Ivan Šiškin
![]() Portret Ivana Šiškina, delo slikara Ivana Nikolajeviča Kramskog iz 1880. godine | |
Lični podaci | |
---|---|
Puno ime | Ivan Ivanovič Šiškin |
Datum rođenja | 25. januar 1832. |
Mesto rođenja | Jelabuga, Ruska Imperija |
Datum smrti | 20. mart 1898.66 god.) ( |
Mesto smrti | Sankt Peterburg, Ruska Imperija |
Umetnički rad | |
Pravac | realizam peredvižnici |
Ivan Ivanovič Šiškin (rus. Иван Иванович Шишкин; Jelabuga, 25. januar 1832 — Sankt Peterburg, 20. mart 1898) bio je ruski slikar pejzaža i portreta, blisko povezan sa peredvižnicima.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Šiškin je rođen u Jelabugi, 25. januara 1832. Gimnaziju je završio u Kazanju. Nakon završene gimnazije studirao u Moskovskoj školi za slikarstvo, skulpturu i arhitekturu, a potom se školovao na Imperijalnoj akademiji umetnosti u Sankt Peterburg (od 1856. do 1860). Diplomirao je sa najvišim priznanjem i zlatnom medaljom. Dobio je i carsku stipendiju za svoje dalje studije u Evropi.
Pet godina nakon toga Šiškin je postao član akademije i bio je profesor slikarstva od 1873. do 1898. Istovremeno držao je i časove slikanja u Višoj umetničkoj školi u Sankt Peterburgu. Po povratku u Sankt Peterburg postao je član kruga putnika i Društva ruskih akvarelista. Takođe je učestvovao i na izložbama Akademije umetnosti, Izložbi svih ruskih slikara (1882), u Nižnjem Novgorodu (1896), kao i na svetskim sajmovima (Pariz, 1867 i 1878 i Beč, 1873). Šiškinov metod slikanja zasnovan je na analitičkim studijama prirode. Postao je poznat po svojim pejzažima šuma, a bio je i izuzetan crtač i grafičar.
Šiškin je posedovao daču u Viri, južno od Sankt Peterburga. Tamo je naslikao neke od svojih najboljih pejzaža. Njegovi radovi poznati su po poetskom opisu godišnjih doba u šumi, divlje prirode, životinja i ptica. Umro je 1898. godine u Sankt Peterburgu, dok je radio na svojoj novoj slici.
Mala planeta 3558 Šiškin, otkrivena od strane sovjetskog astronoma Ljudmile Žuravljove 1978, nazvana je po njemu.[1]
Galerija[uredi | uredi izvor]
- Dela Ivana Šiškina
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Schmadel, Lutz D. (2003). Dictionary of Minor Planet Names (5th izd.). New York: Springer Verlag. str. 299. ISBN 978-3-540-00238-3.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Schmadel, Lutz D. (2003). Dictionary of Minor Planet Names (5th izd.). New York: Springer Verlag. str. 299. ISBN 978-3-540-00238-3.