Inspekcijski organi u funkciji sistema civilne odbrane

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Inspekcija je organ u sastavu, unutrašnja organizaciona jedinica ili inspektori organa državne uprave, odnosno organa autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave ili drugog subjekta sa javnim ovlašćenjima, koja vrši inspekcijski nadzor.[1] Inspekcijski nadzor je posao državne uprave čija sadržina i pojam su utvrđeni zakonom kojim se uređuje rad državne uprave, s ciljem da se preventivnim delovanjem ili nalaganjem mera obezbedi zakonitost i bezbednost poslovanja i postupanja nadziranih subjekata i spreče ili otklone štetne posledice po zakonom i drugim propisom zaštićena dobra, prava i interese.

Inspekcijski nadzor[uredi | uredi izvor]

  • Inspekcijski nadzor, prema vrsti, može biti redovan, vanredan, kontrolni i dopunski.[1]
  1. Redovan inspekcijski nadzor vrši se prema planu inspekcijskog nadzora.
  2. Vanredan inspekcijski nadzor vrši se: kada je neophodno da se, saglasno delokrugu inspekcije, preduzmu hitne mere radi sprečavanja ili otklanjanja neposredne opasnosti po život ili zdravlje ljudi, imovinu, prava i interese zaposlenih i radno angažovanih lica, privredu, životnu sredinu, biljni ili životinjski svet, javne prihode, nesmetan rad organa i organizacija, komunalni red ili bezbednost; kada se posle donošenja godišnjeg plana inspekcijskog nadzora proceni da je rizik visok ili kritičan ili promene okolnosti; kada takav nadzor zahteva nadzirani subjekat; kada se postupa po predstavci pravnog ili fizičkog lica
  3. Kontrolni inspekcijski nadzor vrši se radi utvrđivanja izvršenja mera koje su predložene ili naložene nadziranom subjektu u okviru redovnog ili vanrednog inspekcijskog nadzora.
  4. Dopunski inspekcijski nadzor vrši se po službenoj dužnosti ili povodom zahteva nadziranog subjekta, radi utvrđivanja činjenica koje su od značaja za inspekcijski nadzor, a koje nisu utvrđene u redovnom, vanrednom ili kontrolnom inspekcijskom nadzoru, s tim da se može izvršiti samo jedan dopunski inspekcijski nadzor, u roku koji ne može biti duži od 30 dana od okončanja redovnog, vanrednog ili kontrolnog inspekcijskog nadzora.
  • Inspekcijski nadzor, prema obliku, može biti terenski i kancelarijski.
  1. Terenski inspekcijski nadzor vrši se izvan službenih prostorija inspekcije, na licu mesta i sastoji se od neposrednog uvida u zemljište, objekte, postrojenja, uređaje, prostorije, vozila i druga namenska prevozna sredstva, predmete, robu i druge predmete, akte i dokumentaciju nadziranog subjekta.
  2. Kancelarijski inspekcijski nadzor vrši se u službenim prostorijama inspekcije, uvidom u akte, podatke i dokumentaciju nadziranog subjekta.

Pri planiranju inspekcijskog nadzora bitno je predvideti konkretne poslove i zadatke u svim oblastima i saradnju između raznih inspekcijskih organa, inspekcijskih organa sa državnim organima i saradnju sa preduzećima, organizacijama, mesnim zajednicama, naučnim i stručnim ustanovama. Inspekcijski organi imaju najšira ovlašćenja u vršenju preventivnih i represivnih mera u zaštiti života, zdravlja ljudi i životne sredine. Preventivna delatnost se ogleda u pružanju stručne pomoći, održavanju stručnih sastanaka s ciljem ukazivanja na određene propuste i davanju predloga za saniranje postojeće situacije, a represivna u otkrivanju određenih krivičnih dela, prekršaja i privrednih prestupa, podnošenju krivične prijave nadležnom javnom tužiocu i zahtevima za pokretanje prekršajnog postupka.[2]

Inspekcije u sistemu civilne odbrane[uredi | uredi izvor]

Inspekcija za zaštitu životne sredine[uredi | uredi izvor]

Ova inspekcija je organ u okviru Ministarstva zaštite životne sredine koji u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine[3] vrši inspekcijski nadzor preko inspektora za zaštitu životne sredine u oblasti : zaštite vazduha od zagađenja iz industrije bazne hemije, termoenergetskih postrojenja, površinskih kopova rudnika, odlagališta jalovine i drugih materijala, većih kotlarnica i drugih takvih objekata ; zaštite od zagađivanja opasnim i štetnim materijama, gde je dat poseban osvrt na kontrolu primene propisanih obaveza u pogledu uređenosti i opremljenosti lokacija deponija komunalnog otpada i bezbednog odlaganja opasnih i štetnih materija; ispitivanja kvaliteta otpadnih voda, kao i zabrane ispuštanja tečnih opasnih i štetnih materija ili vršenja drugih aktivnosti kojima se može pogoršati kvalitet voda; kontrole sprovođenja zakonskih odredbi nad zaštićenim prirodnim dobrima; kontrole korišćenja i prometa divljih biljnih i životinjskih vrsta; primnene mera zaštite od buke; postupanja sa hemijskim otpadom kroz kontrolu načina sakupljanja, prevoza, prerade, deponovanja ( trajnog ili privremenog ) i uništavanja u svim većim industrijskim objektima i mestima gde postoji taj otpad; zaštite od jonizujućih zračenja; postupanja u odnosu na moguće akcidente pri čemu se vrši provera preduzetih mera zaštite i planiranih mera sanacije u svim objektima povećanog rizika; sprovođenja mera iz detaljnih analiza uticaja i izdavanja saglasnosti objekata za rad.[2]

Veterinarska inspekcija[uredi | uredi izvor]

Ova inspekcija je organ u okviru Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koji vrši inspekcijski nadzor preko veterinarskih i graničnih veterinarskih inspektora, nad propisima iz oblasti zdravstvene zaštite životinja i kvalitativne i zdravstvene ispravnosti proizvoda i sirovina životinjskog porekla.[4]
Veterinarska inspekcija naređuje mere za otkrivanje, sprečavanje, suzbijanje i iskorenjivanje zaraznih, parazitskih i uzgojnih bolesti životinja; obavlja veterinarsko-sanitarnu kotnrolu životinja u prometu, veterinarsko-sanitarnu kontrolu objekata za smeštaj životinja, objekata i opreme za obradu, preradu i promet proizvoda i sirovina životinjskog porekla ( fabrike stočne hrane, magacini za skladištenje, stočne i zelene pijace, mlekare, samostalne trgovinske radnje – mesare i druge prodavnice ), kontrolu nad sprovođenjem programa mera zdravstvene zaštite životinja ( vakcinacije ) i prometa lekova, kontrolu karantina, veterinarskih organizacija i ljudi koji rade u njima i zdravstvenu i kvalitativnu ispravnost proizvoda sirovina i otpadaka životinjskog porekla.[2]

Poljoprivredna inspekcija[uredi | uredi izvor]

Ova inspekcija je organ u okviru Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koji vrši kontrolu bezbednosti hrane biljnog porekla u fazi proizvodnje, prerade i prometa na veliko; pregled poslovnih prostorija, objekata, postrojenja, uređaja, predmeta i roba u proizvodnji, preradi i prometu na veliko. Značajna je uloga ove inspekcije u zaštiti od pojava i događaja koji mogu ugroziti život, zdravlje ljudi i životnu sredinu zbog sve veće upotrebe štetnih hemijskih susptancija u proizvodnji hrane. Na celoj teritoriji Srbije kontrole hrane biljnog porekla sprovode se planski, kontinurano i redovno. Planovi kontrola prave se u odnosu na period i sezonski karakter, dok se uzorkovanja obavljaju na osnovu plana monitoringa, rezultata dosadašnjih kontrola, prijava potrošača i ostalog. Država sprovodi monitoring, odnosno nadzor nad proizvodnjom i prometom, a ukoliko dođe do propusta u obezbeđivanju bezbednosti hrane, odgovornost snosi onaj ko sa hranom posluje – proizvođač, uvoznik, distributer, trgovac i drugi učesnici u poslovanju s hranom. Sve aktivnosti subjekata u lancu hrane, mere predviđene Zakonom o bezbednosti hrane, ali i službene kontrole koje sprovode nadležni državni organi idu u pravcu obezbeđivanja i dokazivanja da su preduzete sve mere da krajnji proizvod bude bezbedan.[5]

Vodoprivredna inspekcija[uredi | uredi izvor]

Ova inspekcija je organ u sastavu Republičke direkcije za vode u okviru Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koji obavlja poslove vršenja neposrednog nadzora i preduzimanja mera za obezbeđivanje izvršenja Zakona o vodama[6], drugih propisa i opštih akata koji se odnose na izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih objekata i izvođenje drugih radova koji mogu uticati na promene u vodnom režimu; zaštite voda od zagađivanja; kontrole kvaliteta površinskih i podzemnih voda; nadzora nad zakonitošću akata javnih vodoprivrednih preduzeća kojima se rešava o pravima i dužnostima građana, preduzeća i drugih pravnih lica; nadzora nad radom preduzeća i drugih pravnih lica kojima je povereno vršenje javnih ovlašćenja; nadzora nad radom preduzeća i drugih pravnih lica koji se staraju o odbrani od poplava, praćenje i analiziranje sprovođenja zakona, drugih propisa i opštih akata donetih na osnovu zakona; obrade predmeta po žalbama; pripreme mišljenja o primeni propisa iz delokruga Odeljenja; učestvovanja u izradi izveštaja, odgovora na poslanička pitanja i predstavke koje su vezane za delokrug Odeljenja; praćenja propisa iz delokruga Odeljenja; obavlja i druge poslove iz ove oblasti.[7]

Komunalna inspekcija[uredi | uredi izvor]

Ova inspekcija vrši nadzor nad sprovođenjem odredaba Zakona o komunalnim delatnostima[8] i drugih propisa donetih na osnovu ovog zakona. U vršenju inspekcijskog nadzora učestvuju republički komunalni inspektor i opštinski, odnosno gradski komunalni inspektor. Komunalni inspektor je ovlašćen da pregleda opšte i pojedinačne akte, evidencije i drugu dokumentaciju vršilaca komunalne delatnosti i drugih pravnih i fizičkih lica; sasluša i uzima izjave od odgovornih lica kod vršilaca komunalne delatnosti i drugih pravnih i fizičkih lica; pregleda objekte, postrojenja i uređaje za obavljanje komunalne delatnosti i poslovne prostorije radi prikupljanja neophodnih podataka; naloži rešenjem da se komunalna delatnost obavlja na način utvrđen zakonom i propisima na osnovu zakona; naloži rešenjem izvršavanje utvrđenih obaveza i preduzimanja mera za otklanjanje nedostataka u obavljanju komunalne delatnosti; pregleda objekte, postrojenja i uređaje koji služe korišćenju komunalnih usluga, uključujući i one koje predstavljaju unutrašnje instalacije i pripadaju korisniku komunalne usluge; izriče i naplaćuje novčane mandatne kazne po propisu lokalne samouprave na licu mesta, odnosno podnosi, u skladu sa zakonom, prekršajnu prijavu, u slučajevima kada učinilac prekršaja ne plati novčanu kaznu izrečenu na licu mesta; podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno prijavu za privredni prestup ili krivično delo ukoliko oceni da je povredom propisa učinjen prekršaj, privredni prestup ili krivično delo; naloži rešenjem uklanjanje stvari i drugih predmeta sa površina javne namene ako su oni tu ostavljeni protivno propisima; zabrani rešenjem odlaganje otpada na mestima koja nisu određena za tu namenu i spaljivanje otpada izvan za to određenog postrojenja; zabrani rešenjem uništenje ograda, klupa i dečijih igrališta; zabrani rešenjem uništenje zelenih površina i preduzima druge mere utvrđene zakonom i podzakonskim propisima. O svakom izvršenom pregledu i radnjama komunalni inspektor sastavlja zapisnik, u skladu sa zakonom. Zapisnik se obavezno dostavlja vršiocu komunalne delatnosti, odnosno drugom pravnom ili fizičkom licu nad čijim je poslovanjem, odnosno postupanjem izvršen uvid. Nadzor se odnosi na stanje komunalnih objekata, zelenih površina, parkova u gradovima (zaštita od biljnih bolesti i štetočina, uništenja i lomljenja, obnavljanje i ponovno zasađivanje ovih površina), prikupljanje, transport i deponovanje komunalnog otpada, čistoću u gradovima i drugim naseljima, grobljima i drugo.[2]

Sanitarna inspekcija[uredi | uredi izvor]

Poslove sanitarnog nadzora na teritoriji Republike Srbije vrše sanitarni inspektori u Odeljenju za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja koji vrše inspekcijski nadzor nad primenom Zakona o sanitarnom nadzoru[9], drugih propisa i opštih akata i nad sprovođenjem propisanih mera, u oblastima koje podležu sanitarnom nadzoru, kao što su oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti ( vakcinacija ); iskopavanja i prevoza umrlih; zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe u proizvodnji i prometu ( opšta higijena zaposlenih, primena higijensko – sanitarnih normi prostora, zabrana pušenja ); zdravstvenog stanja stanovništva; snabdevanja stanovništva zdravstveno ispravnom vodom za piće ( fizička, hemijska, biološka, bakteriološka, virusološka i radiološka svojstva ); uklanjanja otpadnih voda i drugih otpadnih materija iz naselja, industrijskih i zdravstvenih objekata; proizvodnje, prometa i korišćenja otrova; zaštite od štetnog dejstva [[Jonizujuće_zračenje|jonizujućih zračenja]] koji se koriste u dijagnostičke i terapijske svrhe u medicini; drugih uslužnih delatnosti i oblasti određenih zakonom. Ovaj organ vrši i kontrolu ispunjenosti propisanih sanitarno-tehničkih i higijenskih uslova, koje moraju da ispune objekti, prostorije, postrojenja, uređaji, nameštaj, oprema i pribor, namenska prevozna sredstva i lica koja podležu sanitarnom nadzoru, sa ciljem zaštite zdravlja stanovništva. Sanitarni nadzor je i zdravstveni nadzor nad životnim namirnicama i predmetima opšte upotrebe u proizvodnji i prometu, u skladu sa zakonom. Pravna i fizička lica koja se bave delatnošću koja podleže sanitarnom nadzoru dužna su da obezbede odgovarajuće sanitarno-higijenske uslove i da održavaju higijenu. Ministar propisuje opšte sanitarne uslove koje svi objekti, koji podležu sanitarnom nadzoru, moraju zadovoljiti, a inspektor potvrđuje ispunjenost tih uslova i daje sanitarnu saglasnost.[2]

  • Objekti koji podležu sanitarnom nadzoru jesu objekti u kojima se obavlja:[9]
  1. zdravstvena delatnost;
  2. delatnost proizvodnje i prometa životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe;
  3. delatnost javnog snabdevanja stanovništva vodom za piće;
  4. ugostiteljska delatnost;
  5. delatnost pružanje usluga održavanja higijene, nege i ulepšavanja lica i tela i nemedicinskih estetskih intervencija kojima se narušava integritet kože;
  6. delatnost socijalne zaštite;
  7. vaspitno-obrazovna delatnost;
  8. delatnost kulture, fizičke kulture, sporta i rekreacije;
  9. delatnost javnog saobraćaja;
  10. drugi objekti određeni zakonom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Zakon o inspekcijskom nadzoru (PDF) (36/15 izd.). Beograd: Službeni glasnik. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 7. 2018. g. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  2. ^ a b v g d Prof. dr. Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Prof. dr. Vladimir Cvetković. str. 222 — 227. 
  3. ^ Zakon o zaštiti životne sredine. Beograd: Službeni glasnik. 
  4. ^ Zakon o veterinarstvu. Beograd: Službeni glasnik. 2012. 
  5. ^ „Sektor poljoprivredne inspekcije”. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. 
  6. ^ Zakon o vodama (PDF). Beograd: Službeni glasnik. 2016. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 12. 2018. g. Pristupljeno 21. 12. 2018. 
  7. ^ „Odeljenje vodne inspekcije”. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Arhivirano iz originala 20. 10. 2018. g. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  8. ^ Zakon o komunalnim delatnostima (PDF). Beograd: Službeni glasnik RS. 2016. 
  9. ^ a b Zakon o sanitarnom nadzoru. Beograd: Službeni glasnik RS. 2004. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Prof. dr. Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Prof. dr. Vladimir Cvetković. str. 222 — 227. 
  • Zakon o inspekcijskom nadzoru (PDF) (36/15 izd.). Beograd: Službeni glasnik. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 7. 2018. g. Pristupljeno 22. 12. 2018. 
  • Jakovljević, Vladimir ( 2006 ), Sistem civilne odbrane, Beograd : Fakultet civilne odbrane
  • Jakovljević, Vladimir ( 2011 ), Civilna zaštita Republike Srbije, Beograd : Fakultet bezbednosti
  • Zakon o inspekcijskom nadzoru, Službeni glasnik RS, br. 36/2015
  • Zakon o zaštiti životne sredine, Službeni glasnik RS, br. 135/2004, 36/2009, 36/2009 - dr. zakon, 72/2009 - dr. zakon, 43/2011 - odluka US, 14/2016 i 76/2018
  • Zakon o veterinarstvu, Službeni glasnik RS, br. 91/2005, 30/2010 i 93/2012
  • Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Sektor poljoprivredne inspekcije, http://www.minpolj.gov.rs/ministarstvo/sektori/sektor-poljoprivredne-inspekcije/
  • Zakon o vodama, Službeni glasnik RS, br. 30/2010 i 93/2012 i 101/2016
  • Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Odeljenje vodne inspekcije, https://web.archive.org/web/20181020095924/http://www.rdvode.gov.rs/struktura-vodne-inspekcije.php
  • Zakon o komunalnim delatnostima, Službeni glasnik RS, br. 88/2011 i 104/2016
  • Zakon o sanitarnom nadzoru , Službeni glasnik RS, br. 125/2004

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]