Dragan Stojmenović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragan Stojmenović
Datum rođenja1975.
Mesto rođenjaNovi Sad

Dragan Stojmenović (Novi Sad, 1975) srpski je glumac.

Na dramskom odseku za glumu na Akademija umetnosti Univerziteta u Novom Sadu diplomirao je 2000. godine u klasi profesora Petra Banićevića. Godine 2006. magistrirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na odseku za film i medije tezom „Epska fantastika u srpskom igranom filmu“, mentor dr Miroslav Savković. Odbranio je doktorsku disertaciju „Teorije pokreta u dugometražnom igranom filmu: estetički i perceptivni modeli“, na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, 2014. godine, mentor dr Nevena Daković, i stekao naučni stepen doktora nauka o dramskim umetnostima iz oblasti studije filma i medija.Član je Centra za istraživanje umetnosti AUNS. Član je uredničke redakcije Zbornika radova AUNS. Vanredni profesor dramskog departmana Akademija umetnosti Univerziteta u Novom Sadu, na predmetu za glumačke veštine. Specijalista za tehnike scenske borbe i mizanscena.

Profesionalna biografija[uredi | uredi izvor]

Redovno je angažovan na scenama nacionalnih teatara u Subotici, Beogradu i Novom Sadu. Realizovao je preko dve stotine domaćih i inostranih profesionalnih projekata: pozorište (više od deset uloga prvog reda, stotine odigranih predstava na redovnom repertoaru i festivalskim gostovanjima), televizija (nacionalna i internacionalna frekvencija), film (glumačke uloge, režije, kamera, montaža), performans (gluma i režija: lokalni, regionalni i internacionalni nivoi). Decenijski je saradnik Gradske biblioteke u Novom Sadu, kao dramski umetnik na promocijama knjiga renomiranih autora i festivala poezije (preko stotinu glumačkih nastupa: promocija kapitalnog izdanja „Rečnik srpskog jezika“ (dr Milan Šipka i akademik Ivan Klajn), monografija „Sveta gora fruškogorska“ (akademik Dejan Medaković), festival Antićevi dani, Svetski dan poezije, Svetski dan knjige i autorskih prava, itd.). Producira i režira filmove, TV reklame i muzičke spotove. Izdavačka kuća “Prometej“ (Novi Sad), 2011-te, objavila je monografiju „Epska-fantastika u srpskom igranom filmu“, autora Dragana Stojmenovića. Promocije knjige: 56-ti Beogradski sajam knjiga 2011; 15-ti Festival evropskog i nezavisnog filma 2011, Novi Sad; 47-mi Festival glumačkih ostvarenja Filmski susreti, Niš, 2012.

Filmske nagrade i festivalske selekcije (izbor):

  • Prva nagrada za mušku ulogu, JFJF, Subotica, 1999, „Brankusijev let“, gluma i režija Dragan Stojmenović, koautor Ksenija Kovačević
  • Godišnja nagrada nemačke kritike za najbolji muzički video DVD u apsolutnoj kategoriji, 2008, “Before and after…apocalypse”, autor Boris Kovač, kamera i montaža: Dragan Stojmenović i dr., PIRANHA Musik, Berlin, Nemačka
  • dokumentarni film „Pričati s prirodom, pričati s Teslom“, režija: Dragan Stojmenović, 2008, produkcija: E.N.U. media, sufinansijer Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu Vojvodine, prikazan i emitovan na više domaćih i internacionalnih festivala i televizija (takmičarska selekcija 56. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma, Srbija, itd.)
  • kratki igrani film „Teslin Kabare: Song čika Jove Zmaja“, režija: Dragan Stojmenović, 35mm, 2010, produkcija: Е. Н. У. Ecology Science Art, sufinansijer Pokrajinski sekretarijat za kulturu Vojvodine, prikazan na više najeminentnijih domaćih i internacionalnih festivala (Cinema City 2010, Novi Sad, Srbija, 64. Kanski filmski festival, selekcija Short Film Corner, 2011, Kan, Francuska[1], itd.)

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  1. „Brankusijev let“, 1998
  2. „Poruka za mr Klausa Rinkea“, 1999
  3. „Revizor je stigao“, 2002
  4. „Mahniti“, 2004
  5. „Endurance“, 2006
  6. „Viteški turnir-tvrđava Bač“, 2007
  7. „Pričati s prirodom – pričati s Teslom“, 2009
  8. „TESLIN KABARE: Song čika Jove Zmaja“, 2010
  9. „SCUBA LUNCH", 2012
  10. „HOMELAND", 2014

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Novosađanin osvojio Kan“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2011), Zlatko Čonkaš, PRESSonline, 3. jun 2011, Pristupljeno 9. januara 2012.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]