Invazija Crvene armije na Gruziju
Sovjetsko-gruzijski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Ruski građanski rat, Međunarodna intervencija u Rusiji i Turski rat za nezavisnost | |||||||
Crvena armija u Tbilisiju, 25. februar 1921. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Ruska SFSR Azerbejdžanska SSR Jermenska SSR Turski revolucionari (od 23. februara) |
Demokratska Republika Gruzija Podrška: Francuska (od 28. februara) | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Anatolij Geker Mihail Velikanov Josif Staljin Grigorij Ordžonikidze Kazim Karabekir |
Giorgij Kvinitadze Giorgij Mazniašvili Valiko Jugeli | ||||||
Jačina | |||||||
Crvena armija 50.000 vojnika Turska Treća armija 24.000[traži se izvor] |
Nacionalna garda 15.000 Dobrovoljci 17.000[traži se izvor] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
Crvena armija: 5.500 poginulih Turska Treća Armija: 1.800-3.000 poginulih |
3.200 poginulih vojnika 3.800-5.000 poginulih civila |
Invazija Crvene armije na Gruziju,[1] poznata i kao Tbilisijska operacija[2] ili Sovjetsko-gruzijski rat[3], bila je vojna kampanja Crvene armije Ruske SFSR 1921. čiji je cilj bio svrgnuti socijalističko-demokratsku vladu menjševika u Gruziji, koja je proglasila nezavisnost, te uspostaviti boljševički vladu. Sovjeti su time hteli uspostave kontrolu nad teritorijom koji je ranije obuhvatala Ruska Imperija.[4][5]
Istorija Gruzije |
---|
Istorija Gruzije |
Gruzija je pre bila deo Ruske Imperije. Kada je izbila Oktobarska revolucija 1917. a car svrgnut, gruzijski su boljševici uspostavili sovjetsku vlast, ali su je menjševici uz potporu Turske i Ujedinjenog Kraljevstva srušili 26. maja 1918. te proglasili nezavisnu Gruzijsku Republiku. U februaru 1921, Josif Visarionovič Džugašvili – Staljin i Grigorij Konstatinovič Ordžonikidze, dva sovjetska boljševika gruzijskog porekla, organizovali su iz Azerbejdžana i Jermenije oružani ustanak na graničnim područjima Gruzije. Na proteste gruzijske vlade, sovjetski ambasador je odgovorio da su ti incidenti sponatni ustanci jermenskih komunista. Boljševici su u naselju Šulaveri uspostavili Gruzijsko Revolucionarno Veće, koje je postala konkurentska vlada nasuprot onoj u Tbilisiju. To je Veće formalno pozvalo Crvenu armiju u pomoć, što se i dogodilo.
Nakon invazije, uz potporu armije, proglasili su Gruzijsku Sovjetsku Socijalističku Republiku. Gruzija, Jermenija te Azerbejdžan su 12. marta 1922. udruženi u Zakavkasku Sovjetsku Federativnu Socijalističku Republiku, koja se priključila Sovjetskom Savezu. Njenim raspuštanjem 1936, osnovana je ponovno Gruzijska SSR u okviru Sovjetskog Saveza.
Invaziju je odobrio Vladimir Lenjin jer su ga Staljin i Ordžonikidze uverili da mora podupreti „pobunu seljaka i radnika” u borbi protiv „separatističkih gruzijskih snaga”. Istovremeno, Turska je pripojila delove južne Gruzije sebi, što je dovelo do nekoliko kompromisa između Moskve i Ankare.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Debo, R. (1992). Survival and Consolidation: The Foreign Policy of Soviet Russia, 1918-1921. McGill-Queen's Press. str. 182, 361-364. ISBN 978-0-7735-0828-6.
- ^ „Tiflisskaя operaciя 1921”. BSЭ. Arhivirano iz originala 06. 02. 2013. g. Pristupljeno 13. 06. 2013.
- ^ (jezik: ruski) „Sovetsko-gruzinskaя voйna 1921 g. (Soviet-Georgian war of 1921)”. Hronos ("Hronos"). Pristupljeno 13. 6. 2013.
- ^ Kort, M. (2001). The Soviet Colossus. M.E. Sharpe. str. 154. ISBN 978-0-7656-0396-8.
- ^ "Russia". (2006). In Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 13. 6. 2013, iz Encyclopædia Britannica Online: [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. januar 2006)
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Kort, M. (2001). The Soviet Colossus. M.E. Sharpe. str. 154. ISBN 978-0-7656-0396-8.
- Debo, R. (1992). Survival and Consolidation: The Foreign Policy of Soviet Russia, 1918-1921. McGill-Queen's Press. str. 182, 361-364. ISBN 978-0-7735-0828-6.