Pređi na sadržaj

Erna Berger

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Erna Berger
Bista Erne Berger u njenom rodnom mestu
Ime po rođenjuErna Berger
Datum rođenja(1900-10-19)19. oktobar 1900.
Mesto rođenjaDrezdenNemačko carstvo
Datum smrti14. jun 1990.(1990-06-14) (89 god.)
Mesto smrtiEsenNemačka
ZanimanjeOperska pevačica

Erna Berger (nem. Erna Berger, понекад по мужевом презимену: Erna Wiull; Drezden, 19. oktobar 1900Esen, 14. jun 1990) bila je nemačka operska pevačica (sopran). Bila je najpoznatija po svojoj izvedbi Kraljice noći i Konstance.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rođena u Drezdenu u Nemačkom carstvu, Berger je provela nekoliko godina kao dete u Indiji, Brazilu i Paragvaju. U Paragvaju je kasnije radila kao službenica i profesorka klavira, pre nego što je pozajmila dovoljno novca za put nazad u Nemačku. Sa 26 godina, obezbedila je poziciju soprana u Operi Zemper u Drezdenu, gde je imala svoj prvi uspeh kao Hanela u operi Pola Grenera zasnovanoj na drami Gerharta Hauptmana Uspenje Hanele.[1] Kasnije je bila prvakinja u Bečkoj državnoj operi, Berlinskoj državnoj operi (1934–1946) i Nemačkoj operi u Berlinu. Održala je koncerte u Japanu, Sjedinjenim Državama i Australiji. Bila je na Gebelsovoj listi bogu milih (Gottbegnadeten) kao umetnica od velikog značaja za nacističku državu.[2]

Opus[uredi | uredi izvor]

Njen opus sadrži kompletne snimke Čarobne frule (kao Kraljice noći, dirigovao ser Tomas Bičem, 1937–1938), i Rigoleta, sa Janom Pirsom i Leonardom Vorenom, pod dirigentskom palicom Renata Čelinija (1950). Berger se pojavila u Metropoliten operi tokom sezona 1949/50 i 1950/51, u Der Rozenkavaliru (Vitez ruže) naspram Elenor Steber i Rise Stivens, pod dirigentskom palicom Frica Rajnera i u režiji Herberta Grafa. Pojavila se još u Rigoletu (sa Vorenom i Encom Mašerinijem), u Čarobnoj Fruli i Seviljskom berberinu (sa Đuzepeom Valdengom). Takođe je pevala Voglindu i dala glas šumskoj ptici u Prstenu Nibelunga, gde se još menjala kao Brunnhilda sa Kirsten Flagstad i Helen Traubel.

Pevala je ulogu Zerline u operi Don Đovani na Salcburškom festivalu 1954. godine pod dirigentskom palicom Vilhelma Furtvenglera, koju je snimio Pol Ciner i izdao na DVD formatu Dojče Gramofon. Često je nastupala sa nemačkim pijanistom Sebastijanom Peškom.

Kasnije godine i smrt[uredi | uredi izvor]

Uprkos godinama, Berger nije izgubila čistoću, snagu i lep ton svog glasa. Iako se povukla sa operske scene 1955. godine, nastavila je da peva na recitalima sve do svojih 60-ih godina, dajući svoj poslednji recital pesme u Minhenu 1968.[3] Godine 1980, na proslavi svog osamdesetog rođendana uživo je pevala na nemačkoj televiziji Šubertovu Na zalasku sunca sa dirljivom predanošću i finim, toplim kvalitetom“.[4]

Između 1960. i 1971. Berger je predavala u Hamburgu i Esenu. Njene kolege su je veoma poštovale; kao što je Furtvengler rekao: 'Ona je muzika, skroz... najbolja'.[5] Umrla je u Esenu 1990. godine u 89. godini života. Sahranjena je u Središnjem groblju u Beču. Godine 1992. ulica Bestlajnštrase (nem. Bästleinstraße) u Drezdenu je preimenovana u Erna-Berger-štrase (nem. Erna-Berger-Straße) u njenu čast.

Izabrana filmografija[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Erna Berger: Die singende Botschafterin [The Singing Ambassadress], by Karla Höcker, Rembrandt Verlag, 1961.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]