Ismet Bajramović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ismet Bajramović
Lični podaci
NadimakĆelo
Datum rođenja(1966-04-26)26. april 1966.
Mesto rođenjaSarajevo, SFR Jugoslavija
Datum smrti17. decembar 2008.(2008-12-17) (42 god.)
Mesto smrtiSarajevo, BiH
Uzrok smrtisamoubistvo
Mesto ukopaGroblje Bare, Sarajevo
Zanimanjekriminalac
Vojna karijera
Služba1992—1993
VojskaArmija Republike Bosne i Hercegovine
Čin brigadir
Učešće u ratovimaOpsada Sarajeva

Ismet Bajramović Ćelo (Sarajevo, 26. april 1966 — Sarajevo, 17. decembar 2008) bio je bosanskohercegovački kriminalac i ličnost rata u BiH. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, a posebno opsade Sarajeva, Bajramović je bio jedan od kriminalaca koji su igrali ključnu ulogu u odbrani grada u prvim danima rata.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Sarajevu 1966. godine. Pre rata bio je sitan kriminalac koji je proveo vreme u zatvoru. Nakon puštanja na slobodu, Ćelo je postao najmoćniji kriminalac u Sarajevu, a dnevni list The New York Times pisao je 1993. godine o njemu i opisivao ga kao „Kuma Sarajeva”, kao i časopis Vanity Fair.[3]

Kada je rat počeo, kriminalne grupe su među prvima pružile otpor Jugoslovenskoj narodnoj armiji koja je opsedala Sarajevo. Ćelo je stavljen na čelo naselja Dobrinja. Istovremeno je bio načelnik Vojne policije Sarajeva i odgovoran za Centralni zatvor.[2] Dok je komandovao akcijama vojne policije, bavio se i švercom, reketiranjem i trgovinom preko fronta.[4] U jesen 1993. godine, Bajramović je iz snajpera pogođen blizu srca.[3] Evakuisan je iz grada i vraćen 1997. godine.

Pojavio se u jednoj epizodi programa Frontlajn u priči o Romeu i Juliji iz Sarajeva, koja je objavljena 1994. godine.[5]

U posleratnim godinama Bajramović je često hapšen pod raznim optužbama. U međuvremenu, Bajramovićevo zdravlje je počelo da se pogoršava usled rane od metka u srcu. Imao je tahikardiju i zbog toga je često bio hospitalizovan. Bajramović je 17. decembra 2008. izvršio samoubistvo pucajući sebi u slepoočnicu u svojoj kući u Sarajevu.[1] Njegovo narušeno zdravlje je navedeno kao motiv za samoubistvo, prema rečima njegovih prijatelja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Ex-Bosnian War Commander Found Dead”. Balkan Insight. 18. 12. 2008. 
  2. ^ a b Burg, Steven L.; Shoup, Paul S. (1999). The War in Bosnia-Herzegovina: Ethnic Conflict and International Intervention. M.E. Sharpe. str. 138. ISBN 978-1-56324-308-0. 
  3. ^ a b „Gangs in Sarajevo Worry Diplomats”. The New York Times. 4. 10. 1993. 
  4. ^ Innes, Michael A. (2006). Bosnian Security After Dayton: New Perspectives. Routledge. str. 77. ISBN 978-1-13414-872-1. 
  5. ^ „Romeo and Juliet in Sarajevo”. PBS.org. 14. 4. 2010. Arhivirano iz originala 14. 4. 2010. g. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]