Pređi na sadržaj

Karlsplac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karlskirhe na Karlsplacu, Beč

Karlsplac (nem. Karlsplatz), u prevodu: "Karlov trg", je gradski trg na granici prvog i četvrtog okruga grada Beča. To je jedno od najposećenijih i najbolje povezanih transportnih čvorišta u Beču. Crkva svetog Karla Boromejskog, poznatija kao "Karlova crkva" ili "Karlskirhe" (nem. Karlskirche), se nalazi na južnom obodu ovog trga.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Najveća površina trga je park na južnoj strani, Reselpark nazvan po pronalazaču Jozefu Reselu. Na istoku je Karlskirhe, koji se nalazi ispred vodenog bazena sa skulpturom Henrija Mura, odmah pored zgrade Bečkog muzeja (bivši Istorijski muzej Beča) i zgradom Vintertur osiguranja. Na zapadnoj strani nalazi se glavna zgrada Bečkog tehničkog univerziteta (nem. Technische Universität Wien) i protestantske škole. U Reselparku su spomenici i biste poznatih ličnosti kao što su pronalazač Zigfrid Markus i Jozef Maderšperger, kao i kompozitor Johanes Brams. Na severnoj strani nalazi se zgrada nekadašnje stanice Karlsplac bečkog Štatbana, koja je izgrađena u stilu Ota Vagnera i Bečke secesije.

Od trga na severu su odvojene zgrade Muzikferajna (Bečko muzičko društvo), Kunstlerhaus (Kuća umetnosti) i Handelsakademie (Poslovno-trgovačka škola).

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Karlsplac je jedna od najvažnijih saobraćajnica u gradu, automobilski, autobuski i tramvajski saobraćaj se odvija na površini, metro saobraćaj se odvija pod zemljom. Stanica bečkog metroa na tri nivoa ispod zemlje "Karlsplac" je najkompleksnije čvorište gradske podzemne železnice jer se tu ukrštaju tri linije:

  • Metro linija U1
  • Metro linija U2
  • Metro linija U4

Planiranje[uredi | uredi izvor]

Elizabetin most (nem. Elisabethbrücke), snimljen 1895. godine.
Dizajn Ota Vagnera za rekonstrukciju Karlsplaca i osnivanje Gradskog muzeja cara Franca Josifa (1909). Sada dom Bečkog muzeja.

Pre nego što je izgrađen Karlsplac, postojao je ukrasni most iz ere carice Elizabete, izgrađen 1854. godine i nazvan po mladoj carevoj nevesti („Sisi“). Most je 20. aprila 1897. blokiran i potom srušen.

Nakon toga, odloženo je premošćavanja reke Vin što je dovelo do građenja novih raskošnih zgrada. Gradsko veće je 7. maja 1901. raspisalo arhitektonski konkurs za novi projekat.

U proleće 1903. Oto Vagner je napravio dvodimenzionalne modele i javno ih prikazao gradonačelniku Karlu Lugeru. Na konferenciji za štampu 3. novembra 1907. pohvalio je Vagnerov projekat, ali je mobilisao konzervativne pripadnike plemstva princeze Pauline Meternih protiv projekta, uz peticiju sa 6000 potpisa podrške.[1]

U međuratnom periodu na Karlsplacu su se javljale uglavnom privremene građevine (kao što je tržni centar na mestu današnjeg Bečkog muzeja).[2] Realizovani dizajn švedskog pejzažnog arhitekte Svena Ingvara Andersona koji je dizajnirao ovalno jezerce naišao je na najoštriju kritiku 1976–77. Klemens Holcmajster je bio „šokiran“ nad površinom vode ispred Karlskirhe,[3] mediji su govorili o „prostoru haosa“.[4] Bez obzira na ove veoma negativne kritike, prihvaćene su značajno povećane zelene površine Reselparka (i ovalnog jezerca) kakve vidimo i dan danas. Tokom 2006. godine Jakob Fina je redizajnirao zelene površine Karlsplaca i tako su stvoreni Esperanto Park i Park Žirardi.[5]

Umetnost i kultura[uredi | uredi izvor]

Skulptura „Lojalnost austrijske nacije“ na Karlsplacu

2004. godine predstavnici opštine Beč predstavili su projekat „Umetnički prostor Karlsplac“.[6] Ciljevi su bili, između ostalog, redizajn zelenih površina parka, svetla i prostora i koncepta trase. Pored promocije umetničkih projekata na Karlsplacu, cilj je bio i poboljšanje saobraćajne infrastrukture za pešake i bicikliste.

Muzički festival Kunstzone na Karlsplacu 2008. godine.


Na Karlsplacu je 2006. godine prikazana izložba Ujedinjenih Badi Medveda. Izložbu je otvorila Kristijane Horbiger, filmska glumica i ambasadorka UNICEF -a, zajedno sa Mihaelom Hojplom, gradonačelnikom Beča i Karin Šubert, gradonačelnicom Berlina.[7]

U leto 2008. godine, paralelno sa Evropskim fudbalskim prvenstvom, na „plutajućoj bini“ u ovalnom jezeru ispred Karlskirhe svakodnevno su izvođeni koncerti austrijskih kantautora, eksperimentalnih pop muzičara savremene bečke pesničke scene i umetnika performansa. Od 2010. godine višednevni Popfest se održava na prostorima Karlsplaca i nekim okolnim institucijama, i to na početku letnje sezone na otvorenom.[8]

Problem narkomanije[uredi | uredi izvor]

U samoj Austriji, reč „Karlsplac” je sinonim za otvorenu narko scenu, uz neskriveno okupljanje narkomana i dilera droge. Iz tog razloga je uspostavljena prva zaštitna zona pod strogim policijskim nadzorom.[9]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Quelle: Fred Hennings: Solange er lebt, Bd 3 (Nehmt meine Herrlichkeit und Würde hin) Wien 1969, S 7ff
  2. ^ vgl.Profil Nr 8,1972
  3. ^ Wochenpresse spezial 27. April 1977
  4. ^ Vgl Anton Bina: „Verplant in alle Ewigkeit“ Kurier, 29. Mai 1977
  5. ^ Esperantopark und Girardipark (na jeziku: nemački), 2021-06-07, Pristupljeno 2022-09-22 
  6. ^ Konzept für den „Kunstplatz Karlsplatz“[mrtva veza], Archivmeldung der Rathauskorrespondenz vom 2. Dezember 2004
  7. ^ „United Buddy Bears in Vienna 2006”. Arhivirano iz originala 16. 01. 2022. g. Pristupljeno 22. 09. 2022. 
  8. ^ „popfest wien 28. - 31. Juli 2022 Karlsplatz | popfest Wien” (na jeziku: nemački). 2022-06-26. Pristupljeno 2022-09-22. 
  9. ^ „Where Have All the Junkies Gone? | Archives | The Vienna Review”. www.theviennareview.at (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-22.