Ivan Stojmenović
Ivan Stojmenović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1957. |
Mesto rođenja | Karavukovo, Srbija |
Datum smrti | 3. novembar 2014.56/57 god.) ( |
Mesto smrti | Otava, Kanada |
Obrazovanje | PMF u Novom Sadu PMF u Zagrebu |
Naučni rad | |
Polje | matematika informatika |
Institucija | Univerzitet u Novom Sadu Univerzitet u Vašingtonu Univerzitet u Majamiju Nacionalni Univerzitet Univerzitet u Birmingemu Univerzitet u Otavi |
Nagrade | Humboltova nagrada Nagrada britanskog Kraljevskog društva za istraživanje |
Ivan Stojmenović (Karavukovo, 1957 — Otava, 3. novembar 2014) bio je srpski matematičar i informatičar, profesor Univerziteta u Otavi.
Objavijo je oko 350 radova u časopisima, knjigama i konferencijama.
Bio je jedan od najcitiranijih autora i glavni urednik nekoliko svetski priznatih časopisa u oblasti matematike i informacionih tehnika.
Poginuo je 3. novembara 2014 u 57. godini života u saobraćajnoj nesreći.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Ivan Stojmenović je rođen 1957. godine, u selu Karavukovo u opštini Odžaci u Srbiji. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mestu. Srednju školu upisao je 1972. godine u Odžacima, Gimnaziju Jovan Jovanović Zmaj. U gimnaziji je bio najbolji đaka svih generacija. U završnoj godini gimnazije 1976. godine osvojio je bronzanu medalju na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi srednjoškolaca u Lincu.
Studije[uredi | uredi izvor]
Nakon završetka srednje škole odlazi iz Odžaka i upisuje studije matematike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novi Sadu. Diplomirao je 1979. godine i na studijama je bio proglašen za najboljeg studenta Novosadskog univerziteta. U periodu od 1980. do 1987. je bio asistent na fakultetu. Magistrirao je 1983. na temu: Simetrične funkcije dvoznačne i troznačne logike. Sa 25. godine, 1985. godine na Sveučilištu u Zagrebu odbranio je doktorsku disertaciju iz oblasti matematike, na temu: Klasifikacijski problemi pretputnih skupova funkcija dvo i troznačne logike.
Akademska karijera[uredi | uredi izvor]
Svoju akademsku karijeru zapošeo je na Novosadskom univerzitetu gde je 1987. godine izabran za docenta. Iako je najveći deo karijere proveo na Univerzitetu u Otavi radio je i boravio na mnogim univerzitetima u svetu. Neki od najznačajnijih su: Elektrotehnička Laboratorija u Japanu, tamo se zadržao samo godinu dana u periodu od 1985. do 1986, Univerzitet u Vašingtonu i Univerzitet u Majamiju kao dobitnik Fulbrajtove stipendije od 1987. do 1988, u Francuskoj je profesor bio u dva navrata prvo u Amjenu 1998, a potom i u Lilu od 2002. do 2005, između dva boravka u Francuskoj predavao je u Meksiku na Nacionalnom Univerzitetu. Poslednja radna mesta su mu bila Univerzitet u Birmingemu gde je bio šef katedre za primenjenu informatiku i Univerzitetu u Otavi gde je predavao kao redovni profesor.
Porodica[uredi | uredi izvor]
Bio je oženjen i sa svojom ženom Natašom je imao dvoje dece, sina Miloša i ćerku Milu.
Saobraćajna nesreća[uredi | uredi izvor]
Stojmenović je poginuo na auto-putu kada je izgubio kontrolu nad automobilom i udario je u betonski stub nadvožnjaka. Nakon udarca u stub automobil se okrenuo na krov, a potom i zapalio.
Naučni rad[uredi | uredi izvor]
Objavio je preko 30 glava u različitim knjigama. Sa preko 90 doktora nauka iz 24 zemlje je objavio zajedničke radove. Ko-mentor je bio za 48 doktorskih i magistarskih teza, i objavio je preko 120 radova sa studentima koje je vodio. Imao je široka interesovanja i bavio se oblastima bežičnih mreža, posebno senzorskih mreža, ali njegova naučna interesovanja i radovi su takođe i iz oblasti paralelnog računarstva, višeznačne logike, neuralnih mreža, kombinatornih algoritama, veštačke inteligencije, kompjuterske geometrije, teorije grafova, programskih jezika, kompjuterske hemije i digitalne geometrije.
Objavljena dela[uredi | uredi izvor]
Ivan Stojmenović je objavio četiri knjige na engleskom jeziku:
- Handbook of Wireless Networks and Mobile Computing (2002)
- Mobile Ad Hoc Networking (2004)
- Handbook of Sensor Networks: Algorithms and Architectures (2005)
- Handbook of Applied Algorithms: Solving Scientific, Engineering and Practical Problems (2008)