Industrijske otpadne vode

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Voda se u industrijskim preduzećima koristi, kako neposredno u tehnološkim procesima i operacijama, tako i u pomoćnim operacijama (hlađenje industrijskih uređaja, transport sirovina, uklanjanje proizvodnih otpadaka i slično). Industrijske otpadne vode mnogih industrijskih grana sadrže specifične primese, od kojih mnoge imaju stepen toksičnosti. Kao zagađivači u ovoj vrsti otpadnih voda mogu se nalaziti i mnogi korisni i vredni materijali. Njihovim izvlačenjem iz otpadne vode postiže se određeno smanjenje stepena njene zagađenosti, a istovremeno ostvaruje i određeni ekonomski efekat.

Zavisno od zahteva u pogledu kvaliteta vode koja se koristi u tehnološkom procesu, može se primenjivati višestepeno, ponovo iskorišćavanje otpadnih voda za jednu istu operaciju (recirkulacija), ili njihovo korišćenje za druge operacije, za koje je zadovoljavajući i niži kvalitet vode (ponovna upotreba). U oba slučaja se otpadna voda pre vraćanja podvrgava odgovarajućoj obradi.

Osnovni ciljevi ispitivanja jednog industrijskog preduzeća, u cilju rešavanja problema prerade njegovih otpadnih voda su:[1]

  1. utvrđivanje količina i sastava svih značajnih, pojedinačnih otpadnih voda i zbirne otpadne vode,
  2. identifikacija najvećih pojedinačnih izvora zagađenja u tehnološkom proizvodnom procesu,
  3. ispitivanje i eventualno utvrđivanje mogućnosti za eliminaciju ili ponovnu upotrebu, ili čak recirkulaciju prečišćenih otpadnih voda,
  4. ispitivanje mogućnosti rekuperacije pojedinih sporednih ili čak izvesnih količina glavnih proizvoda i smanjenja količine i stepena zagađenosti pojedinih otpadnih voda,
  5. postavljanje vodnog bilansa za čitavo preduzeće, kao i materijalnog bilansa svih glavnih zagađivača.

Podela[uredi | uredi izvor]

Prema ukupnoj koncentraciji zagađivača, industrijske otpadne vode se mogu podeliti u tri osnovne grupe:

  1. čiste vode (vode od hlađenja), koje najčešće sadrže beznačajne količine zagađivača
  2. malo zagađene, koje uglavnom nastaju pri pranju gotovih proizvoda
  3. zagađene vode, koje karakteriše visok stepen zagađenosti, zavisan od ranije navedenih faktora i koje se zato moraju podvrgnuti određenom stepenu obrade.

Otpadne vode prve i druge vode se koriste kao povratne vode ili za razblaživanje zagađenih voda sa visokim koncentracijama zagađivača.[1]

Zavisno od prirode i koncentracije zagađivača koje sadrže, industrijske otpadne vode mogu se klasifikovati i na drugi način:

  1. otpadne vode sa velikim organskim zagađenjem (prehrambena industrija, a posebno proizvodnja šećera),
  2. otpadne vode sa velikim organskim zagađenjem i značajnom toksičnošću (proizvodnja celuloze, rafinerije nafte i drugo),
  3. otpadne vode sa niskim organskim zagađenjem i velikom toksičnošću (metaloprerađivačka, hemijska i rudarska industrija),
  4. termički zagađene otpadne vode (proizvodnja gvožđa i čelika i termoenergetska postrojenja).

Delovanje na materijale[uredi | uredi izvor]

Većina industrijskih otpadnih voda deluje agresivno na materijale koji se najčešće primenjuju za izgradnju kanalizacione mreže. Najmanje su postojani beton i čelik. Ova agresivnost industrijskih otpadnih voda ne zavisi samo od njihove pH vrednosti, nego i od prisustva nekih soli i gasovitih produkata u njima. Tako, na primer, korozija čelika se odvija u prisustvu soli bakra, olova, nikla i kalaja. Do korozije betona dolazi pri smanjenoj tvrdoći vode, a i u prisustvu slobodnih kiselina koje razgrađuju kalcijum-karbonat i kalcijum-aluminat u betonu. Koroziju betona izaziva i sumporvodonik. Sulfati iz otpadnih voda reaguju sa kalcijum-aluminatom, sastavnim delom betona, pri čemu dolazi do njegovog bubrenja i prskanja. Jedan od načina zaštite kanalizacionih uređaja od agresivnog delovanja industrijskih otpadnih voda je prekrivanje radnih površina različitim vrstama prevlaka, kao što su kiselostalni cement, plastične mase, asfaltnobitumenske presvlake i drugi.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Tehnologija pripreme vode za piće, Viša politehnička škola, Beograd