Kakudži Kakuta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kakudži Kakuta
Viceadmiral Kakudži Kakuta
Lični podaci
Datum rođenja(1890-09-23)23. septembar 1890.
Mesto rođenjaPrefektura Nigata, Japan
Datum smrti2. avgust 1944.(1944-08-02) (53 god.)
Mesto smrtiTinijan
ObrazovanjePomorski ratni koledž, Carska japanska pomorska akademija
Vojna karijera
Služba19111944.
Vojska Japanska carska mornarica
ČinViceadmiral
KomandantKiso
Ivate
Jamaširo
Nagato
4. divizija nosača aviona
2. jurišna grupa nosača aviona
1. vazdušna flota
Učešće u ratovimaDrugi svetski rat
*Prepad na Indijski okean
*Bitka kod Santa Kruz ostrva
*Pomorska bitka za Gvadalkanal
*Bitka u Filipinskom moru
*Bitka za Tinijan

Kakudži Kakuta (jap. 角田覚治, translit. Kakuta Kakuji; Prefektura Nigata, 23. septembar 1890Tinijan, 2. avgust 1977)[1] je bio admiral u Japanskoj carskoj mornarici tokom Drugog svetskog rata, a poznat je po ulozi komandanta različitih jedinica japanskog mornaričkog vazduhoplovstva za vreme Pacifičkog rata.

Rani period[uredi | uredi izvor]

Kakuta je rođen u poljoprivrednoj oblasti Minamikanbara, prefektura Nigata, Japan. On diplomira u 39 klasi na carskoj japanskoj pomorskoj akademiji 1911. godine, kao 45. u kalsi od 145 kadeta. Ok služi kao podoficir na oklopnim krstašima Aso i Ibuki. Po unapređenju u čin Ensign (ekvivalent: Potporučnik), on prelazi na oklopni krstaš Čijoda. Kasnije, kao Lieutenant (ekvivalent: Poručnik Fregate), on služi na bojnom brodu Secu i oklopnom krstašu Azama, tokom Prvog svetskog rata. Zatim služi na bijnom krstašu Kirišima, pa na razaraču Janagi, a onda postaje zamenik artiljerijskog oficira na krstaricama Suma i Tenrju.

Kakuta je 1923. godine, postavljen na mesto izvršnog oficira na krstarici Jubari. Zatim pohađa u 23 klasi pomorski ratni koledž u Japanu, i nakon diplomiranja, unapređen je u čin Lieutenant commander (ekvivalent: Poručnik bojnog broda). On, 1926. godine, služi kao glavni artiljerijski oficir na krstarici Furutaka, a kasnije se nalazi na nekoliko štabnih pozicija. Njegovo prvo komandovanje brodom počinje 10. marta 1934. godine, na krstarici Kiso. Nakon toga je komandova krstaricom Furutaka, oklopnim krstašem Ivate i bojnim brodovima Jamaširo i Nagato. On je unapređen je u čin kontraadmirala 15. novembra 1939. godine.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Na početku Pacifičkog rata, decembra 1941. godine, Kakuta je komandovao 4. divizijom nosača aviona, koji su činili nosači aviona Rjudžo i Taijo, i pružao je vazdušnu zaštitu iskrcavanju japanskih snaga na Filipine. Početkom 1942. godine, Kakuta je učestvovao u Indijsko okeanskom prepadu protiv britanskoh baza u Indiji i na Cejlonu.

Tokom bitke za Midvej, juna 1942. godine, Kakuta komanduje operativnom eskadrom, sastavljenom od nosača aviona Rjudžo i Đunjo i izvodi vazdušni prepad na Dač Harbor, kao početni deo operacije zauzimanja Aleutskih ostrva.

Kasnije komanduje drugom jurišnom grupom nosača aviona u čijem sastavu su bili nosača aviona Džunjo i Zuikaku. Kakuta upravlja vazdušnim operacijama protiv američkih pomorskih snaga tokom bitke kod ostrva Santa Kruz i pomorske bitke za Gvadalkanal. On je unapređen u čin viceadmirala 1. novembra 1942. godine.

Nakon smrti admirala Jamamota, novi komandant Kombinovane flote, admiral Mineiči Koga, reorganizuje carsku japansku mornaricu po uzoru na američke operativne eskadre nosača aviona. Dana, 1. jula 1943. godine, Kakuta je postavljen za komandanta Prve vazdušne flote, u kojoj su uključene sve kopnene mornaričke vazduhoplovne jedinice na Filipinima i ostrvima centralnog Pacifika, koja su bila u rukama Japanaca. Međutim, vazduhoplovne jedinice su pretrpele velike gubitke u avionima i pilotima tokom vazdušnog prepada, koji su izvršili američki avioni sa nosača aviona u februaru 1944. godine. Pod Kakutinom komandom, koji se nalazio u svom štabu na Tinijanu, mnoge od preostalih vazduhoplovnih jedinica su juna 1944. godine učestvovale u bici u Filipinskom moru, ali su bile nemoćne da odigraju bitniju ulogu, i trpe velike gubitke.

Iako je Kakuta bio najviši po činu na ostrvu, tokom bitke za Tinijan. on nije bio neposredno odgovoran za odbranu ostrva. Kada su se Amerikanci približili Tinianu, Kakuta i njegov štab su pokušali da pobegnu u gumenom čamcu na unapred dogovorenom mestu sastanka sa japanskom podmornicom. Nakon nekoliko neuspešnih pokušaja, Kakuta i njegov štab se povlače u jednu peđinu na istočnoj obali Tinijana, i više nikad nije viđen. To dovodi do pretpostavke, da je Kakuta izvršio samoubistvo, ubrzo nakon što su Amerikanci zauzeli ostrvo, a njegovo telo je bilo sahranjeno na skrivenom mestu zahvaljujući pripadnicima njegovog štaba.[2]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nišida, Imperial Japanese Navy
  2. ^ Fuler, Shokan. pp. 259.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • D'Albas, Andrieu (1965). Death of a Navy: Japanese Naval Action in World War II. Devin-Adair Pub. ISBN 978-0-8159-5302-9. 
  • Dul, Pol S. (1978). A Battle History of the Imperial Japanese Navy, 1941–1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-097-6. 
  • Frenk, Ričard B. (1990). Guadalcanal: The Definitive Account of the Landmark Battle. Njujork: Penguin Group. ISBN 978-0-14-016561-6. 
  • Fuler, Ričard (1992). Shokan: Hirohito's Samurai. London: Arms and Armour Press. ISBN 978-1-85409-151-2. 
  • Hamel, Erik (1999). Carrier Strike: The Battle of the Santa Cruz Islands, October 1942. Pacifica Press. ISBN 978-0-7603-2128-7. 
  • Hara, Tameiči (1961). Japanese Destroyer Captain. Njujork i Toronto: Ballantine Books. ISBN 978-0-345-27894-4. 
  • Lundstrom, Džon B. (2005(Novo izdanje)). First Team And the Guadalcanal Campaign: Naval Fighter Combat from August to November 1942. Naval Institute Press. ISBN 978-1-59114-472-4.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  • Morison, Semjuel Eliot (1958). The Struggle for Guadalcanal, August 1942 – February 1943, vol. 5 of History of United States Naval Operations in World War II. Boston: Little, Brown and Company. ISBN 978-0-316-58305-3. 
  • Pur, Henri Varnom; Henri A. Mastin i Kolin Dž. Džejmson (1994). The Battles of Cape Esperance, 11 October 1942 and Santa Cruz Islands, 26 October 1942 (Combat Narratives. Solomon Islands Campaign, 4–5). Naval Historical Center. ISBN 978-0-945274-21-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]