Pređi na sadržaj

Zastava M97

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava M97
Vrstaautomat
Porijeklo SFRJ
Upotreba
Upotreba u Srbija
Bojno djelovanjeRat u Hrvatskoj
Proizvodnja
ProizvođačZastava Oružje
VarijanteM97 K
Specifikacije
DužinaM97 370 mm
M97 K 305 mm
Kalibar9h19 mm
Vrsta operacijeslobodni trzaj zatvarača
Način dejstvaautomatski, poluautomatski
Brzina paljbeM97 850 met/min
M97 K 900 met/min
Maks. ef. domet150 m
Nišanpodesivi

Na osnovu potreba specijanlnih jedinica vojske i policije, Vojni Savet Vojske Jugoslavije je 1993. donio odluku o osvajanju domaćeg automata oko popularnog pištoljskog metka 9h19. Vojnotehnički institut iz Beograda je predložio razvoj oružja zasnovanog na izraelskom UZI i Mini UZI po konstrukciji majora Uziela Gala.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Konstruktorski tim VTI na čelu sa dipl. inž. Vasom Andonovskim i Milovanom Todorovićem je dovršio projekat svog rješenja automata 9h19 koje nije puno odstupalo od UZI-ja kao osnovnog uzora. Ovaj automat je razvijen u 2 modela: M97 Standard (sa preklapajućim kundakom, i kadencom od 850 met/min), te M97 K (bez kundaka, za skriveno nošenje, sa kadencom od 900 met/min). Prema dostupnim podacima, kadenca izraelskog UZI-ja je 600 met/min, a kod hrvatskog ERO-a je 650 met/min. Izrada prototipova za potrebe ispitivanja u TOC KoV, prepuštena je kragujevačkoj Zastavi. Teško je reći da li je uticaj na opredjeljenje za UZI imala Hrvatska, koja je 1992. nabavila licencu iz Izraela i u zagrebačkoj firmi Arma-Grupa započela serijsku proizvodnju oružja pod imenom ERO.[1]

Izraelski UZI

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Domaći automat je radio na principu slobodnog trzaja zatvarača. Opaljivanje se vršilo iz zatvorenog položaja zatvarača (metak u ležištu cijevi, zatvarač u prednjem položaju i udarni mehanizam zapet), čime se dobijalo na sigurnosti i preciznosti pri rukovanju. Na oba modela bilo je predviđeno dodavanje prigušivača i laserskog obilježavača cilja OCL-9. Prigušivač je smanjivao nivo buke za više od 20 dB, istovremeno je dovodilo do disperzije zvuka i vršio ulogu skrivača plamena. Efikasan domet je 150 m. Za gađanje iz ovog automata se koristio metak 9h19 sa običnim zrnom (FMJ), prigušivački i manevarski metak. Automat M97 se sastojao od cijevi sa navrtkom, sanduka, poklopca zatvarača, udarača sa udarnom iglom, usadnika sa mehanizmom za okidanje, kočenje i regulatorom paljbe, odbojnika sa povratno-udarnom oprugom, obloge sa ugrađenim od OCL-9 okvira. Varijanta M97 K je imala umjesto obloge, prednji rukohvat i ugrađeni OCL-9. Svi dijelovi obe varijante su bili zamjenjivi, osim cijevi, sanduka , oblogi i poklopca. Na prednjem dijelu sanduka se nalazio prednji nišan sa mogućnošću podešavanja po visini i pravcu, dok je zadnji bio preklapajući, podesiv za daljine 15 i 150 m. U usadniku su bili smješteni mehanizam za okidanje, regulator paljbe, utvrđivač okvira i kočnica zapinjače koja je obezbjeđivala kočenje mehanizma za okidanje u svim položajima regulatora paljbe (pojedinačno, ukočeno i rafalno). Tek kada bi kočnica bila pritisnuta uz rukohvat, obarača se mogla povući, osloboditi udarač i izvršiti opaljenje. Takođe je kočnica sprečavala samoopaljenje.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Oružje Online | Istorija - Naoružanje - Vojska”. Oružje Online (na jeziku: srpski). 2019-08-11. Pristupljeno 2019-09-11.