KK Olimpijakos
KK Olimpijakos | ||||
---|---|---|---|---|
Nadimak | Thrylos (Legende) Kokkini (Crveni) Erythrolefki (Crveno-beli) | |||
Liga | Prva liga Grčke Evroliga | |||
Osnovan | 1931. | |||
Dvorana | Dvorana mira i prijateljstva (kapacitet: 12.000) | |||
Lokacija | Pirej, Grčka | |||
Boje kluba | ||||
Trener | Jorgos Barcokas | |||
Prvaci | (3) Evroliga (1) Interkontinentalni kup (14) Prvenstvo Grčke (12) Kup Grčke (2) Superkup Grčke (1) tripla kruna | |||
Veb-sajt | olympiacosbc | |||
|
Košarkaški klub Olimpijakos (grč. ΚΑΕ Ολυμπιακός), poznat i kao Olimpijakos Pirej, grčki je košarkaški klub iz Pireja. Klub je osnovan 1931. godine, deo je sportskog društva Olimpijakos i jedan je od najuspešnijih klubova u Grčkoj. U sezoni 2023/24. takmiči se u Prvoj ligi Grčke i u Evroligi.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Prve velike uspehe ovaj klub je doživeo devedesetih godina (od 1993. do 1997). Trener je bio Janis Joanidis, a glavni igrač Žarko Paspalj (prosek poena u prvoj sezoni 32, a drugoj 25). Posle jednog finala osvojene su još dve titule, a potom je Paspalj prešao u Panatinaikos. Pod vođstvom Dušana Ivkovića i predvođen Dejvidom Riversom i Draganom Tarlaćem Olimpijakos 1997. osvaja i evropsku titulu.
Sledi dug niz sušnih godina bez značajnijih uspeha. Dok je prvih godina uspeh izostao zbog lošijih finansijskih ulaganja, nakon toga i zbog loših izbora igrača. Dovođeni su igrači sa ogromnim platama čak i iz NBA lige, poput Džoša Čildresa, Linasa Klejze i drugih. Jedna od retkih uspešnih transfera je dovođenje Miloša Teodosića, tada širim krugovima nepoznatog plejmejkera koji je ubrzo postao i MVP Evrolige. Ipak ni to nije urodilo uspehom osim osvajanja domaćeg Kupa 2010. godine i plasmanom na fajnal for Evrolige.
Ipak srećnija vremena su se naslućivala povratkom Dude Ivkovića na klupu. Tim se postepeno čisti od nepotrebno skupih igrača, a iz Panatinaikosa se dovodi Spanulis. Iako u prvoj sezoni nije uspeo da napravi mnogo, već sledeće dolazi do ogromnih uspeha. Teodosić nije odoleo ogromnoj ponudi CSKA pa tim ostaje bez jednog nosioca. Iako se činilo da će tim biti značajno oslabljen dovode se dobre zamene poput Kajla Hajnsa i Džoi Dorsija na centarskim pozicijama, iako su obojica u visini za niže krilo ili beka. Međutim svojom snagom su bili ubojiti tandem ispod koševa. Visinu je dopunjavao Pero Antić a motor ekipe je i dalje bio Vasilis Spanulis. Pokazalo se kao odlično pojačanje i Ejsi Lo koji je na pola sezone došao iz Partizana. Tim je u drugom delu sezone odigrao kvalitetno i Duda je formu ekipe tempirao kada je bilo i najpotrebnije. Uspevaju da osvoje i domaću ligu posle dugo godina posta. Još veće iznenađenje su priredili plasmanom na fajnal for Evrolige. Šta više plasirali su se u finale gde su protiv favorizovane ekipe CSKA uspelu da se domognu titule u dramatičnom finišu košem Printezisa u zadnjoj sekundi.[1] To je bio drugi najveći uspeh Olimpijakosa posle 1997. godine i to opet sa Dudom Ivkovićem kao trenerom.
Uspesi
[uredi | uredi izvor]Nacionalni
[uredi | uredi izvor]- Prvenstvo Grčke:
- Prvak (14): 1949, 1960, 1976, 1978, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 2012, 2015, 2016, 2022, 2023.
- Viceprvak (24): 1957, 1972, 1973, 1975, 1977, 1979, 1980, 1981, 1986, 1992, 1999, 2001, 2002, 2006, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2013, 2014, 2017, 2018, 2024.
- Kup Grčke:
- Pobednik (12): 1976, 1977, 1978, 1980, 1994, 1997, 2002, 2010, 2011, 2022, 2023, 2024.
- Finalista (9): 1979, 1983, 1986, 2004, 2008, 2009, 2012, 2013, 2018.
- Superkup Grčke:
- Pobednik (2): 2022, 2023.
Međunarodni
[uredi | uredi izvor]- Evroliga:
- Interkontinentalni kup:
- Pobednik (1): 2013.
Učinak u prethodnim sezonama
[uredi | uredi izvor]Sez. | Prvenstvo Grčke | Kup Grčke | Evropsko takmičenje |
---|---|---|---|
2008/09. | Viceprvak | Finalista | Evroliga — 4. mesto |
2009/10. | Viceprvak | Pobednik | Evroliga — Finalista |
2010/11. | Viceprvak | Pobednik | Evroliga — Četvrtfinale |
2011/12. | Prvak | Finalista | Evroliga — Pobednik |
2012/13. | Viceprvak | Finalista | Evroliga — Pobednik |
2013/14. | Viceprvak | Polufinale | Evroliga — Četvrtfinale |
2014/15. | Prvak | Četvrtfinale | Evroliga — Finalista |
2015/16. | Prvak | Četvrtfinale | Evroliga — Top 16 |
2016/17. | Viceprvak | Polufinale | Evroliga — Finalista |
2017/18. | Viceprvak | Finalista | Evroliga — Četvrtfinale |
2018/19. | — | Polufinale | Evroliga — 9. mesto |
2019/20. | Nije učestvovao | Evroliga (prekinuto) | |
2020/21. | Nije učestvovao | Evroliga — 12. mesto | |
2021/22. | Prvak | Pobednik | Evroliga — 4. mesto |
2022/23. | Prvak | Pobednik | Evroliga — Finalista |
2023/24. | Viceprvak | Pobednik | Evroliga — 3. mesto |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Čudo Olimpijakosa, Ivković šampion Pristupljeno 15.04.2014.