Pređi na sadržaj

Карипска мистерија

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karipska zagonetka
Orig. naslovA Caribbean Mystery
AutorAgata Kristi
Jezikengleski jezik
Žanr / vrsta delaKriminalistički
Izdavanje
Datum16. novembar 1964.
Broj stranica256
Tip medijaTvrdi povez
Hronologija
PrethodnikSatovi
NaslednikZvezda nad Vitlejemom

Karipska zagonetka (izdat 1964) je detektivski roman britanske spisateljice Agate Kristi prvi put objavljen u Velikoj Britaniji od strane izdavačke kuće "Collins Crime Club" 16. novembra 1964.[1] i u Sjedinjenim Državama od strane izdavačke kuće "Dodd, Mead and Company" naredne godine.[2][3] Izdanje u Velikoj Britaniji se prodavalo za šesnaest šilinga,[1] a izdanje u SAD-u za 4,5 dolara.[3] U njemu se pojavljuje detektivka gospođica Marpl.

Dva recenzenta u vreme objavljivanja romana rekla su da se Agata Kristi vraća na vrh svoje forme.[4][5] Kritičar koji je pisao 1990. godine ocenio je da je ovaj zaplet standardna cena za svakog pisca koji putuje na Karibe i treba mu dvostruka obaveza zbog odmora.[6]

Dva glavna lika se ponovo pojavljuju u romanu Nemezis 1971. godine. Džejson Rafiel se ponovo pojavljuje posthumno, a njegova pomoćnica Ester Volters pomaže gospođici Marpl u ranim poglavljima te priče.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Ova priča se dešava u letovalištu Zlatna palma na karipskom ostrvu Sent Onore. Sestrić je gospođici Marpl platio da ona tamo odmara nakon napada. Ona razgovara sa majorom Palgrejvom, čovekom koji je dobro putovao i ima mnogo priča koje treba da podeli. Ona sedi, i napola sluša sve dok Palgrejv nije ispričao priču o čoveku koji se izvukao sa ubistvom više puta. Kada je Palgrejv pitao da li želi da vidi sliku ubice, ona je pažljivo slušala – ali kada je on pronašao sliku u svom novčaniku, iznenada je promenio temu. Gospođica Marpl je podigla pogled da vidi zašto i uočila nekoliko ljudi u blizini.

Sledećeg dana, kada je služavka Viktorija pronašla mrtvog majora Palgrejva u njegovoj sobi, gospođica Marpl je uverena da je ubijen. Ona traži od dr. Grejema da pronađe sliku koju je pomenuo pretvarajući se da je to slika njenog sestrića, ali slika nije pronađena. U međuvremenu, ona je razgovarala sa ostalima: vlasnicima hotela Timom i Moli Kendal, ocem i popadijom Preskot, tajkunom vezanim za invalidska kolica Džejsonom Rafielom, njegovim negovateljem, maserom, poslužiteljem i sobarom Džeksonom, njegovom tajnicom Ester Volters, Amerikankom Laki Dajson i njenim mužem Gregom i Edvardom i Evelin Hilingdon. Na plaži je gospođica Marpl videla gospođu de Kaspero, ženu na odmoru koja kaže da se seća majora Palgrejva jer je imao čudno oko. Gospođica Marpl ju je ispravila da je imao stakleno oko, ali ona ipak kaže da je oko bilo zlo.

Viktorija obaveštava Kendalove da se ne seća da je videla lek za visok krvni pritisak Serenite u sobi majora Palgrejva pre njegove smrti, iako je pronađen na njegovom stolu nakon njegove smrti. Te noći, Viktorija je pronađena izbodena na smrt. Moli počinje da ima noćne more. Gospođica Marpl zatiče Džeksona kako proverava Molinu kozmetiku koji kaže da bi velebilje ako bi se dodalo izazivalo noćne more. Sledeće noći, Tim pronalazi Moli onesvešćenu na podu. Izgleda da je uzela preveliku količinu tableta za spavanje. Policija je pozvana, a kuvar Enriko im kaže da je video Moli kako drži nož za odreske pre nego što je izašao napolje. Gospođica Marpl pita ostale da li je major Palgrejv rekao ljudima za sliku. Drugi tvrde da je Palgrejv rekao da to nije bila slika ubice žene, već ubice muža. Kada je policija shvatila da lek za visok pritisak nije pripadao majoru Palgrejvu, njegovo telo je iskopano i obdukcija otkriva da je umro od trovanja kao što je gospođica Marpl očekivala.

U noći, gospođicu Marpl su probudili zvuci potrage. Rečeno joj je da se Tim probudio i otkrio da mu je žena nestala. Oni pronalaze naizgled njeno telo u potoku, ali se ispostavilo da je to Laki jer su dve žene ličile.

Gospođica Marpl iznenada shvata koga je major video te noći kada je prepoznao osobu sa slike kao nekoga na ostrvu. Ona budi gospodina Rafiela i Džeksona predstavljajući se kao Nemezis pa sa njima odlazi u kuću Tima i Moli Kendal. Tamo pronalaze Tima kako nudi Molli piće. Gospođica Marpl kaže Džeksonu da odnese čašu. Ona kaže da u njoj ima smrtonosnog narkotika. Dok je Džekson držao Tima, ona objašnjava da je Tim ubica supruge kojeg je prepoznao major Palgrejv. Gospođica Marpl je mislila da je Palgrejv video Hilingdonove i Dajsonove preko njenog desnog ramena dok su se penjali plažom, ali je upravo shvatila da on ima stakleno oko na levoj strani pa ih nije mogao videti. Tim i Moli su sedeli sa njene leve strane. Dalje, priča koju je major ispričao gospođici Marpl o tome da je muž nizni ubica svojih žena i da nije bio uhvaćen bila je priča o Timu Kendalu. Tim je planirao da uskoro ubije Moli i zato je morao da ubije majora Palgrejva jer ga je prepoznao. Ubio je i Viktoriju koja se setila da je Serenit bio u pogrešnoj prostoriji. Tim je stavio velebilje u Molinu kozmetiku kako bi ona drugima izgledala ljuta. Tim je zamolio svoju ženu da se nađe sa njim pored potoka, ali Moli je skrenula pažnju viđenjem zbog velebilja i odlutala je. Tim je u mraku ugledao Laki i pobrkao je sa Moli. Hteo je da otruje Moli kada ga je gospođica Marpl prekinula.

Ester Volters iznenada navaljuje da Tim nije ubica. Tim joj viče da ćuti. Planirao je da se oženi Ester nakon Moline smrti jer je čuo da će ona naslediti veliku svotu novca od Džejsona Rafiela.

Gospodin Rafiel odlučuje da uloži malo u Moli jer ona sama sada vodi odmaralište "Zlatna palma". Gospođica Marpl leti kući u Englesku nakon odmora u tropskoj toplini.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Gospođica Marpl: starija detektivka i usedelica sa okom za pojedinosti i neočekivane tragove i „umom kao lavaboom“. Sestrić je šalje na odmor na Karibima.
  • Major Palgrejv: Stariji, rečit čovek sa staklenim okom koji priča priče iz prošlosti od kojih za neke priče ima slike ili isečke iz vesti da ih ilustruje.
  • Tim Kendal: Muškarac od oko tridesetak godina oženjen Moli Kendal koju koristi za lažne preporuke i sa njom otvara hotel koristeći njen novac.
  • Moli Kendal: Timova lepa mlada žena koja sa njim pokreće hotel u kome se priča odvija. Ona na kraju veruje da je psihički bolesna i poverava to Evelin, iako su njeni simptomi posledica trovanja.
  • Džejson Rafiel: Nesrećni starac sa velikim bogatstvom i neočekivano ljubaznim duhom koji daje sjaj gospođici Marpl.
  • Ester Volters: Tajnica Džejsona Rafiela (udovica siromašnog hranioca) sa detetom u školi u Engleskoj.
  • Viktorija: Domorodkinja iz Sent Onorea koja je otkrila smrt majora Palgrejva i tajanstvenu bčicu Serenita. Ima vanbračno dvoje dece i druga je ubijena žrtva.
  • Greg Dajson: Ljubitelj prirode sada oženjen Laki, svojom drugom ženom.
  • Laki Dajson: Privlača Amerikanka udata za Grega. Kovala je zaveru da ubije njegovu prvu ženu zajedno sa Edvardom Hilingdonom koga je prevarila da oseti krivicu za svoje postupke, a zatim zavela. Ona je treća žrtva ubistva.
  • Edvard Hilingdon: Evelinin muž i strastveni ljubitelj prirode. Ima decu u internatu i preljubu sa Laki.
  • Evelin Hilingdon: Žena koja ne voli svog muža Edvarda, ali ostaje sa njim i zbog izgleda u javnosti i zbog svoje dece.
  • Gospođa De Kaspearo: Južnoamerikanka na odmoru koja se protivi ružnoći, a time i majoru Palgrejvu i Džejsonu Rafielu. Stakleno oko majora Palgrejva primećuje kao zlo oko.
  • Gospođica Preskot: Starija žena koja uživa u ogovaranju i došla je na odmor sa svojim bratom ocem Preskotom.
  • Otac Preskot: brat gospođice Preskot i sveštenik koji ne voli ogovaranje svoje sestre.
  • Dr. Grejem: Lekar iz Sent Onorea koji se polako povlači iz prakse i leči gospođicu Marpl koja se pretvara da je bolesna, brine o Moli i potvrđuje smrt pobijenih.
  • Džekson: Sobar, maser i poslužitelj gospodina Rafiela koji je (po priznanju gospođice Marpl) radio u kozmetičkom društvu.

Književni značaj i prijam[uredi | uredi izvor]

Nakon mlakih osvrta na njena dva prethodna romana, Frensis Ajls (Entoni Berkli Koks) je smatrao da je spisateljica ponovo u formi u svojoj recenziji u izdanju časopisa Čuvar 11. decembra 1964: „Gospođa Agata Kristi je to ponovo uradila. U romanu Karipska zagonetka ona čitaocu jasno govori šta će se dogoditi, a ipak, kada se to dogodili, devet od deset će biti potpuno iznenađeno – kao što sam ja bio. Kako ona to radi? Između ostalog, ovog puta je gospođica Marpl zadužena za priču, a sve što se može pretpostaviti je da je radnja karipsko ostrvo."[4]

Moris Ričardson iz časopisa Posmatrač 15. novembra 1964. počeo je: „Najviše ohrabrujući povratak negde blizu njenog najboljeg neopisivog oblika... Sumnja je lepo raspoređena među gostima od kojih su mnogi bili nasilni preljubnici. Nije teško pogoditi, ali prilično je napeto. Dobra raznovrsna karakterizacija, uključujući posebno odličnog osamdesetogodišnjeg tajkuna."[7] Krajem godine, Ričardson je ponovo prokomentarisao knjigu u posebnoj rubrici „Knjige godine: lični izbor“ kada je rekao: „Agata Kristi čini jedan od onih povratka veterana“.[5]

U časopisu Dnevno ogledalo 21. novembra 1964. pisalo je: „Ne baš na vrhuncu forme. Priča o gospođici Marpls koju zavisnici neće smatrati nerešivom kao obično.“[8]

Robert Barnard je o ovom romanu rekao da je to „po običaju svih onih zagonetki za paket aranžmane koje su napisali siromašni pisci krimi romana koji moraju da iskoriste svoje oskudne praznike. Ništa posebno zanimljivo, ali korisno za ilustrovanje 'zamagljenosti' gospođice Marple. Ponovo koristi trik iz romana Sastanak sa smrću."[6]

„Ne postoji lukaviji igrač igre ubistava od Agate Kristi. — Nedeljno vreme[9]

„Odbacuje lažne tragove i obmanjujuće događaje kao što samo majstor umetnosti može da uradi. — Njujork tajms[9]

Posveta[uredi | uredi izvor]

Roman je posvećen Džonu Krukšenku Rouzu „za srećna sećanjima na moju posetu Zapadnoj Indiji”. Kristijeva i njen suprug Maks Malouan sprijateljili su se sa Džonom Rouzom 1928. na arheološkom nalazištu u Uru. On je bio arhitektonski crtač i kada je Maks bio zadužen za iskopavanje u Velikoj Siriji u Tel Arpačaju u Iraku 1932. godine, unajmio je Rouza da mu bude crtač. Rouz je bio Škot, i kako ga je Kristijeva opisala, „predivan crtač sa tihim načinom govora i nežnim humorom koji sam smatrala neodoljivim“.[10][11]

Pominjanje u drugim delima[uredi | uredi izvor]

Milioner Džejson Rafiel se ponovo pojavljuje, posthumno, u romanu Nemezis u kom šalje gospođicu Marpl na poseban slučaj zbog njenog uspeha u rešavanju događaja vezanih za Karipsku zagonetku.

Prilagođavanja[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

U ekranizaciji američkog TV filma iz 1983. glumili su Helen Hejs kao gospođica Marpl i Barnard Hjuz kao gospodin Rafiel. Njujork tajms kaže da gospođica Marpl ima „pune ruke osumnjičenih“ da otkrije zašto je njena prijateljica ubijena u ovom filmu koji je prvi put emitovan 22. oktobra 1983.[12] Scenario su pisali Su Grafton koja je kasnije postala spisateljica romana zagonetki i Stiv Hamfri.[13]

Televizija[uredi | uredi izvor]

BBC je ekranizovao roman sa Džoan Hikson u glavnoj ulozi i prikazao ga 1989. kao deo serije Gospođica Marpl. Donald Plezens tumačio je gospodina Rafiela. Nekoliko izmena je napravljeno iz romana: Preskotovi i gospođa de Kaspiro su izostavljeni, gospođica Marpl je letovala na Barbadosu, a ne na izmišljenom ostrvu „Sent Onore“ (ime Onore se ponovo pojavljuje kao izmišljeni glavni grad u BBC-ovoj seriji Smrt u raju koja je počela da se emituje 2011. godine), a lek za krvni pritisak je preimenovan u Tetrovolfid. Snimanje i emitovanje je bilo nakon ekranizacije romana Nemezis što je dovelo do neke zabune kod gledalaca.

U ranijoj produkciji, ulogu Džejsona Rafiela je tumačio Frenk Getlif, a ne Donald Plezens. Ekranizacija iz 1989. je jedina ekranizacija od 2016. koja je snimljena na Karibima, tačnijeo na mestima na ostrvu Barbados. TV film iz 1983. sniman je u Kaliforniji dok je varijanta iz 2013. snimana u Kejptaunu.

Godine 2013. knjiga je ekranizovana za šestu seriju ITV-ove serije Marpl u kojoj glumi Džulija Makenzi kao gospođica Marpl. U glumačkoj postavi bili su i Entoni Šer kao Džejson Rafiel, Oliver Ford Dejvis kao major Palgrejv, Hermion Noris kao Evelin Hilingdon i Robert Veb i Čariti Vejkfild kao Kendalovi. Likovi su uglavnom isti kao u romanu i mesto je isto. Na kraju je Tim pokušao da upuca Moli umesto da je otruje, ali su meci iz pištolja zamenjeni ćorcima.[14] Kao i druge epizode ​​u prethodnoj seriji, i u ovoj se pojavljuju likovi zasnovani na stvarnim osobama. Jedan je novi pisac Ijan Fleming kome je potrebno ime za svog špijunskog junaka. Drugi je ornitolog Džejms Bond (Čarli Higson) koji počinje predavanje svojim kolegama tako što se predstavlja kao "...Bond, Džejms Bond" što rešava Flemingov problem. (Fleming, koji je bio strastveni posmatrač ptica, jeste preuzeo ime od ornitologa iako se nisu sreli.)

Kao i kod Džoan Hikson, i ovde je Nemezis ekranizovan pre Karipske zagonetke. Postoje neki problemi kontinuiteta: u ekranizaciji romana Nemezis iz 2009. godine, Džejson Rafiel je nemački pisac, ali u Karipskoj zagonetki iz 2013. je engleski proizvođač hemikalija. Gospođica Marpl se ni u jednom trenutku u ovoj ekranizaciji ne pominje kao "Nemezis" uprkos tome što ona i gospodin Rafiel povezuju ime Nemezis sa njom u oba romana. Kao i kod Džoan Hikson, gospodina Rafiela tumače različiti glumci: Entoni Šer ga tumači ovde, ali u Nemezis se pojavljuje kao glas Herberta Loma (koji se ranije pojavio u epizodi "Ubistvo u parohijskom domu" iz 2004. kao gospodin Dufus).

Roman je ekranizovan kao epizoda francuske televizijske serije Mala ubistva Agate Kristi 2016. godine.

Radio[uredi | uredi izvor]

Majkl Bejkvel napisao je radio-dramu za BBC koja je prvi put emitovana u oktobru 1997. sa Džun Vitfild u ulozi gospođice Marpl. Gospođa de Kaspearo je izostavljena, ali je radnja romana uglavnom zadržana.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Peers, Chris; Spurrier, Ralph; Sturgeon, Jamie; Foord, Peter; Williams, Richard (mart 1999). Collins Crime Club – A checklist of First Editions (Second izd.). Dragonby Press. str. 15. ISBN 978-1871122138. 
  2. ^ Cooper, John; Pyke, B A (1994). Detective Fiction – the collector's guide (Second izd.). Scholar Press. str. 82, 87. ISBN 0-85967-991-8. 
  3. ^ a b Marcus, J S (maj 2007). „American Tribute to Agatha Christie: The Golden Years: 1953 - 1967”. Pristupljeno 31. 7. 2018. 
  4. ^ a b Iles, Francis (11. 12. 1964). „Review”. The Guardian. str. 9. 
  5. ^ a b Richardson, Maurice (20. 12. 1964). „Review”. The Observer. str. 7. 
  6. ^ a b Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. str. 190. ISBN 0-00-637474-3. 
  7. ^ The Observer, 15 November 1964 p. 26
  8. ^ „Review”. Daily Mirror. 21. 11. 1964. str. 22. 
  9. ^ a b „Agatha Christie-A Caribbean mystery”. Arhivirano iz originala 8. 6. 2000. g. Pristupljeno 16. 10. 2015. 
  10. ^ „Book of the Month: A Caribbean Mystery. The Home of Agatha Christie. 1. 7. 2016. Pristupljeno 9. 8. 2018. 
  11. ^ Ferguson, James (November—December 2014). „Death in the tropics”. Caribbean Beat Magazine (Caribbean Airlines).  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  12. ^ Erickson, Hal (2016). „A Caribbean Mystery (1983)”. Movies & TV Dept. The New York Times. Arhivirano iz originala 25. 3. 2016. g. Pristupljeno 16. 10. 2015. 
  13. ^ A Caribbean Mystery na sajtu IMDb (jezik: engleski)
  14. ^ „Agatha Christie’s Miss Marple: A Caribbean Mystery (2013)”. Opinionator, Thinking About Books. 11. 1. 2014. Pristupljeno 2. 8. 2022. „the melodrama of the shooting at the end is laughable.