Istorija Severne Koreje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istorija Severne Koreje formalno počinje sa uspostavljanjem Severne Koreje 1948.

Nakon japanske okupacije Koreje koja se okončala porazom Japana u Drugom svetskom ratu 1945, Koreja je podeljena duž 38. paralele na severni deo pod uticajem Sovjetskog Saveza i južni deo pod uticajem SAD. Sovjeti i Amerikanci nisu mogli da se slože oko uvođenja zajedničkog starateljstva nad Korejom. Ovo je dovelo do upostavljanja odvojenih vlada na severu i jugu, a obe su tvrdile da su legitimne vlade cele Koreje. Ni SAD ni SSSR nisu konsultovali većinu korejskog stanovništva kada su donosili ove odluke.

Uspostavljanje[uredi | uredi izvor]

Pre američkog iskrcavanja 6. septembra 1945. u Seulu skupština južne provincije kao i skupština severne provincija vrše izbor Kim Il Sunga za predsednika i proglašavaju Republiku Koreju, ali Amerikanci ne priznaju tu skupštinu. Pored ostalog Amerikanci ne prihvataju ni ujedinjenje, pa pregovori propadaju.

Pod američkim patronatom 15. avgusta 1948. na jugu proklamovana Republika Koreja, a Ji Sung-man je pložio zakletvu kao prvi predsednik Južne Koreje. Shodno tome Severna Provincijalna Vlada menja ime i 9. septembra 1948. proglašava Demokratsku Narodnu Republiku Koreju sa Kim Il Sungom na čelu kao premijerom.

Korejski rat (1945–1953)[uredi | uredi izvor]

Tok Korejskog rata

Ova situacija dovela je do zategnutosti koja je 25. juna 1950. od pograničnog incidenta izrodila početak rata. Severnokorejska vojska uspešno ratuje i brzo ulazi u Seul i kreće se ka jugu poluostrva videvši da će Republika Koreja da propadne sama od sebe jer stanovništvo nije opiralo prodoru. SAD odlučuje da se umeša. Američka invaziona vojska na čelu sa generalom Daglasom Makarturom pod plaštom OUN iskrcala se u Inčon 15. septembra 1950. Ovo je dodatno potpalilo sukob. Severnokorejska vojska počinje da gubi nakon iznenadog iskrcavanja kon Inčona i napadima Amerikanaca koji ne samo da su došli do demarkacione linije na 38. paraleli već su prešli u Severnu Koreju i upućuju se ka Pjongjangu. Vlada novostvorene NR Kine saznaje preko KGB-a da američka vojska, nakon sloma severnokorejske vojske, namerava da pređe granicu, okupira Kinu i vrati carstvo ili Čan Kaj Šeka koji je bio pobegao na Formozu (današnji Tajvan). Da bi to sprečila, Kina je poslala trupe u Severnu Koreju. Oštra zima polako usporava američku invaziju, tako da već u proleće otpor počinje da jača. Američka vojska je prinuđena na povlačenje ka luci Hamhung ostalo je zabeleženo da je general Makartur izjavio kada ga je jedan vojnik upitao: „Generale zar se mi povlačimo pred Korejancima?“ Makartur je na to besno uzviknuo: „Ne, mi napredujemo. Samo u suprotnom smeru!“ Korejanci se sve više uključuju u borbu, a uz kinesku podršku i sovjetsko oružje uspeh je bio zagarantovan tako da 27. jula 1953. u Panmundžomu se potpisuje primirje između Sjedinjenih Američkih Država i Demokratske Narodne Republike Koreje koje je još na snazi (pravno rečeno Severna Koreja i SAD su još uvek u ratu). Razgraničenje je uspostavljeno na 38. paraleli gde je uspostavljena Demilitarizovana zona. Kineska Narodna armija se povukla iz DNR Koreje veoma brzo, dok su američke snage ostale na jugu do danas.

Demokratska narodna republika (severna) Koreja[uredi | uredi izvor]

Od 1948. Kim Il Sung je premijer DNR Koreje i daleko je od titule Velikog Lidera. Tek 1972 postaje predsednik države i to će ostati do smrti 1994. godine. Zbog mirne političke klime Severna Koreja se brzo oporavljala od rata. Šezdesetih najbrže se razvija teška industrija, kao i laka industrija. Pored ovoga imamo i akcije protiv američkih snaga tako je 1968. godine uhvaćen američki špijunski brod Pueblo, 1969. oborena špijunska letelica, a 1979. godine ubijen Park.

Sedamdesetih počinje otvaranje prema svetu ali ono nije većeg obima. Pregovori o miru i ujedinjenju počinju 1972, ali prestaju 1973. Predsednik SFRJ Josip Broz Tito bio je u poseti tada Narodnoj Republici Koreji od 24. do 30. avgusta 1977. godine, a 1986 počinje program spajanja familija razdvojenih sukobom.

Septembra 1991. godine Demokratska Narodna Republika Koreja i Republika Koreja su primljene u OUN. Raspad SSSR doneo je velike probleme DNR Koreji na prvom mestu povećala se opasnost od napada SAD, a ekonomija je počela da se urušava jer se zemlja našla pod snažnom ekonomskom blokadom zapadnih zemalja, suše, nestašice, proizvide glad u zemlji. Na sve ovo CIA je 1993. obelodanila da Severna Koreja proizvodi atomsko oružje i do danas traje igra mačke i miša u kojoj se ne zna pobednik pregovori se prekidaju pa nastavljaju i tako stalno dok svet pomno prati kako će se okončati ova više decenijska kriza na Korejskom poluostrvu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]