Ehud Barak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ehud Barak
Ehud Barak
Lični podaci
Datum rođenja(1942-02-12)12. februar 1942.(82 god.)
Mesto rođenjaMišmar Hašaron, Britanski mandat nad Palestinom
UniverzitetUniverzitet Stanford, Hebrejski univerzitet u Jerusalimu
Politička karijera
Politička
stranka
Radnička stranka Izraela, Nezavisnost
Premijer Izraela
PrethodnikBenjamin Netanjahu
NaslednikArijel Šaron

Ehud Barak (hebr. אהוד ברק; Mišmar Hašaron, 12. februar 1942) je bio 10. premijer Izraela od 1999. do 2001.[1] Trenutno je ministar odbrane Izraela i potpredsednik u vladi Benjamina Netanjahua.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Barak se pridružio Izraelskim odbrambenim snagama 1959. i služio je 35 godina, postavši general-pukovnik, što je najviši čin u Izraelskoj vojsci. Barak je dobio „Medalju za isticanje u službi“ i četiri druga priznanja za hrabrost i operacione veštine. Za to vreme, diplomirao je na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu i na Stanfordu u Palo Altu, Kalifornija, SAD.

Juna 1976. Barak je vodio operaciju obezbeđenja i oslobođenja izraelskih putnika na otetom avionu na aerodromu u Entebeu u Ugandi.

U politici, služio je kao ministar unutrašnjih poslova (1995) i kao ministar spoljnih poslova (1995—1996). Izabran je u Kneset 1996. godine, gde je služio kao član komiteta za spoljne poslove i odbranu. 1996. Barak postaje vođa Laburističke stranke.

Ehud Barak je izabran za premijera Izraela 17. maja, 1999. a okončao je mandat 7. marta, 2001. nakon što je izgubio od Arijela Šarona u vanrednim februarskim izborima za premijera.

Barakov mandat premijera je imao nekoliko primetnih događaja, od kojih je većina kontroverzna:

  • Formiranje koalicije sa Haredi (Haredi) partijom Šas, pošto je Barak obećao da će ukinuti „korupciju“ sponzorisanu od strane religijskih partije.
  • Merec mapušta koaliciju posle neuspelog dogovora o ovlašćenjima datim šasovom zameniku ministra u ministarstvu obrazovanja.
  • Povlačenje iz južnog Libana.
  • Kidnapovanje trojice izraelskih vojnika od strane Hezbolaha.
  • Mirovni pregovori sa Sirijom.
  • Samit u Kemp Dejvidu 2000. koji je trebalo da razreši izraelsko-palestinski sukob ali je na kraju propao. Barak i američki predsednik, Bil Klinton su za to okrivili Jasera Arafata. Barak je tvrdio da je razotkrio „Arafatove prave namere“. Kasnije je levo krilo izraelskih političara okrivilo Baraka da je ubio izraelski mirovni pokret, predstavljajući Arafata čovekom koji „odbija mir“.
  • Erupcija el Aksa intifade.
  • Ubistvo 13 izraelskih Arapa od strane policije i jednog izraelskog Jevreja od strane arapske rulje u nemirima u oktobru 2000.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ehud Barak”. www.britannica.com. Pristupljeno 26. 1. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Premijer Izraela