Iloci
Tattao nga Iloko | |
---|---|
![]() Geografska distribucija naroda Ilokano | |
Ukupna populacija | |
oko 10,3 miliona | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
![]() | 9.896.180 |
![]() | 371.780 |
![]() | 22.450 |
![]() | 3.500 |
Jezici | |
Ilokano jezik, tagalog, engleski jezik | |
Religija | |
uglavnom katolicizam[1][2] | |
Srodne etničke grupe | |
Ostali austronezijski narodi |
Iloci, poznatiji i kao Ilokano, su austronezijski narod. Na Filipinima čine oko 9,8% ukupnog stanovništva pa su prema tome treći narod po brojnosti, posle Tagala (28,1%) i Sebuano (13,1%). Uglavnom nastanjuju region Ilokos na severozapadu Luzona. Na Filipinima ih ima oko 9.896.180.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Ne postoji saglasnost o poreklu imena ovog naroda, ali veruje se da termin Ilokano potiče od reči Iloko, konjugacije reči I (znači sa) i look (sa značenjem zaliv, što bukvalno znači ljudi zaliva.
Etnička domovina
[uredi | uredi izvor]Ilokandija se smatra tradicionalnom domovinom ovog naroda. Osim na zapadnim područjima severnog Luzona, Ilokandija se najviše širila prema dolini Kagajan i nešto kasnije prema centralnom Luzonu.
Demografija
[uredi | uredi izvor]Procenjuje se da ima ukupno 10,3 miliona Iloka širom sveta. Neki Iloci su kordiljeranske krvi.
Jezik
[uredi | uredi izvor]Mnogi Iloci su govornici jezika ilokano, koji pripada malajsko-polinežanskoj grupi austronezijske porodice jezika. Među njima su zastupljeni jezici tagalog, koji je takođe austronezijski jezik, kao i engleski, koji spada u germansku grupu indoevropske porodice jezika.
Religija
[uredi | uredi izvor]Iloci uglavnom pripadaju rimokatoličkoj veri, ali manjim delom ispovedaju protestantizam, animizam, islam i budizam.[1][2][3]
Dijaspora
[uredi | uredi izvor]Iseljenje Iloka iz svojih prvobitnih staništa počinje u ranom 20. veku. Od 1903. više od 290.000 Iločana su naselili Centralni Luzon, dolinu Kagajan i Manilu. Više od 180.000 njih nastanjuju Pangasinan, Tarlak i oblast Nueva Ekija. Oko 50.000 su naselili dolinu Kajagan, oko polovine te populacije (25.000) živela je u Izabeli.
Iločka dijaspora se nastavlja 1906. godine i naseljavaju SAD, naročito Havaje i Kaliforniju. Najveći broj njih su bilingvalni sa jezikom tagalog. Mnogi od Amerikanaca filipinskog porekla su iločkog porekla. Procenjuje se da na Havajima čine 85% svih Filipinaca.[4]
Procenjuje se da izvan Filipina ima oko 400.000 Iloka.
Istorija
[uredi | uredi izvor]U periodu između 2. i 3. veka pre nove ere[5] migracija govornika austronežanskih jezika sa Bornea završava se da obalama severozapadnog Luzona. Oni su bili najnoviji od tri talasa migracije na područje Filipina poznatijih i kao Malajci. Pre nego što su ovi narodi naselili područje Filipina, nastanjenici severozapadnog Luzona su bili drugačiji austronežanski narodi, od kojih su nastali narodi poput Isneg, Tingvan, Kalinga, Bontok, kao i druga plemena kolektivno poznatija kao Ifugao. Pre nego što je stigao narod Ifugao živeli su negritosi (ili crnčići).
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b "Ilokanos." Junior Worldmark Encyclopedia of World Cultures. The Gale Group, Inc. 1999. Pristupljeno December 10, 2009.
- ^ a b Ilocano in Philippines/Religion
- ^ „UCLA Language Materials Project”. Arhivirano iz originala 30. 12. 2010. g. Pristupljeno 28. 9. 2012.
- ^ Uhm Center For Philippine Studies Arhivirano 2007-08-09 na sajtu Wayback Machine
- ^ Nydegger, William F; Nydegger, Corinne (1966). Tarong an Ilocos Barrio in the Philippines. str. 2. ISBN 978-0-520-00157-2.