Žirje (ostrvo)

Koordinate: 43° 35′ 43″ S; 15° 48′ 57″ I / 43.5953° S; 15.8158° I / 43.5953; 15.8158
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žirje
Satelitski snimak ostrva
Geografija
LokacijaŽirje
Koordinate43° 35′ 43″ S; 15° 48′ 57″ I / 43.5953° S; 15.8158° I / 43.5953; 15.8158
ArhipelagŠibenska ostrva
Površina15,08 km2
Administracija
Najveći gradŽirje
Demografija
Stanovništvo103  (2011)
Gustina st.6,83 stan./km2

Žirje je jedino stalno naseljeno pučinsko ostrvo među šibenskim ostrvima. Žirje je smešteno 22 kilometra jugozapadno od Šibenika na dodiru s nacionalnim parkom Kornati, površine 15,08 km², dužine 12 km i ukupne obale 41,8 km. Ostrvo je pretežno sastavljeno od krečnjaka, reljefno je zanimljiva kompozicija na kojoj se uzdužno prostiru dva izdignuta brda, a u srednjem delu je plodno polje veliko 108 hektara, od ukupno 1.508 hektara koliko ima čitavo ostrvo. Na ostrvu postoji osam prirodnih pećina i jama. Najviši vrh ima 131 m na kojem je očuvan kružni bedem praistorijskog naselja.

Žirje je s kopnom tj. sa Šibenikom povezano trajektnom linijom i subvencionisanom brzobrodskom linijom. Na ostrvu je razgranata mreža od trideset kilometara puteva. Prema popisu stanovništva 2011. Žirje ima 103 stanovnika.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je ostrvu ime dato po nekadašnjim gustim šumama mediteranskog hrasta sa plodovima žira. Zbog položaja ostrvo je od davnina imalo ulogu predstraže, pa je vizantijski car Justinijan u 6. veku podigao utvrđenja Gradinu i Gusternu. Hrvatski kralj Petar Krešimir IV darovao je ostrvo 1059. godine benediktincima. Nakon toga su ga bribirski knezovi zajedno sa Murterom ustupili Zadranima, a oni ga 1323. godine opet vraćaju pod okrilje Šibenika. Za vreme mletačke vladavine posedi na ostrvu pripadali su šibenskim plemićkim familijama. Godine 1572. Turci su u potpunosti opustošili ostrvo. I mnogo godina kasnije Žirje ostaje važno vojno uporište. Obalna utvrđenja Zvizdulja i Vela glava sagrađene su za vreme austrougarske vlasti, a italijanska vlast im je dodala posmatračnicu na okolnom brdu, a jugoslavenska vojska 1950. ekonomat i zapovedništvo u Mikuljicama iznad uvale Koromašnja kao i niz protivdesantnih položaja na rtovima uvala pod bitnicama. Nekoliko podignutih spomenika svedoči o događajima i značaju ostrva za vreme Drugog svetskog rata.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]