Iljušin Il-114

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Iljušin Il-114

Iljušin Il-114
Iljušin Il-114

Opšti podaci
Namena putnički, transportni
Posada 2
Broj putnika 64
Poreklo  Rusija,  Uzbekistan
Proizvođač Iljušin i Fabrika aviona iz Taškenta
Probni let 29. 03. 1990.
Uveden u upotrebu 1997.
Status operativan
Prvi operater Uzbekistan Ervajs
Broj primeraka 25
Dimenzije
Dužina 26,87 m
Visina 9,32 m
Raspon krila 30,00 m
Površina krila 81,90 m²
Masa
Prazan 13.700 kg
Normalna poletna 23.500 kg
Pogon
Motori mlazni
Broj motora 2
Fizičke osobine
Turboelisni motor Klimov TV7-117
Snaga TEM-a 1.980 kW
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 500 km/h
Ekonomska brzina 470 km/h
Dolet 1.000 km
Plafon leta 7.600 m
Portal Vazduhoplovstvo

Iljušin Il-114 je dvomotorni ruski turboelisni putnički (transportni) avion koji je projektovan i proizvodi se u fabrici aviona „Aviastar" u Uljanovsku u Rusiji i Fabrici aviona u Taškentu u Uzbekistanu. Namenjeni su za kratke i srednje linije vazdušnog putničkog saobraćaja i vojnim i ostalin potrebama.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Zbog stalnog povećanja putnika na regionalnim (kratke i srednje) linijama u Sovjetskom Savezu polovinom 80.-tih godina 20. veka a nemogućnosti da ovaj povećan broj putnika preveze avionima An-12 koji se u to vreme koristio za tu namenu, An-12 je u to vreme već bio vremešan avion i bez obzira na svoje kvalitete i ekonomićnost polako je ispadao iz saobraćaja zbog dotrajalosti, pristupilo se izradi projekta aviona sa 60 do 70 putničkih mesta za ovu namenu. Prethodno pozitivno iskustvo primene aviona Il-14 na kratkim i Il-18 na srednjim linijama, kao i energetska kriza 70.-tih godina, uticala je na to da kao pogonski motori za ovaj avion budu izabrani turbo elisni motori. Povećanje brzine putničkih aviona je bila karakteristika koja je ove motore potisnula iz avio saobraćaja između 60. do 80.-tih godina, u ovom slučaju to nije bila odlučujuća karakteristika jer u slučajevima kada putnik više vremena utroši do i od aerodroma, nego što provede u avionu razlika u brzini aviona sa turbo elisnim ili turbo mlaznim motorima postaje beznačajna. Tako je nastao projekt putničkog aviona Iljušin Il-114.

U skladu sa specifikacijom ministarstva saobraćaja ovaj avion je trebalo da ima sledeće karakteristike: kapacitet najmanje 60 putnika ili 5,4 t tereta na praktičnom opsegu 1.000 km, brzinu od 500 km/h na visini od 6.000 do 7.000 m. Pored toga morao je da sleće na aerodrome različitog kvaliteta pista kao i da uzme u obzir razne klimatske zone koje obuhvataju od polarnih predela Sibira i Arktika, pa do žarkih predela skoro do ekvatora. Za polarne uslove, dugotrajne patrole morima ili granicom, praćenje riba ili kretanje santi leda, avion je morao da obezbedi dolet od 4.800 km, sa 1.500 kg. tereta. Analiza potreba je ukazala da samo Aeroflot ima potrebu za 1.500 primeraka ovih aviona koji bi zamenili postojeće dotrajale avione na regionalnim linijama kao i da obezbedi kapacitete za prirast novih putnika na ovim linijama u bliskoj budućnosti.

Na osnovu projektnog zahteva, Avijacioni kompleks Iljušin, na čelu sa glavnim konstruktorom G. V. Novožilovim, prihvata se posla i do jula 1987. godine napravljene su makete aviona. Avion je zamišljen kao niskokrilni jednokrilac, sa trupom kružnog poprečnog preseka prečnika 2,86 m, što omogućava smeštaj 4 sedišta u redu širine 450 mm sa centralnim prolazom između njih. Rep aviona je uobičajene trokrake šeme.

Na krilima se nalaze dva turboelisna motora Klimov TV7-117 razvijeni u Lenjingradu sa niskim nivoom buke. Propeler ima šest peraja prečnika 3,6 m koji se automatski regulišu u toku leta. Motor ima režim reverzibilne rotacije propelera, čime je moguće kretanje aviona unazad, bez potrebe tegljača na aerodromima. U cilju postizanja što boljih odnosa težine i opterećenja na avionu Il-114 su korišćeni novi konstrukcioni materijali, nove legure, kompozitni materijali i nemetali.

Kokpit u kabini pilota se sastoji od pet ekrana u koloru za praćenje svih parametara leta što omogućava da posada od dva pilota bezbedno leti u svim meteorološkim uslovima, preko celog dana i godine u svim klimatskim zonama. Kabina putnika je opremljena udobnim sedištima, sistemom za klimatizaciju, dobrom izolacijom od buke i audio-vizuelnom opremom koja obezbeđuje udobno i zabavno putovanje. Stajni trap aviona je klasično pouzdan Ilušinov tricikl sa nosnom nogom i dupliranim točkovima što obezbeđuje sigurno sletanje i poletanje sa aerodroma različitih kvaliteta piste.

Verzije aviona Il-114[uredi | uredi izvor]

Iljušin Il-114 na izložbi 2007.}
Izgled transportne verzije aviona Iljušin Il-114T
Iljušin Il-140-AWACS
Iljušin Il-114 na izložbi
Iljušin Il-114 na pisti

Avion Iljušin Il-114 se proizvodi u dve fabrike u Rusiji i u Uzbekistanu. Avion Iljušin Il-114 je projektovan i pravljen prevashodno za civilni transport putnika ali je isto tako našao i vojnu primenu, i primenu u drugim oblastima. Osnovne varijante ovog aviona su:

  • Il-114 - prvi proizvodni model ovog aviona.
  • Il-114-100 - prvi put poleteo 26. januara 1999. god u Taškentu. Dva turboelisna motora PW-127 proizvodnje Prat&Vitni iz Kanade, kapacitet 64 putnika.
  • Il-114-300 - verzija sa motorima TV7-117SM i kapacitetom od 52 putnika.
  • Il-114-120 - verzija sa dva turboelisna motora PW-127H proizvodnje Prat&Vitni iz Kanade, kapacitet 64 putnika.
  • Il-114T - transportna kargo verzija, sertifikovan marta meseca 2001. godine.
  • Il-114FK - Vojna verzija aviona namenjena aero foto snimanju i za kartografiju.
  • Il-114P - pomorska patrolna verzija.
  • Il-140M - pomorsko patroliranje, ekološki monitoring, pretraživanje i spašavanje.
  • Il-114MP - pomorska patrolna i bombarderska verzija.
  • Il-114PR - verzija aviona opremljena uređajima za elektronsko izviđanje i ratovanje.
  • Il-140 - varijanta aviona opremljena radarskim sistemom za praćenje taktičke aviacije (AWACS)

Specifikacije[uredi | uredi izvor]

Karakteristika Il–114 Il–114-100 Il–114–300 Il–114T
Dužina 26,88 m 26,88 m 26,88 m 26,88 m
Visina 9,32 m 9,32 m 9,32 m 9,32 m
Razmah krila 30 m 30 m 30 m 30 m
Površina krila 81,90 m² 81,90 m² 81,90 m² 81,90 m²
Težina praznog aviona 13.700 kg 13.700 kg 13.700 kg 13.200 kg
Maksimalna težina 23.500 kg 23.500 kg 23.500 kg 23.500 kg
Kapacitet (1 klasa) 64 64 52 0
Posada 2 2 2 2
Ekonomska brzina 470 km/h 470 km/h 470 km/h 470 km/h
Maksimalna brzina 500 km/h 500 km/h 500 km/h 500 km/h
Plafon leta 7.600 m 7.600 m 7.600 m 7.600 m
Dolet 1.000 km 1.400 km 2.100 km 1.000 km
Motori 2 × TV7-117S 2 × P&W 127H 2 × TV7-117SM 2 × TV7-117S
Potisak 2 × 1900 kW 2 × 1972 kW 2 × 1980 kW 2 × 1900 kW

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Korišćenje u svetu[uredi | uredi izvor]

Avion Iljušin Il-114 je projektovan sa namerom da zameni dotrajale turboelisne avione na regionalnim linijama u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Dešavanja vezana za raspad Sovjetskog Saveza i gradnja širokotrupnog aviona u Iljušinu koji je imao prednost u odnosu na Il-114, kriza avio saobraćaja i privrede, doveli su do toga da je izrada ovog aviona nedopustivo dugo trajala, tako da budućnost ovog aviona tek nastaje. Prvi probni let je napravljen 29. marta 1990. godine, u operativnu upotrebu je uključen 1997. godine, do sada je napravljeno 25 primeraka ovih aviona.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Taylor, Michael (1999). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 
  • Kramer, Andrew E. (2006). Russian Aircraft Industry Seeks Revival Through Merger (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: The New York Times. 
  • Gordon, Yefim; Komissarov, Dimitriy i Sergey; (2004). OKB Ilyushin: A History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Ian Allan. ISBN 978-1-85780-187-3. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Enciklopedia of Russian Aircraft from 1875 - 1955. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey Aerospace. ISBN 978-1-85532-405-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]