rusić, Sarapa, Slijepčević, Stojaković, Carić, Šikanja i Šućura. Škola Klasnić osnovana je 1831. godine (današnja zgrada škole izgrađena je 1965. godine).
Raspad SFRJ
[uredi | uredi izvor]Donji Klasnić se od raspada Jugoslavije do avgusta 1995. godine nalazio u Republici Srpskoj Krajini. Tokom agresije na RSK, mnogi Srbi su proterani iz Donjeg Klasnića.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Na popisu stanovništva 2011. godine, Donji Klasnić je imao 90 stanovnika.
Nacionalnost[1] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 398 | 455 | 596 | 694 |
Jugosloveni | 3 | 26 | 3 | |
Hrvati | 2 | 2 | 1 | |
ostali i nepoznato | 7 | 5 | ||
Ukupno | 410 | 488 | 600 | 694 |
Demografija[1][2] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1948. | 845 | |
1953. | 763 | |
1961. | 694 | |
1971. | 600 | |
1981. | 488 | |
1991. | 410 | |
2001. | 108 | |
2011. | 90 |
Popis 1991.
[uredi | uredi izvor]Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Donji Klasnić je imalo 410 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Izvori
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.
- Selo Klasnić kratak istorijat (jezik: srpski)